Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4774/17 (L. P.)
Odluka donesena 06. 12. 2017.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4774/17
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
06. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP 4774/17, rješavajući zahtjev Lidia Plavšića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Lidia Plavšića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Lidio Plavšić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa Ragib Hadžić, advokat iz Zenice, podnio je 16. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 36 0 K 035078 17 Kž od 26. septembra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 36 0 K 035078 17 K od 2. juna 2017. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo Općinskom sudu „da prekine postupak izvršenja kazne u predmetu tog suda broj 36 0 K 035 078 17 Iks, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 36 0 K 035078 17 K od 2. juna 2017. godine apelant je oglašen krivim zbog krivičnih djela teške ozljede iz člana 172. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), učinjenih u sticaju, na način, u vrijeme i mjestu kako je pobliže opisano u izreci presude, te mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je za navedena krivična djela utvrđena kazna zatvora od po sedam mjeseci i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja se neće izvršiti ako apelant u roku od tri godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo. Istom presudom oštećeni su sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni na parnični postupak, dok je na osnovu člana 202. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) apelant obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 303,42 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 36 0 K 035078 17 Kž od 26. septembra 2017. godine uvažena je žalba Kantonalnog tužilaštva u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) i Presuda Općinskog suda broj 36 0 K 035078 17 K od 2. juna 2017. godine je preinačena u odluci o krivičnoj sankciji tako da je apelantu za navedena krivična djela utvrđena kazna zatvora od po sedam mjeseci, pa je osuđen na jedinstvenu kazna zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca.
4. Odlučujući o apelantovoj molbi za odlaganje izvršenja kazne zatvora Općinski sud je donio Rješenje broj 36 0 K 035078 17 Iks od 7. novembra 2017. godine kojim je odbio apelantovu molbu kao neosnovanu.
5. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da je apelant u molbi naveo da je trenutno obolio od teške akutne bolesti, da ima srčanih problema i anksiozno depresivni poremećaj, te da je uz molbu priložio medicinsku dokumentaciju.
6. Iz obrazloženja rješenja dalje proizilazi da je Općinski sud 30. oktobra 2017. godine uputio dopis JU „Dom zdravlja Kakanj“ radi izjašnjenja da li apelant boluje od teške akutne bolesti ( a u vezi sa medicinskom dokumentacijom koju je apelant dostavio), te da je JU „Dom zdravlja Kakanj“ dostavio izjašnjenje ljekara koji su sačinili nalaze na kojima apelant temelji svoju molbu. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz izjašnjenja ljekara neuropsihijatra proizilazi da apelant nema bolest ili stanje koje ugrožava život, s napomenom da itekako otežava svakodnevno funkcionisanje i da ishod može biti povoljan nakon terapije, a da je drugi ljekar u izjašnjenju naveo da je 21. oktobra 2017. godine, kao postupajući ljekar u službi hitne pomoći, pregledao apelanta i napisao nalaz, te preporučio daljnji tretman, nakon čega nije imao kontakt sa apelantom i nije se mogao izjasniti kakvo je njegovo trenutno zdravstveno stanje.
7. Općinski sud je dalje istakao da je odredbom člana 27. tačka 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija FBiH (u daljnjem tekstu: ZIKS) propisano da se izvršenje kazne zatvora može odložiti ako je osuđena osoba oboljela od teže akutne bolesti, ali da u konkretnom slučaju iz navedene medicinske dokumentacije ne proizilazi da apelant trenutno boluje od teže akutne bolesti, te je zaključio da apelant nije dokazao da postoje razlozi za odgađanje izvršenja kazne zatvora, te je primjenom odredbi čl. 27. i 28. ZIKS-a donio odluku kao u dispozitivu.
8. Protiv Rješenja Općinskog suda broj 36 0 K 035078 17 Iks od 7. novembra 2017. godine apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu, ali je prije donošenja odluke o žalbi podnio apelaciju Ustavnom sudu, te nije obavijestio Ustavni sud o ishodu žalbenog postupka.
9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer mu, kako navodi, nije dostavljena žalba Kantonalnog tužilaštva protiv prvostepene presude čime je narušen princip jednakosti u postupku i apelant doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tužioca.
10. Apelant je u apelaciji zahtijevao donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud apelantu prekinuo izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji obrazlažući zahtjev time da je osporena presuda donesena na osnovu nezakonitog postupka u kojem mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje garantovano Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, te ukazao na loše zdravstveno stanje.
11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
12. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
13. Ustavni sud dalje podsjeća da je članom 64 stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uslovom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20., dostupna na www.ustavnisud.ba).
14. U vezi s postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud zapaža da je apelant, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u konkretnom slučaju koristio mogućnosti koje ima prema odredbama ZIKS-a, u smislu podnošenja molbe nadležnom sudu za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Nadalje, po apelantovovoj molbi je odlučeno rješenjem Općinskog suda iz kog proizilazi da se protiv njega može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u roku od tri dana od njegovog prijema što je apelant i učinio.
15. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da iz rješenja Općinskog suda kojim je kao neosnovana odbijena apelantova molba za odlaganje izvršenja izrečene kazne zatvora, proizlazi da se ona temeljila na identičnim razlozima na kojim je se temelji i zahtjev za donošenje privremene mjere. Stoga, imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, te da se nisu stekli uslovi iz člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda s obzirom da o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja kojim je odbijena njegova molba, prema stanju spisa još nije odlučeno, a koja se temeljila na identičnim razlozima kao i zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman