Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3155/17 (V. Ž.)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3155/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3155/17, rješavajući apelaciju Vitomira Žulja, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vitomir Žulj protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 2 P 003534 16 Rev od 16. maja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vitomir Žulj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Odvjetničko društvo "Palameta i Palameta" d.o.o. iz Mostara, podnio je 21. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 2 P 003534 16 Rev od 16. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 P 001689 15 Gž 2 od 14. juna 2016. godine kojom je odbijena apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu broj 68 2 P 003534 12 P od 21. maja 2015. godine kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženi („Croatia osiguranje“ d.d. Ljubuški) na ime naknade štete na vozilu isplati određeni novčani iznos.

2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da apelant potražuje naknadu materijalne štete na njegovom vozilu marke BMW koja je nastala u saobraćajnoj nezgodi krivicom vozača marke Golf, a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženog. Dalje je navedeno da su nižestepeni sudovi tokom postupka utvrdili da se predmetna nezgoda dogodila 17. oktobra 2001. godine i da je apelantovim vozilom upravljao J. Š., dok je vozilom marke Golf, koje je vlasništvo I. K. upravljao D. K.. Takođe je navedeno da iz Službene zabilješke i iskaza svjedoka djelatnika PU Tomislavgrad proizilazi da je vozilo marke Golf prešlo na suprotnu saobraćajnu traku i da se nalazilo na sredini ceste, dok je vozilo marke BMW skrenulo sa kolovozne trake i nalazilo se van ceste na krovu, a da na licu mjesta nije bilo tragova slijetanja vozila BMW, niti tragova struganja, zanošenja i slično, ni na asfaltnoj podlozi, ni na bankini, niti su pronađeni tragovi stakla, plastike dijelova vozila ili gume. Osim toga, u obrazloženju osporene odluke je ukazano da je u osnovnom nalazu i mišljenju vještak saobraćajne struke naveo da se prema postojećim pokazateljima ne može utvrditi da je došlo do kontakta između vozila, a da prema skici lica mjesta i priloženim fotografijama postoji tehnička mogućnost da je vozač vozila BMW pred nailazak vozila iz suprotnog smjera naglo skrenuo sa vozilom u desnu stranu i prevrnuo se na krov. Pored toga, u dopuni nalaza vještak je istakao da je zbog nedostatka pokazatelja teško utvrditi stvarni nastanak saobraćajne nezgode, jer su prije faze zaustavljanja morali ostati vidljivi tragovi struganja pred fazu prevrtanja po putanji kretanja (analiza zaustavnog položaja vozila BMW), te zaključuje da se nezgoda nije mogla dogoditi na način kako su nezgodu opisali učesnici nezgode, odnosno predmetnu nezgodu nije mogao prouzrokovati vozač vozila Golf. S obzirom da vozilo BMW nije ostavilo tragove deformacije kotača na lijevoj strani vozila, niti je ostavilo tragove slijetanja i struganja, te da na licu mjesta nije bilo tragova stakla, plastike, dijelova vozila, kao i da osobe koje su se nalazile u vozilima nisu povrijeđene, Vrhovni sud je istakao da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da predmetna nezgoda nije prouzrokovana na način kako to tvrdi apelant i da skretanje vozila Golf na suprotnu kolovoznu traku nije u uzročnoj vezi sa vožnjom vozila BMW iz suprotnog smjera. Prema tome, Vrhovni sud je naveo da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredaba člana 178. Zakona o obligacionim odnosima kojima je propisano da u slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te da odluke sudova nisu rezultat dokaza koji su predloženi i provedeni tokom postupka. Osim toga, apelant navodi da su sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo, ali ove navode nije posebno obrazlagao.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Osim toga, Ustavni sud naglašava da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da su sudovi, na osnovu provedenog dokaznog postupka, zaključili da apelant (kao tužitelj) u toku postupka nije dokazao svoje činjenične tvrdnje na kojima je zasnivao postavljeni tužbeni zahtjev (tj. da nije dokazao da se saobraćajna nezgoda dogodila na način kako je tvrdio apelant, a samim tim i da mu pripada pravo na naknadu štete koja je nastala na njegovom vozilu), tako da Ustavni sud u odnosu na obrazloženja koja su dali u vezi s tim ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tih sudova. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3155/17 (V. Ž.) | Sudska praksa | Aktio