Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4275/17 (D. K. i „Contrast“ d.o.o. Novi Travnik)

Odluka donesena 30. 11. 2017.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4275/17

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 11. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. novembra 2017. godine, u predmetu broj AP-4275/17 rješavajući zahtjev Dobroslava Kajića i „Contrast“ d.o.o. Novi Travnik, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Dobroslava Kajića i „Contrast“ d.o.o. Novi Travnik Nalaže se odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Travniku prema rješenju broj 51 0 I 089819 14 I od 16. maja 2017. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji.

OBRAZLOŽENJE

1. Dobroslav Kajić i „Contrast“ d.o.o. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Novog Travnika podnijeli su 12. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja o dosudi Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 I 089819 14 I od 16. maja 2017. godine. Apelanti su podneskom od 9. novembra 2017. godine dopunili apelaciju kojom su osporili Rješenje Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 I 089819 17 Gž od 26. septembra 2017. godine, a podnescima od 6, 10, 16, 20, 24. i 29. novembra 2017. godine predmetna apelacija je dopunjavana u pogledu argumentacije iznesene u apelaciji uz prijedlog za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio provođenje izvršnih radnji do donošenja odluke o apelaciji“. Podnescima od 13, 15, 16. i 29. novembra 2017. godine apelanti su urgirali donošenje odluke o privremenoj mjeri.

2. Općinski sud je postupajući u izvršnom postupku „Addiko Bank“ d.d. Sarajevo kao pravnog sljednika „Hypo alpe adria bank“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), protiv apelanata kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja v.sp. 154.598,83 KM povodom treće ponovljene javne prodaje, donio Rješenje o dosudi broj 51 0 I 089819 14 I od 16. maja 2017. godine. Navedenim Rješenjem su, prema Zaključku o prodaji Općinskog suda broj 51 0 I 089819 14 I od 30. marta 2017. godine, kupcu D.T. prodate nekretnine apelanata u svojstvu izvršenika (oznake i površina navedene u izreci rješenja). U obrazloženju rješenja je navedeno da su na ročištu za javnu prodaju predmetnih nekretnina koja je održana 16. februara 2017. godine učestvovali tražilac izvršenja, banka i D.T., da je nakon završene javne prodaje sud donio rješenje kojim je formirao rang listu najpovoljnijih ponuđača i da je prvi po rangu bio D.T. sa ponudom od 70.000,00 KM, da je 30. marta 2017. godine donesen zaključak o prodaji i da je najpovoljnijem ponuđaču naloženo da u roku od 30 dana po prijemu zaključka uplati novčani iznos, da je 5. maja 2017. godine od strane najpovoljnijeg ponuđača dostavljena uplatnica kao dokaz o uplati ponuđenog iznosa te da je je zatim na temelju odredbe člana 93. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) doneseno rješenje o dosudi.

3. Protiv rješenja o dosudi broj 51 0 I 089819 14 I od 16. maja 2017. godine, apelanti su izjavili žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u odredbi člana 208. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Kantonalni sud je odlučujući o žalbi donio Rješenje broj 51 0 I 089819 17 Gž od 26. septembra 2017. godine kojim je kao neosnovana odbijena žalba apelanata i potvrđeno rješenje o dosudi Općinskog suda broj 51 0 I 089819 14 I od 16. maja 2017. godine. U obrazloženju rješenja je između ostalog navedeno da je Općinski sud osporenim prvostepenim rješenjem, kupcu D.T. dosudio nekretnine apelanata upisane u posjedovnom listu K.O. Stojkovići koje u naravi čine kuću, zgradu i dvorište (bliže oznake katastarskih čestica navedene u izreci rješenja o dosudi), da su apelanti blagovremeno izjavili žalbu kojom su suštinski ukazali na nedostatak aktivne legitimacije, neurednost prijedloga za izvršenje i vrijednost založenih nekretnina.

5. Kantonalni sud je nakon ispitivanja osporenog rješenja u granicama navoda iz žalbe i po službenoj dužnosti, u smislu člana 221. ZPP-a, zaključio da žalba nije osnovana. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo sljedeće: da je prijedlog za izvršenje podnesen 18. jula 2005. godine, da je kao predmet i sredstvo izvršenja predložena prodaja nekretnina prvoapelanta kao posjednika sa dijelom 1/1 i prodaja pokretnih stvari drugoapelanta, da je prijedlog usvojen rješenjem o izvršenju od 30. novembra 2005. godine, da je prigovor apelanata protiv ovog rješenja odbijen 28. aprila 2006. godine, da je nakon pravomoćnosti rješenja o izvršenju prvostepeni sud Zaključkom od 12. februara 2007. godine odredio vještačenje po vještaku građevinske struke radi utvrđivanja vrijednosti predmetnih nekretnina i pokretnih stvari drugoapelanta, da je vještak Marko Krilić nalazom od 18. jula 2007. godine izvršio procjenu predmetnih nekretnina na iznos od 196.224,45 KM nakon čega je sud u skladu sa odredbom člana 89. ZIP-a zakazao ročište za prvu prodaju nekretnina. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja dalje naveo da nekretnine nisu prodate na ročištu za prvu prodaju, te da je zbog neuspjele prve prodaje zakazano ročište za drugu a zatim i treću prodaju, na kome su nekretnine prodate tek na ročištu za treću javnu prodaju koje je održano 30. marta 2017. godine. Iz raspravnog zapisnika sa ovog ročišta, kako je dalje obrazloženo, proizilazi da su se kao kupci predmetnih nekretnina prijavili tražilac izvršenja i D.T. koji je dao povoljniju ponudu i koji je nekretnine kupio za iznos od 70.000,00 KM nakon čega je doneseno rješenje o dosudi. U pogledu neosnovanosti prigovora apelanata kojim je ukazano na neprovodivost izvršenja jer predmetne nekretnine nisu upisane kao vlasništvo, Kantonalni sud je istakao da iz prijedloga za izvršenje proizilazi da je tražitelj izvršenja predložio izvršenje nad nekretninama koje su evidentirane kao posjed apelanata, povodom čega apelanti nisu prigovarali, pa je rješenje o izvršenju na predloženim nekretninama postalo pravomoćno.

6. U pogledu neosnovanosti žalbenih navoda kojima je ukazano na nezakonitost postupka prodaje, Kantonalni sud je istakao odredbe iz čl. 87. stav 1. i 89. ZIP-a kojim su propisana pravila javnog nadmetanja na prvom, drugom i trećem ročištu. Iz spisa proizilazi, kako je dalje navedeno, da je prvostepeni sud zakazivao više ročišta za prvu, dugu i treću prodaju i da su predmetne nekretnine prodate kupcu D.T. tek u nastavku trećeg ročišta za prodaju 30. marta 2017. godine. Stoga je neosnovanim ocijenjen žalbeni navod da je prvostepeni sud postupak prodaje proveo protivno propisanim pravilima izvršnog postupka. Kantonalni sud je najzad ukazao na odredbu člana 93. ZIP-a kojim je propisano da će sud, nakon što najpovoljniji kupac položi kupoprodajnu cijenu, posebnim rješenjem dosuditi nekretninu kupcu (rješenje o dosudi) čime izvršni sud određuje da se kupljena nekretnina odmah preda kupcu u posjed, a zemljišno knjižnom sudu, da izvrši upis promjene prava vlasništva i briše prava trećih lica, ako su određena tim rješenjem. Predmetna nekretnina je, kako je dalje obrazloženo, nakon pravomoćnosti rješenja o izvršenju i prethodne procjene predmetnih nekretnina te utvrđene vrijednost od 196.224,45 KM prodata na trećem ročištu za cijenu od 70.000,00 KM, što je više od 1/3 od procijenjene vrijednosti, za koliko je moguće nekretninu prodati i na drugom ročištu. Stoga je temeljem odredbi člana 235. tačka 2. ZPP-a žalba apelanata odbijena i prvostepeno rješenje o dosudi potvrđeno.

7. Apelanti u iscrpnim navodima apelacije i dopunama apelacije ukazuju da su im osporenim rješenjem o dosudi koje je doneseno radi namirenja tražioca izvršenja, povrijeđena prava iz čl. II/3.

f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navedene povrede obrazlažu nepravilnim postupanjem suda u konkretnom postupku, smatrajući da su u trenutku treće ponovljene prodaje i donošenja rešenja o dosudi, kao i u prethodnim fazama javne prodaje, postojali nedostaci na strani tražitelja izvršenja u smislu nedostatka na strani njegove aktivne legitimacije. Apelanti stoga smatraju da nisu postojali uslovi za održavanje treće javne prodaje, da je nekretnina nezakonito prodata i da su im na taj način grubo prekršena prava na koja su apelacijom ukazali, zbog čega je, osim meritornog odlučivanja o apelaciji predloženo prethodno usvajanje privremene mjere kojom bi se odložio provođenje rješenja o dosudi donošenja odluke o apelaciji.

8. U tom smislu, u iscrpnom zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelanti su između ostalog naglasili da bi do donošenja konačne odluke Ustavnog suda, provedbom osporenog rješenja o dosudi mogle nastupiti nesagledive i nenadoknadive štetne posljedice koje se ni eventualnom pozitivnom odlukom Ustavnog suda ne bi mogle sanirati. S obzirom na to, apelanti smatraju da postoje opravdani razlozi u interesu zaštite prava apelanata da se usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo provođenje Rješenja o dosudi, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada je to i unteresu stranaka i vođenja postupak o apelaciji, odnosno kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

12. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

13. U konkretnom slučaju, iz zahtjeva apelanata za donošenje privremene mjere proizilazi da traže odlaganje provođenja izvršenja o dosudi iz razloga koji se tiču nepravilnosti počinjenih tokom izvršnog postupka koje se tiču poštivanja ustavnih prava, pri čemu apelanti posebno naglašavaju postojanje tih nedostataka prilikom donošenja rješenja o dosudi. Provođenjem spornog rješenja, kako su dalje naveli, nastale bi im nesagledive i nenadoknadive štetne posljedice koje se ni eventualnom pozitivnom odlukom Ustavnog suda ne bi mogle sanirati.

14. Ustavni sud smatra da predočene okolnosti ukazuju da bi nastavkom izvršnih radnji prema osporenom rješenju, a prije donošenja konačne odluke o apelaciji, mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice koje bi se teško mogle sanirati. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da bi privremeno odlaganje provođenja izvršnih radnji u znatnoj mjeri otežalo položaj drugih učesnika u postupku. S obzirom na takve okolnosti, Ustavni sud smatra da sve navedeno ukazuje na opravdanost usvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere jer je to u intersu stranaka i pravilnog vođenja postupka.

15. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

16. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4275/17 (D. K. i „Contrast“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio