Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3651/17 (E. K.)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3651/17

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3651/17, rješavajući apelaciju Esada Kadušića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Esada Kadušića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak izdavanja naknadne urbanističke saglasnosti koji se trenutno vodi pred Službom za upravu za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar Sarajevo.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Esadu Kadušiću isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Službi za upravu za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar Sarajevo da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i Službi za upravu za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Esad Kadušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u upravnoj stvari izdavanja naknadne urbanističke saglasnosti, koji se trenutno nalazi pred Službom za upravu za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: općinska služba).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i općinske službe zatraženo je 23. oktobra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Ministarstvo i Općinska služba su u periodu od 26. oktobra do 9. novembra 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 25. decembra 2006. godine podnio Općinskoj službi zahtjev za izdavanje naknadne urbanističke saglasnosti za legalizaciju izvedenih radova na dogradnji poslovnog prostora u Sarajevu (u daljnjem tekstu: predmetni zahtjev).

6. Rješenjem Općinske službe broj 07-23-10474/06 od 28. maja 2008. godine odbijen je predmetni zahtjev.

7. Rješenjem Ministarstva broj 05-23-3536/08 od 15. aprila 2009. godine poništeno je prvostepeno rješenje od 28. maja 2008. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku općinska služba je donijela Rješenje broj 07-23-10474/06 od 2. februara 2010. godine kojim je odbijen predmetni zahtjev.

9. Rješenjem Ministarstva broj 05-23-1673/10 od 17. februara 2011. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje od 2. februara 2010. godine.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 012109 11 U od 21. februara 2014. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno prvostepeno i drugostepeno upravno rješenje od 2. februara 2010. godine i 17. februara 2011. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

11. U ponovnom postupku općinska služba je donijela Rješenje broj 07-23-10474/06 od 22. januara 2015. godine kojim je odbila predmetni zahtjev.

12. Rješenjem Ministarstva broj 05-23-483/15 od 2. marta 2016. godine usvojena je apelantova žalba i poništeno prvostepeno rješenje od 22. januara 2015. godine, te predmet vraćen općinskoj službi na ponovni postupak.

13. U ponovnom postupku općinska služba je donijela Rješenje broj 07-23-10474/06 od 23. januara 2017. godine kojim se odbija predmetni zahtjev.

14. Rješenjem Ministarstva broj 05-23-244/17 od 23. juna 2017. godine usvojena je apelantova žalba i poništeno prvostepeno rješenje od 23. januara 2017. godine, te predmet vraćen općinskoj službi na ponovni postupak.

15. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da se postupak po predmetnom zahtjevu nalazi (u četvrtom ponovnom postupku) pred općinskom službom, kao prvostepenim upravnim organom nadležnim za rješavanje predmetne upravne stvari.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog predugog trajanja upravnog postupka pokrenutog po predmetnom zahtjevu. Apelant je, također, naveo i povredu prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Slijedom navedenog, apelant traži da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje jer predmetni postupak traje „punih 11 godina“ i neizvjesno je kada će biti okončan. Također, potražuje i naknadu nematerijalne štete u novčanom iznosu od 3.000,00 KM zbog dužine trajanja postupka. b)Odgovor na apelaciju

17. Kantonalni sud je naveo da je predmetna apelacija neosnovana, te da nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava, ne nudeći opravdanje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom.

18. Ministarstvo je iznijelo činjenične konstatacije u vezi sa hronologijom postupka pred tim organom.

19. Općinska služba je hronološki opisala tok postupka u cjelini, te navela da je predmetni upravni postupak u toku i da će odluka pred tim organom biti donesena u što kraćem roku, nakon saslušanja apelantovog opunomoćenika.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

21. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

22. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

27. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-1, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud zapaža da je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut po predmetnom zahtjevu 25. decembra 2006. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak traje skoro 11 godina, i to je relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka.

Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud smatra da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se radi o relativno složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant preduzimao radnje kojim bi odugovlačio predmetni postupak.

33. Ocjenjujući ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud zapaža da je nesporno da su organi uprave i Kantonalni sud provodili procesne radnje i donosili odluke u apelantovom predmetu. U tom smislu, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je u predmetnoj upravnoj stvari doneseno devet odluka. Također, Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak u tri navrata vraćan na ponovno odlučivanje (presudom Kantonalnog suda od 21. februara 2014. godine, te rješenjima Ministarstva od 15. aprila 2009. godine, 2. marta 2016. godine i 23. juna 2017. godine). S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

34. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje skoro 11 godina i da još nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, čemu je doprinio Kantonalni sud, koji je svoju presudu donio nakon tri godine od podnošenja tužbe, pri čemu u odgovoru na apelaciju nije dao obrazloženje za dužinu trajanja predmetnog postupka, dok se odgovornost za cjelokupnu dužinu postupka u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, općinskoj službi i Ministarstvu, koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14).

35. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka po predmetnom zahtjevu, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će je odrediti na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 900,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija.

38. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda i upravnih organa pred kojima se vodi(o) predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

39. Također, apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na zabranu diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak po predmetnom zahtjevu traje skoro 11 godina, te kada još uvijek nije okončan, čemu je doprinio Kantonalni sud koji je donio presudu nakon tri godine od podnošenja tužbe, za šta nije ponudio bilo kakvo opravdanje, pri čemu se odgovornost za cjelokupnu dužinu trajanja postupka u odlučujućoj mjeri može staviti na teret upravnim organima koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3651/17 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio