Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1777/16 (M. S.)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Materijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1777/16

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1777/16, rješavajući apelaciju Milomira Stojnića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Milomira Stojnića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 131139 16 Rev od 28. jula 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Milomir Stojnić (u daljem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 18. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 P 131139 11 P, pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) kao predmet broj 71 0 P 131139 15 Gž i pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) kao predmet broj 71 0 P 131139 16 Rev, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 131139 16 Rev od 28. jula 2016. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda, Okružnog suda i Vrhovnog suda zatraženo je 8. jula 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 13. jula 2016. godine, Osnovni sud 15. jula 2016. godine, a Okružni sud 19. jula 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 14. novembra 2011. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske radi naknade materijalne štete, vrijednost spora 5.000.000,00 KM. Osnovni sud je tužbu dostavio na odgovor tuženom, gdje je tuženi 8. novembra 2013. godine u odgovoru na tužbu istakao da je tužba neuredna i da se treba vratiti apelantu na uređenje. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud zakazao i održao pripremno ročište 4. decembra 2014. godine, gdje je pozvao apelanta da uredi tužbu, koju je apelant blagovremeno uredio, te je nastavak pripremnog ročišta sud održao 24. decembra 2014. godine, a ročište za glavnu raspravu sud je održao 18. februara 2015. godine, nakon čega je donio Presudu broj 71 0 P 131139 11 P od 26. februara 2015. godine kojom je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev. Protiv navedene prvostepene presude apelant je 4. marta 2015. godine podnio žalbu. Predmet je radi postupanja u drugom stepenu 9. aprila 2015. godine dostavljen Okružnom sudu koji je Presudom broj 71 0 P 131139 15 Gž od 13. novembra 2015. godine apelantovu žalbu odbio i navedenu prvostepenu presudu potvrdio. Protiv drugostepene presude apelant je 15. decembra 2015. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Predmet je 3. marta 2016. godine dostavljen Vrhovnom sudu koji je, odlučujući u revizionom postupku, donio Rješenje broj 71 0 P 131139 16 Rev od 27. jula 2016. godine kojim je reviziju odbacio.

6. Apelant je 15. februara 2016. godine podnio urgenciju s ciljem okončanja predmetnog postupka.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je sud u predmetnom postupku postupao u skladu sa zakonom, te da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u predmetnoj apelaciji poziva.

10. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da sud predmete uzima u rad u skladu s Odlukom o utvrđivanju predviđenih rokova za rješavanje pojedinih vrsta predmeta u 2015. godini koju je donio predsjednik suda, a koja je u skladu s Pravilnikom o rješavanju starih predmeta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV), odnosno da je u apelantovom predmetu donijeta odluka u razumnom roku.

11. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako je predmetni parnični postupak nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 131139 16 Rev od 28. jula 2016. godine budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 14. novembra 2011. godine kao dana podnošenja tužbe do 28. jula 2016. godine kada je Vrhovni sud donio rješenje kojim je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao četiri godine i osam mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenim rješenjem Vrhovnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na činjenice koje su se utvrđivale tokom postupka, provedenih materijalnih dokaza i vrijednosti spora, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku.

23. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta jer je u pitanju potraživanje naknade materijalne štete, vrijednost spora 5.000.000,00 KM. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža apelantovu neefikasnost na samom početku predmetnog postupka, gdje je sudu podnio neurednu tužbu, koju je naknadno, na poziv suda uredio. Međutim, uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, te činjenicu da je apelant navedeni procesni propust blagovremeno otklonio, ta činjenica nije u značajnijoj mjeri utjecala na samu dužinu trajanja predmetnog postupka.

24. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud na početku parničnog postupka imao period neaktivnosti, gdje je približno dvije godine nakon što je apelant podnio tužbu, tužbu dostavio tuženom na odgovor. Međutim, Ustavni sud zapaža da je nakon prijema odgovora na tužbu i uređene tužbe, Osnovni sud efikasnije nastavio preduzimati procesne radnje, gdje je tri mjeseca nakon dostavljene uređene tužbe donio prvostepenu presudu. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred prvostepenim sudom trajao tri godine i tri mjeseca, nakon čega je predmet dostavljen Okružnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Ocjenjujući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u predmetnom postupku postupao s većom efikasnošću, gdje je drugostepenu odluku donio sedam mjeseci nakon prijema predmeta na postupanje, a protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u predmetnom postupku postupao s većom efikasnošću, gdje je o izjavljenoj reviziji na navedenu drugostepenu odluku odlučio četiri i po mjeseca nakon dostavljanja predmeta na postupanje, čime je predmetni parnični postupak okončan.

25. Uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u kome je apelant u periodu od četiri godine i osam mjeseci došao do tri sudske odluke (dvije meritorne i jednu procesnu), gdje su naročito Okružni i Vrhovni sud procesne radnje preduzimali s većom efikasnošću, to neaktivnost Osnovnog suda na samom početku postupka nije odlučujuće utjecala na samu dužinu postupka, zbog čega Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku koji je ukupno trajao četiri godine i osam mjeseci, u kom periodu je apelant došao do tri sudske odluke, nije došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

27. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek, također, odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode apelacije o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je trajao četiri godine i osam mjeseci, a u kom je apelant došao do konačne odluke suda kojom je predmetni postupak okončan.

29. Na osnovu člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1777/16 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio