Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3865/17 (V. H. i J. J.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3865/17
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3865/17, rješavajući apelacije Vahida Hadžića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Vahida Hadžića, Josipe Jurić, Senada Velagića, Marka Jozića, Danijele Jurina, Tonija Šarića, Huseina Čauševića, Adriane Budimir, Harisa Karadže, Pave Batinić, Mehmeda Mujića, Milenka Mikulića i Ratka Šarića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku br. 51 0 Rs 057154 14 I od 26.
marta 2014. godine, 51 0 P 024961 10 I od 10. februara 2011. godine, 51 0 Rs 042667 11 I od 21. novembra 2011. godine, 51 0 P 008601 09 I od 15. decembra 2009. godine, 51 0 P 007712 09 I od 17. septembra 2009. godine, 51 0 P 024962 10 I od 13. januara 2011. godine, 51 0 Rs 071632 14 I od 6. oktobra 2014. godine, 51 0 Rs 072728 14 I od 13.
februara 2015. godine, 51 0 P 007805 09 I od 17. septembra 2009.
godine, 51 0 P 024967 10 I od 22. novembra 2010. godine, 51 0 P 008705 09 I od 18. septembra 2009. godine i 51 0 P 024963 13 I od 13. juna 2013. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da apelantima Vahidu Hadžiću, Josipi Jurić, Senadu Velagiću, Marku Joziću, Danijeli Jurina, Toniju Šariću, Huseinu Čauševiću, Adriani Budimir, Harisu Karadži, Pavi Batinić, Mehmedu Mujiću, Milenku Mikuliću i Ratku Šariću isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede navedenog prava, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Ova odluka dostavlja se Vladi Srednjobosanskog kantona kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštovanje ljudskih prava tako što će u roku od tri mjeseca preduzeti adekvatne mjere s ciljem da apelanti/povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Srednjobosanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Obavezuje se Vlada Srednjobosanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 3865/17
1. Vahid Hadžić i Josipa Jurić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnijeli su 12. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 Rs 057154 14 I od 26. marta 2014. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 51 0 Rs 057154 11 Rs od 7. januara 2013. godine kojom su apelantima dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate). AP 3889/17
2. Senad Velagić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnio je 15. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 51 0 P 024961 10 I od 10. februara 2011. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 51 0 P 024961 09 P od 30. aprila 2010. godine kojom su apelantu dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate).
AP 3890/17
3. Marko Jozić, Danijela Jurina i Toni Šarić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnijeli su 15. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 51 0 Rs 042667 11 I od 21. novembra 2011. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 51 0 Rs 042667 10 Rs od 2. septembra 2011. godine kojom su apelantima dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate).
AP 3891/17
4. Husein Čaušević, Marko Jozić i Adriana Budimir (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnijeli su 15. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 51 0 P 008601 09 I od 15. decembra 2009. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 51 0 P 008601 08 P od 5. juna 2009. godine kojom su apelantima dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate).
AP 3892/17
5. Haris Karadža (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnio je 15. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 51 0 P 007712 09 I od 17. septembra 2009. godine, 51 0 P 024962 10 I od 13. januara 2011. godine i 51 0 Rs 071632 14 I od 6. oktobra 2014. godine (prijedlozi za izvršenje podneseni su na osnovu pravomoćnih presuda Općinskog suda br. 51 0 P 007712 08 P od 6. marta 2009. godine, 51 0 P 024962 09 P od 22. juna 2010. godine i 51 0 Rs 071632 13 RS od 13. decembra 2013. godine kojim su apelantu dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate).
AP 3893/17
6. Marko Jozić, Danijela Jurina i Toni Šarić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnijeli su 14. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 51 0 Rs 072728 14 I od 13. februara 2015. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 51 0 Rs 072728 13 Rs od 31. januara 2014. godine kojom su apelantima dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate).
AP 3894/17
7. Pava Batinić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnio je 14. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 51 0 P 007805 09 I od 17. septembra 2009. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 51 0 P 007805 08 P od 12. marta 2009. godine kojom su apelantu dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate).
AP 3896/17
8. Mehmed Mujić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnio je 15. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 51 0 P 024967 10 I od 22. novembra 2010. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 51 0 P 024967 09 P od 20. aprila 2010. godine kojom su apelantu dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate).
AP 3950/17
9. Senad Velagić, Milenko Mikulić i Ratko Šarić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnijeli su 18. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 51 0 P 008705 09 I od 18. septembra 2009. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 51 0 P 008705 08 P od 5. marta 2009. godine kojom su apelantima dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate).
AP 3958/17
10. Ratko Šarić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo „Adil Lozo i drugi“ iz Travnika, podnio je 18. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 51 0 P 024963 13 I od 13. juna 2013. godine (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 51 0 P 024963 09 P od 4. januara 2011. godine kojom su apelantu dosuđena određena potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom od određenog datuma do isplate).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
11. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vlade Srednjobosanskog kantona ( u daljnjem tekstu: Vlada SBK) i Općinskog suda je 25. oktobra 2017. godine zatraženo da dostave odgovor na apelacije.
12. Vlada SBK nije dostavila odgovor na apelacije u ostavljenom roku.
13. Općinski sud u Travniku je 8. novembra 2017. godine dostavio odgovor na apelacije, osim za postupak iz predmeta broj AP 3892/17 (Rješenje o izvršenju broj 51 0 P 007712 09 I od 17. septembra 2009. godine - Haris Karadža).
14. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je u smislu člana 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta br. AP 3865/17, AP 3889/17, AP 3890/17, AP 3891/17, AP 3892/17, AP 3893/17, AP 3894/17, AP 3896/17, AP 3950/17 i AP 3958/17, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3865/17.
III.Činjenično stanje
15. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
16. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava - pravomoćnih presuda, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke SBK kao izvršenika.
17. U nekim od predmeta općinski sudovi su, po prijedlogu apelanata, donijeli rješenja o djelimičnoj obustavi u odnosu na troškove izvršnog postupka.
18. Općinski sudovi su rješenja o izvršenju dostavili poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.
19. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
20. Apelanti smatraju da je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su naveli hronologije postupaka, te, između ostalog, istakli da neprovođenja rješenja o izvršenju traju neosnovano dugo i da još uvijek nisu namireni. Na kraju, apelanti su predložili da Ustavni sud naloži Vladi SBK da im isplati naknadu na ime nematerijalne štete u odnosu na utvrđenu povredu navedenih prava. II.Odgovor na apelacije
21. Općinski sud u Travniku je opisao hronološki tok predmetnih izvršnih postupaka, a zatim je naveo da su predmetna rješenja dostavljena komercijalnoj banci koja je bila navedena u prijedlogu za izvršenje. Općinski sud je naveo da su nakon zatvaranja transakcijskih računa kod Hypo Alpe Adria banke predmetna rješenja o izvršenju proslijeđena Intesa Sanpaolo banci na provođenje, koja je obavijestila sud da su predmetna rješenja zavedena u redoslijedu prioriteta prinudne naplate do priliva novčanih sredstava na račun izvršenika. Dalje je navedeno da je Intesa Sanpaolo banka tokom tekuće godine (2017) obavijestila Općinski sud da njeno daljnje postupanje po predmetnim rješenjima o izvršenju nije moguće s obzirom na to da je račun izvršenika zatvoren kod ove banke, a po zahtjevu Ministarstva finasija SBK i da je zaprimljena rješenja proslijedila Union Banci d.d. Sarajevo uz naznaku broja pod kojim je predmetno rješenje bilo zavedeno u redoslijedu prioriteta prinudne naplate. Općinski sud je također naveo da su u većini predmeta tokom 2017. godine tražioci izvršenja putem punomoćnika obavijestili sud da djelimično povlače prijedloge za izvršenje u odnosu na troškove parničnog i izvršnog postupka, predlažući da sud u tom dijelu obustavi izvršenje, slijedom čega su u nekim od predmeta i donesena rješenja, kojim je sud djelimično obustavio izvršni postupak u odnosu na potraživanja navedenih troškova, a o čemu je sud obavijestio banku. Slijedom navedenog, Općinski sud smatra da je, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, kontinuirano preduzimao radnje u konkretnim predmetima u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku, te da Općinski sud nije mogao utjecati na navedene okolnosti - nedostatak novčanih sredstava na računu izvršenika.
V.Relevantni propisi
22. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, ispravka, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 32/07 i 88/08, za potrebe ove odluke korištena je neslužbena prečišćena verzija objavljena na www.ustavnisudfbih.ba) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
23. U Ustavu Srednjobosanskog kantona („Službeni glasnik Srednjobosanskog kantona“ br. 1/97, 5/97, 6/97, 2/98, 7/98 - ispravka teksta, 8/98, 10/00, 8/03, 2/04 i 14/04) relevantne odredbe glase:
IV. NADLEŽNOST KANTONALNE VLASTI
Član 19.
U skladu sa Ustavom Federacije, Federacija i Kanton nadležni su za:
(a) jamčenje i provođenje ljudskih prava;
[…]
V -STRUKTURA KANTONALNE VLASTI
B. IZVRŠNA VLAST KANTONA
2. Vlada Kantona Član 53.
Vlada Kantona nadležna je za:
[…]
b) izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti;
[…]
24. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost i meritum
25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je identično pravno pitanje – neprovođenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava SBK – razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3438/12 od 17. septembra 2014. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 3438/12 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti predmetnih apelacija, poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
26. Nadalje, u citiranoj Odluci broj AP 3438/12 Ustavni sud je konstatirao: „Dakle, s ciljem da ispuni navedene pozitivne obaveze, Vlada Srednjobosanskog kantona mora izračunati ukupnu sumu novca koju je obavezna isplatiti povjeriocima na osnovu izvršnih sudskih odluka, te sačiniti evidenciju o kojoj je već govoreno (transparentnu listu, bez mogućnosti zloupotrebe, koja uključuje svakog povjerioca ponaosob, bez obzira na datum pravomoćno dosuđenog potraživanja kao i na predmet spora). Planiranjem dovoljnih budžetskih sredstava postat će moguće da povjerioci naplate svoja potraživanja u razumnom roku. Ustavni sud neće određivati koliki će biti 'razuman rok' jer smatra da je Srednjobosanski kanton u boljem položaju da odredi vremenski rok u okviru kojeg će izvršiti isplatu svih izvršnih sudskih odluka, a taj rok će biti u skladu s članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali istovremeno neće ugroziti funkcioniranje Kantona.“
27. Ustavni sud zapaža da je Vlada SBK dopisom od 16. marta 2015. godine obavijestila Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja Odluke broj AP 3438/12 . Naime, u navedenom dopisu Vlada SBK je, između ostalog, navela da je SBK putem svog Ministarstva finansija uredio jedinstvenu evidenciju potraživanja na teret budžeta Kantona s danom 31. decembrom 2014. godine, pa da potraživanje sa zateznom kamatom kod Intesa Sanpaolo banke Sarajevo iznosi 19.090.257,61 KM po osnovu 380 zaprimljenih rješenja, odnosno potraživanje kod NLB banke d.d. Tuzla, ali bez zatezne kamate iznosi 137.225,84 KM po osnovu tri zaprimljena rješenja.
28. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine donio presudu u predmetu Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (presuda nije konačna), a koja se odnosi na neizvršavanje pravomoćnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 20514/15 i dr.). Evropski sud je u navedenoj presudi utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata. Evropski sud je svakom od aplikanata dodijelio po 1000 eura na ime naknade nematerijalne štete plus 500 eura na ime troškova.
29. Naime, Evropski sud je u tački 28. citirane presude naveo: „Vlada je ustvrdila da je Kantonalna vlada identificirala iznos agregiranog duga za 2014. godinu i da je vodila evidenciju o svojim obavezama. Međutim, čini se ipak da opće mjere na način kako su naložene odlukom Ustavnog suda nisu provedene. Nije pokazano da je Kantonalna vlada uspostavila bazu podataka o svim zahtjevima i vremenskom roku izvršenja. Nadalje, iako Sud potpuno razumije poteškoće nastale kao rezultat ogromnog javnog duga, primjećuje da nije utvrđena precizna ekonomska politika koja bi odredila godišnji iznos budžetskih sredstava za ovu svrhu, osim zakonskog zahtjeva da planirani iznos ne može biti niži od 0,3 % ukupnog budžeta.“
30. Evropski sud je također u tač. 29, 30. i 31. citirane odluke istakao: „Stoga situacija podnosilaca zahtjeva ostaje nepromijenjena. Oni su suočeni s presudama donesenim u njihovu korist, koje nisu provedene i još uvijek se nalaze u neizvjesnoj situaciji da li i kada će ove presude biti izvršene.... Domaće presude razmatrane u ovom predmetu postale su pravomoćne prije četiri ili prije više od sedam godina. Takva kašnjenja u izvršenju prethodno se smatraju prekomjernim (vidi gore citirane Jeličić, § 40, Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine broj 1218/07 et al., 10. novembar 2009, § 15, te Runić i drugi, gore navedeno, § 21). Sud ne vidi nikakav razlog da u predmetnom slučaju odstupi od svoje jurisprudencije. Propuštanjem da u znatnom vremenskom periodu preduzme potrebne mjere s ciljem izvršenja konačnih presuda u predmetnom slučaju, nadležne vlasti su lišile odredbe člana 6. § 1. svih korisnih učinaka i time spriječile podnosioce zahtjeva da naplate novac koji im je dosuđen. To je nadalje dovelo do neproporcionalnog miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje imovine (vidi, između ostalog, Khachatryan protiv Armenije broj 31761/04, § 69, 1. decembar 2009. i Voronkov protiv Rusije broj 39678/03, § 57, 30. juli 2015).
31. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da im je zbog nemogućnosti da se izvrše pravomoćne sudske odluke, odnosno zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, Ustavni sud zapaža da iz informacija koje su predočene Ustavnom sudu u konkretnom slučaju izvršenje pravomoćnih odluka (donesene u periodu od 2009. do 2014. godine) nije provedeno, a rješenja o izvršenju koja su donesena u periodu od 2009. do 2015. godine su dostavljena banci na provođenje također u periodu od 2009. do 2015. godine, odnosno po pravomoćnosti navedenih rješenja. S druge strane, na zahtjev Ustavnog suda da se Vlada SBK očituje pojedinačno o svakom povjeriocu, odnosno apelantu iz apelacija obuhvaćenih ovom odlukom, u vezi s neprovođenjem predmetnih rješenja o izvršenju Vlada SBK nije dostavila odgovor Ustavnom sudu. Ustavni sud primjećuje da je SBK putem svog Ministarstva finansija uredio jedinstvenu evidenciju potraživanja na teret budžeta Kantona s danom 31. decembrom 2014. godine. Međutim, Ustavni sud također primjećuje da je Evropski sud, razmatrajući predmet Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, naveo da Kantonalna vlada nije uspostavila bazu podataka o svim zahtjevima i vremenskom roku izvršenja. Osim toga, Evropski sud je konstatirao da iako potpuno razumije poteškoće nastale kao rezultat ogromnog javnog duga, primjećuje da nije utvrđena precizna ekonomska politika koja bi odredila godišnji iznos budžetskih sredstava za ovu svrhu, osim zakonskog zahtjeva da planirani iznos ne može biti niži od 0,3 % ukupnog budžeta. Ustavni sud ponavlja da Vlada SBK nije dostavila odgovor na predmetne apelacije. U skladu sa svim navedenim, Ustavni sud konstatira da su kašnjenja u izvršenju pravomoćnih presuda prekomjerna, odnosno da se apelanti nalaze u neizvjesnoj situaciji da li i kada će ove presude biti izvršene.
32. Imajući u vidu navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud u konkretnom slučaju zaključuje da su u predmetnim slučajevima zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravomoćnih sudskih odluka donesenih u njihovu korist povrijeđena prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Ustavni sud zapaža da su apelanti zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje. S tim u vezi u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. Ustavni sud podsjeća na predmet Kahriman protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud Kahriman protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 4867/16, presuda od 17. oktobra 2017. godine) u kojem je Evropski sud naveo: „Prema dobro utvrđenoj praksi u predmetima koji se odnose na dužinu postupka, donošenje odluke ili mjere povoljne za aplikanta u načelu nije dovoljno da ga liši statusa 'žrtve', osim ukoliko su domaći organi vlasti priznali povredu, bilo izričito ili u suštini, a zatim pružili obeštećenje za tu povredu (vidi načela utvrđena u presudi Cocchiarella protiv Italije [GC] broj 64886/01, tač. 69-98, ESLJP 2006-V). Da je aplikant propustio zatražiti obeštećenje pred Ustavnim sudom priznanje povrede bi, samo po sebi, predstavljalo primjerenu i dostatnu pravnu zaštitu u smislu člana 34. Konvencije (vidi, analogno, Lukić protiv Bosne i Hercegovine (odl.) broj 34379/03, 18. 11. 2008). Međutim, budući da je aplikant zatražio obeštećenje zbog povrede zahtjeva o 'razumnom roku' (vidi tačku 6. ove presude), a Ustavni sud ipak nije dosudio bilo kakvu odštetu, aplikant i dalje može tvrditi da je 'žrtva' (vidi, mutatis mutandis, Kudić protiv Bosne i Hercegovine broj 28971/05, tačka 18, 9. 12. 2008). Prema tome, prigovor vlade o gubitku statusa žrtve, mora se odbiti.“
35. Nadalje, Ustavni sud podsjeća na predmet Spasoje Lukić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 34379/03, odluka o dopuštenosti od 18. novembra 2008. godine) u kojem je Evropski sud naveo: „Dana 3. aprila 2001. domaći Dom za ljudska prava utvrdio je kršenje člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju zbog propusta domaćih sudova da izvrše presudu od 23. jula 1993. godine i naložio Republici Srpskoj da osigura potpuno izvršenje predmetne presude bez odlaganja... U predmetnom slučaju nije osporavano da je domaći Dom za ljudska prava jasno priznao navodno kršenje Konvencije bez dosuđivanja naknade. Međutim, pošto su aplikanti dobili naknadu na ime materijalne štete kroz isplatu zateznih kamata, a nisu pred Domom za ljudska prava tražili naknadu na ime nematerijalne štete, Sud smatra da priznavanje kršenja, samo po sebi, predstavlja pravno zadovoljenje u smislu člana 34. Konvencije.“
36. Ustavni sud dalje podsjeća da je u tom predmetu Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, predmet broj CH/98/1019, Dom konstatirao: „Dom zapaža da podnosioci prijave traže da se izvrši odluka Osnovnog suda od 23. jula 1993. godine. Dom je našao da propust da se to učini uključuje povredu prava podnosilaca prijave, zaštićenih članom 6. Konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koju je počinila tužena strana. Prema tome, odgovarajuće je da tužena strana osigura potpuno izvršenje ove odluke što je prije moguće. Podnosioci prijave su tražili i kompenzaciju za gubitak zarade. Ovaj zahtjev je odbačen jer će biti isplaćena kroz kamatu dosuđenu sudskom presudom od 23. jula 1993. godine.“ Dom je također naveo: „Dana 23. jula 1993. godine Sud u Doboju je donio djelimičnu presudu... On je naredio banci da isplati... Dalje je banci naređeno da im isplati kamatu, izračunatu u skladu s politikom banke .... od 18. novembra 1992. godine do dana isplate.“
37. Prema naprijed navedenim standardima Evropskog suda utvrđivanje kršenja ustavnih prava u načelu nije dovoljno da bi apelanti bili lišeni statusa „žrtve“ tako da apelanti imaju pravo na naknadu nematerijalne štete.
38. Ustavni sud primjećuje da su predmetna rješenja o izvršenju donesena po prijedlogu apelanata kao tražilaca izvršenja na osnovu pravomoćnih odluka (pojedini apelanti imaju više pravomoćnih presuda u svoju korist) kojim su im dosuđena određena potraživanja i isplata zakonskih zateznih kamata od tačno preciziranih datuma do isplate. Proizlazi da je iznos zakonskih zateznih kamata direktno proporcionalan periodu tokom kojeg obavezujuća i izvršna odluka suda nije izvršena. Dakle, SBK kao dužnik, tj. izvršenik obavezan je pored glavnice izmiriti i zatezne kamate koje teku do isplate tako da sve što duže traje period neizvršenja pravomoćnih odluka uvećavaju se obaveze SBK, a s druge strane omogućava se određena zaštita apelantima odnosno povjeriocima. Osim toga, Ustavni sud je u ovoj odluci konstatirao da se odluka dostavlja Vladi SBK kako bi u roku od tri mjeseca preduzela adekvatnije mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci naplate svoja potraživanja.
39. Imajući u vidu navedeno, a kako je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje ustavnih prava apelanta jer su apelanti u neizvjesnoj situaciji kada će se pravomoćne odluke provesti i kada će se izvršiti, Ustavni sud smatra da apelantima navedenim u izreci ove odluke pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja ustavnih prava. Budući da se kroz isplatu zateznih kamata omogućava određena zaštita apelantima odnosno povjeriocima, odnosno da je iznos zakonskih zateznih kamata direktno proporcionalan periodu tokom kojeg obavezujuća i izvršna odluka suda nije izvršena, te imajući u vidu dati nalog za preduzimanje adekvatnijih mjera s ciljem da apelanti i ostali povjerioci naplate svoja potraživanja, Ustavni sud se opredijelio za načelo da svim apelantima dodijeli istu naknadu zbog kršenja ustavnih prava, odnosno iznos od po 300,00 KM bez obzira na razlike u periodu neizvršenja odluka, te činjenicu da pojedini apelanti imaju više pravomoćnih odluka u svoju korist.
40. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada SBK u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi
41. U svjetlu prethodno utvrđene povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra da je potrebno posebno ispitivati navode apelanata u vezi s pravom na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su kašnjenja u izvršenju pravomoćnih presuda prekomjerna, odnosno zato što se apelanti nalaze u neizvjesnoj situaciji da li i kada će ove presude biti izvršene.
43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman