Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3678/17 (N. A., M. B., B. V., R. G., D. D., G. D., L. Ž., L. Z., J. J., M. K., R. L., D. L., D. M., D. M., S. M., M. M. i druge)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3678/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3678/17, rješavajući apelaciju Nade Antonić i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Nada Antonić, Mira Balaban, Brana Vujanović, Radana Garić, Dosta Davidović, Gordana Dedić, Ljeposava Župljanin, Ljiljana Zubović, Jasminka Jorgić, Mirona Kostić, Radmila Lekanić, Dragica Lovre, Duška Makivić, Drenka Milašinović, Slavica Mihić, Milka Mandić, Mirjana Marić, Radmila Pezerović, Borka Partalo, Vidosava Rokvić, Biljana Rogić, Milka Sandić, Drenka Tešić, Jagoda Todorović, Nada Čučak, Grozda Čubrilović, Milena Dakić, Nada Vucelja, Dragana Bolić, Svetislavka Petrović, Svjetlana Miljević, Biljana Višić, Dijana Jaćimović, Zorica Jakovljević, Slavica Sember, Đurđija Glamočić, Vinka Crnčević, Ljiljana Stupar, Milica Radulović, Milenko Dojčinović, Zdravka Vuković, Dragica Džajić, Razija Tahirović, Ana Ribarić, Milena Šobot, Gordana Petković, Gordana Lukić, Božana Miljković, Branimir Ćurković, Ljiljana Vuksan, Milkica Latinović, Dragana Aćić, Vera Nježić, Goran Vuković i Igor Maksimovski protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 Rs 003314 15 Rsž od 16.

aprila 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nada Antonić, Mira Balaban, Brana Vujanović, Radana Garić, Dosta Davidović, Gordana Dedić, Ljeposava Župljanin, Ljiljana Zubović, Jasminka Jorgić, Mirona Kostić, Radmila Lekanić, Dragica Lovre, Duška Makivić, Drenka Milašinović, Slavica Mihić, Milka Mandić, Mirjana Marić, Radmila Pezerović, Borka Partalo, Vidosava Rokvić, Biljana Rogić, Milka Sandić, Drenka Tešić, Jagoda Todorović, Nada Čučak, Grozda Čubrilović, Milena Dakić, Nada Vucelja, Dragana Bolić, Svetislavka Petrović, Svjetlana Miljević, Biljana Višić, Dijana Jaćimović, Zorica Jakovljević, Slavica Sember, Đurđija Glamočić, Vinka Crnčević, Ljiljana Stupar, Milica Radulović, Milenko Dojčinović, Zdravka Vuković, Dragica Džajić, Razija Tahirović, Ana Ribarić, Milena Šobot, Gordana Petković, Gordana Lukić, Božana Miljković, Branimir Ćurković, Ljiljana Vuksan, Milkica Latinović, Dragana Aćić, Vera Nježić, Goran Vuković i Igor Maksimovski (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Milica Cvijanović, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 29. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 108786 15 Rev od 11. jula 2017. godine, kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 Rs 003314 15 Rsž od 16. aprila 2015. godine. Imajući u vidu Odluku o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-3796/15 od 8. decembra 2015. godine, konstatuje se da je navedena presuda Okružnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tužena (Republika Srpska) da apelantima na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora u 2009. i 2010. godini isplati određene novčane iznose.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da iz utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da su apelanti bili u radnom odnosu kod tužene, odnosno u Okružnom sudu u Banjoj Luci, da su apelantima izdata rješenja za korištenje godišnjeg odmora i da su iskoristili godišnji odmor, te da apelantima naknada za godišnji odmor nije isplaćena zbog primjene odredbe člana 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske, koja onemogućava posebno iskazivanje pojedinih naknada kao što je i naknada za regres, koja je uračunata u platu. Nadalje, da je u skladu sa navedenom zakonskom odredbom, te primjenom odredaba člana 8. i člana 123. Zakona o parničnom postupku prvostepeni sud zaključio da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan. Okružni sud je ukazao da je odredbom člana 65. stav 2. Zakona o radu - Prečišćeni tekst, propisano da radnik ostvaruje pravo na regres za korišćenje godišnjeg odmora, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, a da je odredbom člana 4. istog zakona propisano da će se odgovarajuće odredbe tog zakona primijeniti i na radnike zaposlene u organima državne uprave, pravosuđa, unutrašnjih poslova, carinske službe i u drugim državnim organima i organizacijama, ukoliko drugim zakonom nije drugačije određeno. Međutim, da je u vrijeme nastanka spornog odnosa na snazi bio Zakon o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske čijom odredbom člana 1. stav 2. je propisano da se tim zakonom uređuje i način utvrđivanja plata zaposlenih u stručnim službama Vlade Republike Srpske, sudovima, tužilaštvima, Pravobranilaštvu Republike Srpske, kazneno-popravnim ustanovama i sudskoj policiji. Nadalje, da je članom 5. stav 3. navedenog zakona propisano da su naknade za topli obrok, zimnicu, ogrev i regres uračunate u iznos osnovne plate iz stava (2) tog člana i da se ne mogu posebno iskazivati. U vezi s tim je navedeno, da imajući u vidu citirane zakonske odredbe, te iskaze svjedoka M. G. i J. U., šefa računovodstva i sekretara Okružnog suda u Banjoj Luci, koji su istakli da je apelantima u spornom periodu regres bio uračunat u platu, a da nije bio iskazivan kao posebna stavka u obračunu plata, Okružni sud je ocijenio da su pravilno primijenjene citirane zakonske odredbe u vezi sa isplatom spornih iznosa regresa, pa da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev apelanata, jer je očito da njihov zahtjev nema uporišta u važećem materijalnom pravu. Dalje je navedeno da se žalbom apelanata posebno ističe nesaglasnost pojedinih odredbi Zakona o platama zaposlenih u organima Republike Srpske sa Ustavom Republike Srpske, posebno člana 5. stav 2. i 3. kojima je regulisan način obračuna plata i koje naknade ulaze u iznos osnovne plate, kao i člana 23. kojim se po navodima žalbe isključuje primjena kolektivnih ugovora kod ostvarivanja predmetnih prava. Okružni sud je istakao da se takvi žalbeni navodi ne mogu prihvatiti, jer nijednom odlukom nije utvrđeno da su citirane zakonske odredbe u suprotnosti sa Ustavom Republike Srpske niti su stavljene van snage. Naglašeno je da prvostepeni sud, kao ni taj drugostepeni sud, nije ovlašten da zaključuje da su pojedine odredbe navedenog zakona protivustavne, već da je dužan da primjenjuje važeće materijalno pravo sve dok su takve odredbe na snazi. Naime, da su Zakonom o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske obuhvaćeni i zaposleni u sudovima, pa kako je isti bio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa, da ga je valjalo i primijeniti u konkretnom slučaju.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, da je član 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima Republike Srpske, kojim je regulisano koje naknade su uračunate u iznos osnovne plate iz stava (2) tog člana protivne Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, te da zakonodavac navedenim zakonom nije mogao uređivati pitanje u pogledu uključivanja naknada za regres, topli obrok itd. u osnovnu platu, jer je predmet navedenog zakona samo utvrđivanje plate, a u konkretnom se radi o regulisanju drugih primanja iz radnog odnosa. Apelanti su također naveli da su uključivanjem naknada (toplog obroka, regresa itd.) u osnovnu platu, de facto lišeni imovine, jer da im je onda plata umanjena za iste te iznose, te da su apelanti diskriminirani u odnosu na ostale radnike u RS, koja pravo na naknade ostvaruju kao zasebna potraživanja, mimo plate.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji odnose uglavnom na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke, kao konačne odluke u predmetnom postupku, dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o platama zaposlenih u organima uprave Republike Srpske na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. U pogledu navoda apelanata da je odredba člana 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u organima Republike Srpske suprotna Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji, Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Slijedi da Ustavni sud nema nadležnost da u apelacionom postupku razmatra da li neki zakon sam po sebi krši neka od ustavnih prava apelanata. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3678/17 (N. A., M. B., B. V., R. G., D… | Sudska praksa | Aktio