Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3211/17 (J. S.)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3211/17

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. prosinca 2017. godine, u predmetu broj AP 3211/17, rješavajući apelaciju Josipa Schreilechnera, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Josip Schreilechner.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 363539 13 Rs.

Na temelju članka 74. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Josipu Schreilechneru isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 Rs 363539 13 Rs, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1.

Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u roku od tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Josip Schreilechner (u daljem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 27. srpnja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 Rs 363539 13 Rs.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 29. rujna 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 20. listopada 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je Općinskom sudu 4. srpnja 2013. godine podnio tužbu protiv tuženog radi potraživanja iz radnog odnosa, vrijednost spora 477,00 KM. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u apelantovom predmetu donio Rješenje broj 65 0 Rs 363539 13 Rs od 21. rujna 2017. godine kojim se tužba smatra povučenom zbog toga što apelant nije došao na zakazano ročište za glavnu raspravu 21. rujna 2017. godine iako je bio uredno obaviješten, a svoj izostanak nije pravodobno opravdao. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant prvostupanjskom sudu, nakon donošenja navedenog rješenja, podnio podnesak kojim traži da se odgodi zakazano ročište za glavnu raspravu zbog bolesti, odnosno da je 10. listopada 2017. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud je apelantov podnesak dostavio tuženom na odgovor.

6. Iz stanja spisa proizlazi da navedeno rješenje Općinskog suda nije postalo pravomoćno, tj. da predmetni parnični postupak i nakon četiri godine od podnošenja tužbe nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija).

b) Odgovori na apelaciju

8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tijek predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da ročište za glavnu raspravu nije moglo biti ranije zakazano zbog toga što nisu bile ispunjene procesne pretpostavke, te da je za predmetni spis određeno vremensko razdoblje bio zadužen drugi sudac zbog toga što je postupajuća sutkinja bila dulje razdoblje na bolovanju. U odgovoru Općinski sud ističe da je postupak vođen sukladno važećim zakonskim propisima zbog čega nije došlo do kršenja apelantovih prava na koja se u apelaciji poziva.

V. Relevantni propisi

9. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 84.

(1) Ako na pripremno ročište ne dode tužitelj, a bio je uredno obaviješten, smatrat će se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.

10. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

11. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak, i nakon vremenskog razdoblja duljeg od četiri godine od podnošenja tužbe, nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

14. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

16. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja postupaka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

18. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

19. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak na čiju se duljinu apelant žali započeo 4. srpnja 2013. godine, kada je apelant podnio tužbu Općinskom sudu radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, koji je po zakonu žuran, a koji i nakon vremenskog razdoblja duljeg od četiri godine nije okončan, odnosno apelant nije došao do konačne odluke suda. Iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o naročito složenom postupku, te da apelant svojim postupcima, sve do održavanja glavne rasprave i donošenja navedenog rješenja o povlačenju tužbe, nije utjecao na duljinu trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža apelantovu neaktivnost u predmetnom postupku, jer nije pravodobno podnio zahtjev za odgodu ročišta za glavnu raspravu, opravdavajući svoj izostanak bolešću, ali da je naknadno podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da je ovakvo apelantovo nepravodobno poduzimanje određenih radnji, uzimajući u obzir cjelokupnu duljinu trajanja postupka, u izvjesnoj mjeri doprinijelo duljini trajanja postupka, ali u okolnostima konkretnog slučaja nije u odlučujućoj mjeri doprinijelo njegovoj duljini.

20. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža evidentnu neaktivnost u poduzimanju procesnih radnji od Općinskog suda, koji je ročište za glavnu raspravu u apelantovom predmetu zakazao i održao četiri godine nakon podnošenja tužbe. Opravdavajući duljinu trajanja postupka, Općinski sud je naveo da su u predmetnom postupku postojale određene procesne smetnje, koje nije detaljnije obrazložio u odgovoru na apelaciju, osim da je postupajuća sutkinja bila dulje razdoblje na bolovanju, zbog čega je za predmet bio zadužen drugi sudac, a što Ustavni sud ne može ocijeniti kao opravdano. U konkretnom slučaju očigledno je da navedene okolnosti ne mogu opravdati trajanje predmetnog parničnog postupka u kome je četiri godine nakon podnošenja tužbe održano ročište za glavnu raspravu. Obzirom na to, Ustavni sud smatra da bolest suca ne može biti opravdanje za nedonošenje odluke u razumnom roku, posebno u postupku koji je zakonom propisan kao žuran.

21. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovitim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 207/16 od 10. svibnja 2017. godine (i drugim odlukama od 10. svibnja 2017. godine, dostupnim na www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se poduzimaju za rješavanje prekomjerne duljine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sustavno kršenje ovog prava pred redovitim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za poduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obveze propisane zakonom u svezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

22. Ustavni sud zaključuje da je u apelantovom predmetu došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, budući da je duljina postupaka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za što redoviti sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

23. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 207/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 207/16 od 10. svibnja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

24. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

25. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nedvojbeno pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da, u okolnostima konkretnog slučaja, apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 300,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija.

26. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da je u postupku koji je predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, budući da je u predmetnom slučaju postupak bio pretjerano dug, za što sudovi nisu dali razumno i logično objašnjenje.

28. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3211/17 (J. S.) | Sudska praksa | Aktio