Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4737/17 (T. K., S. J. i M. B.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4737/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-4737/17, rješavajući apelacije Tunje Krištića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Tunjo Krištić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 004928 16 Kž 2 od 30. avgusta 2017.
godine;
Slavko Jarić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 K 036688 17 Kž 2 od 14. septembra 2017. godine i Muhidin Bašić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007209 17 Krž 10 od 30. oktobra 2017. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4737/17
1. Tunjo Krištić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, podnio je 14. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 004928 16 Kž 2 od 30. avgusta 2017. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 004928 16 Kvl od 15. septembra 2016. godine.
2. Rješenjem Vrhovnog suda broj 09 0 K 004928 16 Kž 2 od 30. avgusta 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 K 004928 16 Kvl od 15. septembra 2016. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 004928 12 Kžk od 7. novembra 2013. godine.
2. AP-4831/17
3. Slavko Jarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, kojeg zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 20. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 K 036688 17 Kž 2 od 14. septembra 2017. godine.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 75 0 K 036688 17 Kž 2 od 14. septembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 K 036688 17 Kv od 11. aprila 2017. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Osnovnog suda broj 75 0 K 036688 15 K od 30. novembra 2015. godine.
3. AP-4858/17
5. Muhidin Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 21. novembra 2017 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 007209 17 Krž 10 od 30. oktobra 2017. godine i Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 007209 17 Kvl 8 od 12. oktobra 2017. godine.
6. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 007209 17 Krž 10 od 30. oktobra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 007209 17 Kvl 8 od 12. oktobra 2017. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno završenog Presudom Suda BiH broj S1 1 K 007209 13 Krž od 5. novembra 2013. godine.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4737/17. Apelacioni navodi
8. U navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropksu konvenciju i/ili pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka.
11. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te su stoga predmetne apelacije i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman