Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3195/17 (B. S.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni postupak
- Zakup
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3195/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3195/17, rješavajući apelaciju Begana Sadikovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Began Sadiković protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 002397 14 Uvp od 12. aprila 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Began Sadiković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rudog, kojeg zastupa Damir Alagić, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 U 002397 14 Uvp od 12. aprila 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude, kojom je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog (Opština Rudo- Načelnik opštine Rudo), kojim je odbijen apelantov prigovor podnesen protiv Liste sa najpovoljnijim ponudama za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike Srpske opštine Rudo, kojom listom je utvrđena kao najpovoljnija ponuda poljoprivredne zadruge „Ekološki Limski biser“ Rudo (u daljnjem tekstu: Poljoprivredna zadruga).
2. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je na osnovu odredbe člana 13. Pravilnika o postupku davanja u zakup poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravilnik), raspisan javni oglas za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike Srpske na području opštine Rudo. Zatim, da su na raspisani oglas pristigle prijave od strane apelanta i Poljoprivredne zadruge, te da je apelantova ponuda po zadatim kriterijima bodovana sa ukupno 47,30 bodova, od mogućih 50 bodova, a da je ponuda Poljoprivredne zadruge bodovana sa ukupno 50 bodova. Nadalje, da je u skladu sa članom 18. stav 1. tačka g) Pravilnika, Komisija za davanje poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike Srpske opštine Rudo (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdila Listu prema kojoj se sa najpovoljnijom ponudom za sve parcele koje su predmet oglasa, utvrđuje Poljoprivredna zadruga. Vrhovni sud je ocijenio da je Komisija, u skladu sa odredbama člana 30. do 38. Pravilnika, pravilno bodovala svakog od ponuđača na raspisanom konkursu prema kriterijima: poljoprivredna mehanizacija, vrsta poljoprivredne proizvodnje, socioekonomski (kriterij), blizina posjeda ponuđača. Naime, da je po osnovu poljoprivredne mehanizacije apelant za jednu radnu mašinu i tri priključne mašine od strane Komisije bodovan sa 19,8 bodova, a Poljoprivredna zadruga za dvije pogonske mašine i sedam priključnih mašina bodovana sa 20 bodova, koliko se maksimalno može dobiti bodova po tom kriteriju. Zatim, da je po osnovu socioekonomskog kriterija, apelant zbog starosti kao nosilac poljoprivrednog gazdinstva sa preko 40 godina života (rođen 23. aprila 1939. godine) bodovan sa 1,25 poena, i obzirom da mu je djelatnost poljoprivrednog gazdinstva dopunsko zanimanje bodovan još sa 1,25 poena, ukupno 2,50 bodova, dok da je Poljoprivredna zadruga obzirom na starost osnivača A. N., do 40 godina, (rođen 28. juna 1990. godine), bodovana sa 2,50 poena, i pošto se Poljoprivredna zadruga bavi poljoprivrednom proizvodnjom i preradom kao osnovnom djelatnošću (što proizlazi iz rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu), da je bodovana još sa 2,50 poena, ukupno 5,00 bodova. Vrhovni sud je istakao da obzirom na navedeno, da navodi iz apelantovog zahtjeva, koji se odnose na prigovore bodovanja po socioekonomskim kriterijima i kriterijima poljoprivredne mehanizacije (da nisu data obrazloženja koje su to odlučne činjenice bile od značaja prilikom utvrđivanja bodova za svakog ponuđača, da nije bilo obrazloženo u čemu se ogleda veća socioekonomska potreba Poljoprivredne zadruge koja je dobila 5 bodova u odnosu na apelanta koji je dobio 2,5 boda), nisu osnovani. Zatim, da nisu osnovani ni apelantovi navodi da Poljoprivredna zadruga ne posjeduje poljoprivredne mašine koje su prikazane, iz razloga što su ti navodi bili predmet provjere i kontrole Komisije, što proizlazi iz zapisnika od 18. marta 2014. godine, sačinjenog na licu mjesta, kada je utvrđeno da navedena zadruga kao ponuđač posjeduje poljoprivredne mašine (pogonske i priključne) koje su navedene u izjavi tog ponuđača. Vrhovni sud je ocijenio, da apelantovi navodi, koji se odnose na povredu odredbe iz člana 130. Zakona o opštem upravnom postupku, kojom se propisuje sprovođenje posebnog ispitnog postupka radi utvrđivanja činjenica kako bi se u konkretnoj upravnoj stvari provjerili apelantovi navodi, nisu osnovani, jer da je tuženi organ na osnovu prikupljenih dokaza i činjeničnog stanja zaključio da se stanje stvari može utvrditi na osnovu službenih podataka kojima raspolaže, pa da nije potrebno posebno saslušanje apelanta kao stranke radi zaštite njegovih prava odnosno pravnih interesa, pa da se odluka o davanju u zakup poljoprivrednog zemljišta može donijeti u skraćenom postupku u smislu člana 129. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su sudovi u konkretnom slučaju pogrešno utvrdili činjenično stanje i da su pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Apelant, između ostalog, navodi da nije dato obrazloženje koje su to bile odlučujuće činjenice prilikom utvrđivanja bodova svakog ponuđača, da su poljoprivredne mašine koje su pokazane da se nalaze u posjedu Poljoprivredne zadruge u vlasništvu trećih lica, te da je nadležni organ uprave počinio niz povreda upravnog postupka. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na slobodu i sigurnost itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navode koje je isticao u zahtjevu za vanredno preispitivanje presude, a koje navode je razmotrio Vrhovni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman