Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2181/17 (V.M.)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Penzija
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2181/17

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2181/17, rješavajući apelaciju V.M, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija V.M.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku ostvarivanja prava na starosnu penziju, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnom administrativnom službom Tuzla u predmetu broj 1098826135.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu V.M. isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Kantonalnoj administrativnoj službi Tuzla da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Kantonalnoj administrativnoj službi Tuzla da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. V.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Vinka Gutić, advokat iz Lukavca, podnio je 2. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava na starosnu penziju. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog zavoda za penzijskog i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) i Kantonalne administrativne službe Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 13. jula 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Federalni zavod su 21. jula i 4. augusta 2017. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Služba u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 20. januara 2011. godine zahtjevom zatražio preuzimanje na isplatu starosne penzije od strane Federalnog zavoda, ostvarene kod bivšeg Društva Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Tuzla.

6. Zaključkom Službe broj 1098826135 od 12. oktobra 2011. godine odbačen je apelantov zahtjev kao preuranjen.

7. Rješenjem Federalnog zavoda broj FZ3/2-1098826135 od 29. februara 2012. godine uvažena je apelantova žalba, pobijani zaključak poništen i predmet vraćen prvostepnom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

8. Rješenjem Službe broj 1098826135 od 28. marta 2013. godine odbijen je apelantov zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju kao neosnovan.

9. Rješenjem Federalnog zavoda broj FZ3/2-1098826135 od 27. maja 2013. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 011133 13 U od 3. novembra 2014. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno rješenje Federalnog zavoda od 27. maja 2013. godine, kao i prvostepeno rješenje Službe od 28. marta 2013. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

11. Rješenjem Službe broj 1098826135 od 12. januara 2015. godine odbijen je apelantov zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju kao neosnovan.

12. Rješenjem Federalnog zavoda broj FZ3/2-35-1-41-4-11 (OB/MB 1098826135) od 10. marta 2016. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana.

13. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 015141 16 U od 18. jula 2017. godine uvažena apelantova tužba, poništeno rješenje Federalnog zavoda od 10. marta 2016. godine, kao i prvostepeno rješenje Službe od 12. januara 2015. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da u postupku za priznavanje prava na starosnu penziju koji je pokrenuo zahtjevom od 20. januara 2011. godine još uvijek nije donijeta konačna i meritorna odluka. S obzirom na dužinu predmetnog postupka, apelant je istakao i zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 150,00 KM za svaku godinu odgađanja donošenja odluke.

b)Odgovor na apelaciju

15. Kantonalni sud je naveo da je 18. jula 2017. godine donio presudu kojom je tužbu uvažio, te poništio osporeni i prvostepeni akt i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rješavanje, jer zbog nepotpunog činjeničnog stanja, nije bio u mogućnosti sam riješiti upravnu stvar. Osim toga, Kantonlani sud je naveo da apelacija nije ponudila argumente, odnosno konkretne činjenice i dokaze koji mogu opravdati tvrdnju da je u postupku koji je vođen kod tog suda došlo do kršenja prava navedenih u apelaciji ili do povrede bilo kojih drugih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Federalni zavod je opisao hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, i to od podnošanja zahtjeva 20. januara 2011. godine. Nadalje, Federalni zavod je istakao da je postupak kod tog organa vođen uz poštivanje zakonskih rokova za rješavanje, s napomenom da je utvrđivanje činjeničnog stanja u konkretnom predmetu bilo otežano, te da na dužinu postupka koji s evodio kod Kantonalnog suda nije mogao uticati.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

18. Zakon o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/01 i 18/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

1. Za poslove penzijskog i invalidskog osiguranja osniva se Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: Federalni zavod).

2. Obavljanje pravnih, ekonomskih, administrativnih i drugih poslova Federalnog zavoda organizira se u Središnjoj administrativnoj službi penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: Središnja služba) i kantonalnim administrativnim službama penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: kantonalna služba). Član 5. st. 1. i 2.

1. Federalnim zavodom upravlja Upravni odbor.

2. Upravni odbor se sastoji od jedanaest članova koje imenuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije). Od toga, deset članova se imenuje na prijedlog vlada kantona, a jedan član na prijedlog Udruženja penzionera u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Član 6. stav 1. tačke e. i g.

1. Upravni odbor vrši sljedeće poslove:

e) imenuje i razrješava direktora i zamjenika direktora Središnje i kantonalnih službi;

g) uređuje organizaciju Središnje i kantonalnih službi, sistematizaciju poslova i broj izvršilaca poslova u tim službama;

19. Statut Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje („Službene novine Federacije BiH“ broj 38/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 2.

Federalni zavod osigurava pružanje svojih usluga osiguranicima i korisnicima prava u Federaciji Bosne i Hercegovine, putem svojih organizacionih jedinica.

Član 22. stav 2.

Direktor kantonalne službe i zamjenik direktora kantonalne službe za svoj rad odgovorni su Upravnom odboru i direktoru Federalnog zavoda.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantna načela

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Pored toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obvezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Razdoblje koje se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju započeo 20. januara 2011. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak, nakon donošenja Presude Kantonalnog suda od 18. jula 2017. godine, još u toku pred Službom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje preko šest i po godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zbog ostvarivanja apelantovog prava na starosnu penziju, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Ustavni sud zapaža i da je postupak od velikog značaja za apelanta jer je riječ o starijoj osobi, te da o ishodu postupka ovisi mogućnost ostvarivanja prava na starosnu penziju.

31. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku prvostepeni organ donio odluke u tri navrata (12. oktobra 2011. godine, 28. marta 2013. godine i 12. januara 2015. godine), te da je drugostepeni upravni organ također u tri navrata odlučivao o apelantovim žalbama (29. februara 2012. godine, 27. maja 2013. godine i 10. marta 2016. godine). Također, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u dva navrata (3. novembra 2014. godine i 18. jula 2017. godine) odlučivao o apelantovim tužbama kojima je pokretao upravni spor protiv rješenja drugostepenog upravnog organa, te da je u oba slučaja poništavao akte koje su donijeli organi uprave, i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predmet vraćao na ponovni postupak. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za dužinu postupka koji traje preko šest i po godina u konkretnom slučaju snosi Služba, koja nije ni dostavila odgovor na apelaciju, odnosno nije ponudila razumno i objektivno opravdanje za dugo trajanje postupka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka.

32. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud, smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 900,00 KM. Ustavni sud je uvjeren da će ovakva simbolična naknada biti odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, s obzirom na način organizacije organa koji provode poslove iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dužna je apelantu platiti navedenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja apelantovog prava na starosnu penziju nije završen ni nakon šest i po godina od dana podnošenja zahtjeva, za što u najvećem dijelu odgovornost snosi Služba.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman