Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2307/17 (I. Č. D.)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član porodičnog domaćinstva
  • Povrat stana
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2307/17

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2307/17, rješavajući apelaciju Irene Čelikovski Djordjevich, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Irene Čelikovski Djordjevich.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak po zahtjevu za vraćanje stana u posjed, koji se trenutno nalazi pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banjaluka, u predmetu broj 18.03/3-1-02-1448/00 (raniji broj 05-050-02-02-1448/00).

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantici Ireni Čelikovski Djordjevich isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banjaluka da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banjaluka da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Irena Čelikovski Djordjevich (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Australije, koju zastupa Marjana Kulenović, advokat iz Banjaluke, podnijela je 7. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka po zahtjevu za vraćanje stana u posjed, koji se trenutno nalazi pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odsjek), u predmetu broj 18.03/3-1-02-1448/00 (raniji broj 05-050-02-02-1448/00).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Odsjeka zatraženo je u periodu od 14. jula do 6. decembra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Okružni sud i Ministarstvo dostavili su odgovor na apelaciju u periodu od 18. jula do 14. decembra 2017. godine. Odsjek nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Postupak po apelanticinom zahtjevu za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana

5. Postupajući po apelanticinom zahtjevu za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana u Banjaluci (bliže označeno u spisu predmeta, u daljnjem tekstu: predmetni stan) i po zahtjevu davaoca stana na korištenje za iseljenje apelantice iz predmetnog stana, rješenjem Opštinskog sekretarijata za imovinsko-pravne i stambene poslove, Odsjek za stambene poslove Opštine Banjaluka, od 24. marta 1988. godine odbijen je apelanticin zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana, te naloženo apelantici da u određenom roku isprazni predmetni stan od lica i stvari i preda ga u posjed davaocu predmetnog stana na korištenje. U žalbenom postupku navedeno rješenje je poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

6. Rješenjem Opštinskog sekretarijata za imovinsko-pravne i stambene poslove, Odsjek za stambene poslove Opštine Banjaluka, od 28. decembra 1988. godine odbijen je apelanticin zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana, te naloženo apelantici da u određenom roku isprazni predmetni stan od lica i stvari i preda ga u posjed davaocu predmetnog stana na korištenje, protiv kojeg je odbijena žalba, međutim, u upravnom sporu, presudom Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine od 1. februara 1990. godine, tužba je uvažena i drugostepeno rješenje poništeno.

7. Rješenjem Republičkog sekretarijata za prostorno uređenje i zaštitu okoline Sarajevo poništeno je prvostepeno rješenje od 28. decembra 1988. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

8. Apelantica je podneskom od 6. septembra 2004. godine zatražila provođenje radnji u ponovnom postupku, te je zaključkom Odjeljenja za komunalne i stambene poslove Administrativne službe Grada Banjaluka od 23. novembra 2006. godine odbačen zahtjev pravnog sljednika davaoca stana na korištenje za iseljenje apelantice iz predmetnog stana zbog nepostojanja uvjeta za daljnje vođenje postupka (apelantica nije bila u posjedu predmetnog stana). Nadalje, u zaključku je navedeno da nije bilo uvjeta za pokretanje i vođenje postupka u apelanticinoj pravnoj stvari radi donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana, niti za utvrđenje prava trajnog i nesmetanog korištenja predmetnog stana nakon smrti nosioca stanarskog prava zbog toga što takav zahtjev nije podnijet (takav upravni postupak se mogao pokrenuti isključivo po zahtjevu stranke, i to u vrijeme dok je stambeni organ bio nadležan za postupanje po tom zahtjevu). Navedeni zaključak je poništen u žalbenom postupku rješenjem Ministarstva za prostorno građenje, građevinarstvo i ekologiju Banjaluka od 19. maja 2008. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

9. Prema stanju spisa, postupak je u toku.

Postupak po apelanticinom zahtjevu za vraćanje stana u posjed

10. Apelantica je 19. aprila 2000. godine podnijela zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed, koji je odbijen rješenjem Odsjeka od 22. jula 2003. godine. Postupajući u žalbenom postupku, Ministarstvo je rješenjem od 10. decembra 2003. godine odbilo apelanticinu žalbu podnesenu protiv rješenja Odsjeka.

11. Postupajući po tužbi u upravnom sporu, Vrhovni sud je presudom od 2. augusta 2006. godine uvažio apelanticinu tužbu i poništio rješenje Ministarstva.

12. Postupajući po zahtjevu za vanredno preispitivanje, Vrhovni sud je presudom od 24. septembra 2008. godine ukinuo svoju presudu od 2. augusta 2006. godine i predmet dostavio Okružnom sudu na ponovni postupak po tužbi. Postupajući u izvršenju navedene presude Vrhovnog suda, Okružni sud je rješenjem od 14. septembra 2009. godine odbacio tužbu. Odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje navedenog rješenja Okružnog suda, Vrhovni sud je rješenjem od 25. maja 2010. godine odbacio zahtjev.

13. Ministarstvo je rješenjem od 24. augusta 2006. godine poništilo rješenje Odsjeka od 22. jula 2003. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Postupajući po tužbi u upravnom sporu protiv prethodno navedenog rješenja Ministarstva, Okružni sud je presudom od 11. januara 2011. godine odbio tužbu. Nadalje, Ministarstvo je rješenjima od 24. i 28. marta 2011. godine odbilo prijedloge zainteresiranog lica za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva od 24. augusta 2006. godine i za proglašavanje ništavim rješenja Ministarstva od 24. augusta 2006. godine.

14. U ponovnom postupku Zaključkom Odsjeka broj 05-050-02-02-1448/2000 od 22. februara 2013. godine odbačen je apelanticin zahtjev za vraćanje predmetnog stana kao zahtjev koji je podnijelo neovlašteno lice.

15. Postupajući po apelanticinoj žalbi, Ministarstvo je rješenjem od 5. juna 2013. godine uvažilo apelanticinu žalbu i poništilo zaključak Odsjeka od 22. februara 2013. godine i predmet vratilo Odsjeku na ponovni postupak i odlučivanje.

16. Apelantica je 5. juna 2014. godine i 16. februara 2015. godine podnosila urgencije za postupanje u predmetu.

17. U ponovnom postupku pred Odsjekom je održano više javnih usmenih rasprava, te je nastavak rasprave zakazan za 16. oktobar 2017. godine.

18. Prema stanju spisa, postupak pred Odsjekom je još uvijek u toku.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

19. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja upravnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ističe da je i pored mnogobrojnih urgencija, kao i pored činjenice da je od podnošenja zahtjeva u ovoj pravnoj stvari prošlo 30 godina (računajući u taj period i vođenje postupka pred stambenim organom Opštine Banjaluka), upravni postupak još uvijek u toku. Apelantica traži od Ustavnog suda da naloži Odsjeku da hitno i bez daljnjeg odlaganja okonča upravni postupak koji se pred tim organom vodi pod brojem 18.03/3-1- 02-1448/00 (raniji broj 05-050-02-02-1448/00), te da obaveže Vladu Republike Srpske da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 400,00 KM za svaku godinu odgađanja donošenja odluke u predmetnoj upravnoj stvari, odnosno ukupno 12.000,00 KM.

b)Odgovor na apelaciju

20. Vrhovni sud smatra da nije povrijedio apelanticina prava. Ističe da je odluka po apelanticinom zahtjevu za vanredno preispitivanje donesena u roku od osam mjeseci, što se može svrstati u razuman rok za odlučivanje, posebno kad se uzme u obzir broj predmeta na ovom referatu (728) i broj zaduženih sudija (3).

21. Okružni sud navodi da se, s obzirom na to da je apelacija podnesena protiv Ministarstva, ne smatra strankom u postupku, te da je predmetni spis arhiviran 24. augusta 2010. godine.

22. Ministarstvo navodi da je pred Odsjekom zakazana javna rasprava za 23. august 2017. godine radi utvrđivanja odlučne činjenice da je apelantica bila član porodičnog domaćinstva svoje bake i djeda, te da je navedena rasprava prekinuta a nastavak zakazan za 16. oktobar 2017. godine. V.Relevantni propisi

23. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 i 50/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.

Član 140. stav 1.

Organ je dužan da preduzme sve što je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovlačenja i po mogućnosti bez prekidanja i odlaganja.

Član 227. stav 2.

Ako drugostepeni organ nađe da će nedostatke prvostepenog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rešenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ je dužan svojim rešenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rešenju i da bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema predmeta donese novo rešenje.

Protiv novog rešenja stranka ima pravo žalbe.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

27. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

29. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja upravnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica u apelaciji navela činjenični tok postupka po zahtjevu za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana i postupka po zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed, te da je istakla da je i pored toga što je prošlo 30 godina od podnošenja zahtjeva (računajući u taj period i vođenje postupka pred stambenim organom Opštine Banjaluka), upravni postupak još uvijek u toku. Međutim, apelantica je od Ustavnog suda izričito zatražila da naloži Odsjeku da hitno i bez daljnjeg odlaganja okonča upravni postupak koji se pred tim organom vodi pod brojem 18.03/3-1-02-1448/00 (raniji broj 05-050-02-02-1448/00), odnosno upravni postupak po njenom zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Shodno navedenom, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati samo razumnost dužine trajanja upravnog postupka po apelanticinom zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed.

Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantni principi

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).

33. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). b)Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelanticinog zahtjeva za vraćanje predmetnog stana u posjed započeo 19. aprila 2000. godine, te da je taj postupak, nakon što je Ministarstvo svojom odlukom od 5. juna 2013. godine poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje, prema stanju spisa, još u toku pred Odsjekom. Dakle, postupak po apelanticinom zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed traje oko 17 godina i devet mjeseci, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

35. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora u kojem je apelantica kao unuka i član porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu tražila vraćanje predmetnog stana u posjed, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu. S druge strane, Ustavni sud ističe da je predmetni postupak veoma značajan za apelanticu jer je od ishoda tog postupka zavisilo njeno pravo na daljnje korištenje predmetnog stana.

36. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni upravni organ dva puta donosio odluke po apelanticinom zahtjevu (22. jula 2003. godine i 22. februara 2013. godine), te da su drugi organi i sudovi (Ministarstvo, Vrhovni sud i Okružni sud) između ta dva rješenja donijeli devet odluka. Nadalje, Ministarstvo je rješenjem od 5. juna 2013. godine poništilo prvostepeni zaključak od 22. februara 2013. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. U daljnjem periodu od četiri godine i sedam mjeseci, prema navodima Ministarstva u odgovoru na apelaciju, pred Odsjekom je održano više javnih usmenih rasprava, te da je posljednja, prema stanju spisa, zakazana za 16. oktobar 2017. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za dužinu postupka koji traje oko 17 godina i devet mjeseci u konkretnom slučaju snosi Odsjek, koji nije vodio postupak na način kako je propisano Zakonom o opštem upravnom postupku (čl. 14, 140. i 227), a koji nije ni dostavio odgovor na apelaciju. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji način doprinijela dužini postupka, te zapaža da je urgirala za postupanje u predmetu.

37. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka za vraćanje predmetnog stana u posjed povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

39. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima u kojima je dosudio naknadu nematerijalne štete, a koji se analogno mogu primijeniti na konkretni slučaj (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 880/17 od 7. septembra 2017. godine, te br. AP 2395/15, AP 4101/15 i AP 1724/16 od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.500,00 KM.

40. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na način organizacije organa koji provode poslove iz oblasti stambenih odnosa. Vlada Republike Srpske dužna je apelantici platiti navedenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

41. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelanticine navode o kršenju prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje apelantica dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak po apelanticinom zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed nije završen ni nakon 17 godina i devet mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, za što u najvećem dijelu odgovornost snosi Odsjek.

43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2307/17 (I. Č. D.) | Sudska praksa | Aktio