Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4496/17 (D. R., A. R. i R. R.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 400
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudskim taksama · čl. 400
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Zakon o sudskim taksama (prečišćeni tekst)
Predmeti (1)
AP-4496/17
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP 4496/17, rješavajući apelaciju Dražena Rajića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 60, člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju su podnijeli Dražen Rajić, Aleksandar Rajić i Rajko Rajić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 P 102005 98 13 P 3.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Draženu Rajiću, Aleksandru Rajiću i Rajku Rajiću isplati solidarno iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 P 102005 98 13 P 3 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dražena Rajića, Aleksandra Rajića i Rajka Rajića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku koji se vodi pred Kantonalnim tužilaštvom Kantona Sarajevo protiv sudija G.M., Z.M. i S. M., kao i disciplinskom postupku koji se vodi pred Visokim sudskim i tužilačkim vijećem Bosne i Hercegovine protiv sudija G.M., Z.M. i S.
M. zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dražena Rajića, Aleksandra Rajića i Rajka Rajića podnesena protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 102005 98 13 P 3 od 11.
oktobra 2017. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dražen Rajić, Aleksandar Rajić i Rajko Rajić (u daljem tekstu: apelanti) iz Zvornika, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 2. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 P 102005 98 13 P 3.
2. Apelanti su u predmetnoj apelaciji zatražili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud poništio nalog Općinskog suda broj 65 0 P 102005 13 P 2 od 11. oktobra 2017. godine za uplatu sudske takse na presudu u iznosu od 1.500,00 KM i sudske takse na žalbu u iznosu od 3.000,00 KM.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 17. novembra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. novembra 2017. godine, a Općinski sud 1. decembra 2017. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
6. Apelanti su 7. marta 2011. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se, u trenutku podnošenja apelacije, vodio pred Općinskim sudom pod brojem 065 0 P 102005 98 P. Apelacija je zavedena i vodila se pod brojem AP 1084/11. Odlučujući o predmetnoj apelaciji, Ustavni sud je na sjednici Velikog vijeća, održanoj 12. juna 2013. godine, u sastavu Valerija Galić, predsjednica, Miodrag Simović, potpredsjednik, Seada Palavrić, potpredsjednica, Mato Tadić, sudija, i Zlatko M. Knežević, sudija, donio odluku o dopustivosti i meritumu kojom je usvojio apelaciju apelanata u odnosu na povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je donesena Presuda Općinskog suda broj 065 0 P 102005 98 P od 3. oktobra 2011. godine, te je naloženo Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 065 0 P 102005 12 Gz, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetnoj apelaciji Ustavni sud je razmatrao dužinu predmetnog parničnog postupka, koji je do donošenja navedene odluke trajao 14 godina i pet mjeseci i u kojoj odluci apelantima nije dodijeljena naknada nematerijalne štete zbog toga što su i apelanti u određenoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka.
Tok predmetnog postupka nakon donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 1084/11
7. Iz stanja spisa proizlazi da je Kantonalni sud u predmetnom postupku donio Rješenje broj 65 0 P 102005 12 Gž od 24. septembra 2013. godine kojim je žalbu apelanata i prvotuženog uvažio, prvostepenu Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 102005 98 P od 3. oktobra 2011. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon prijema predmeta na ponovni postupak Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 102005 13 P2 od 13. novembra 2013. godine pozvao apelanta da u roku od osam dana od prijema rješenja uredi tužbu na način što će pravilno označiti tužioce. Apelanti su posredstvom opunomoćenika podneskom od 26. novembra 2013. godine obavijestili sud da su pravilno označene parnične stranke, te da tužioci u predmetnom postupku imaju stranačku sposobnost. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 102005 13 P 2 od 13. januara 2014. godine odbacio tužbu apelanata, a koje je na osnovu žalbe koju su podnijeli apelanti ukinuo Kantonalni sud Rješenjem broj 65 0 P 102005 14 Gž 2 od 20. maja 2014. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Iz stanja spisa proizlazi da je u predmetnom postupku Općinski sud donio Presudu broj 65 0 P 102005 98 13 P 2 od 27. februara 2015. godine, koja je u drugom stepenu, a na osnovu žalbi koje su podnijeli apelanti, prvotuženi i drugotuženi, Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 102005 15 Gž 3 od 9. septembra 2015. godine ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 65 0 P 102005 98 13 P 3 od 11. oktobra 2017. godine kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata, te je nalogom za plaćanje sudske takse broj 65 0 P 102005 13 P 2 od 11. oktobra 2017. godine naložio apelantima da plate sudsku taksu na presudu u iznosu od 1.500,00 KM a u navedenoj presudi, ispod pouke o pravnom lijeku, naveo je da taksa na žalbu iznosi 3.000,00 KM i plaća se prilikom podnošenja. Apelanti su protiv navedene presude Općinskog suda podnijeli žalbu, tražeći da se prvostepena presuda preinači u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev apelanata i da se poništi nalog za plaćanje sudske takse na presudu i žalbu, da se apelanti kao lica slabog imovnog stanja oslobode plaćanja sudske takse i da im se dosude troškovi postupka u cijelosti, uključujući i trošak za sastavljanje žalbe. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud, nakon podnesene žalbe, u predmetnom postupku nije preduzimao procesne radnje.
8. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak nije okončan.
Postupak po krivičnoj i disciplinskoj prijavi apelanata protiv postupajućih sudija
9. Apelanti su protiv postupajućih sudija u predmetnom parničnom postupku G.M., Z.M. i S. M. podnijeli krivične prijave Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Tužilaštvo) i disciplinsku prijavu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: VSTV).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine predmetnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom, koji traje više od 19 godina, kao i krivičnog postupka pred Tužilaštvom i disciplinskog postupka pred VSTV, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti su naveli tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da su, zbog neopravdano dugog trajanja postupka, troškovi postupka prevazišli iznos glavnice i da su lošeg materijalnog i zdravstvenog stanja, te da se apelant Rajko Rajić nalazi u staračkom domu, zbog čega nisu u mogućnosti plaćati sudske takse i troškove postupka. Predložili su donošenje navedene privremene mjere, kao i to da Ustavni sud naloži okončanje predmetnog parničnog postupka, kao i krivičnog i disciplinskog postupka koji su apelanti pokrenuli pred nadležnim organima protiv sudija navedenih u krivičnoj i disciplinskoj prijavi.
11. Apelanti su, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 10.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmete rješava prema prioritetnoj listi starih predmeta. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da Kantonalnom sudu nije dostavljen predmet apelanata radi postupanja po podnesenoj žalbi na Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 102005 98 13 P 3 od 11. oktobra 2017. godine.
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da u toku predmetnog postupka nisu povrijeđena prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju, da je predmetni postupak pred prvostepenim sudom i peti put završen u razumnom roku, odnosno u periodu od jedne godine od stavljanja predmeta u rad, te da prvostepeni sud ne može utjecati na Kantonalni sud da u predmetu donese konačnu odluku, a ne da predmet vraća na ponovni postupak. Navodi da je apelacija neosnovana i u odnosu na zahtjev za plaćanje sudske takse, jer je čl. 400. do 405. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15, u daljem tekstu: ZPP) i članom 11. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo” broj 36/14, u daljem tekstu: Zakon o sudskim taksama) propisano da stranka može biti oslobođena plaćanja sudske takse, ali da u spisu suda nije doneseno rješenje kojim se apelanti oslobađaju plaćanja takse, jer apelanti nisu podnijeli takav zahtjev Općinskom sudu prije podnošenja apelacija, što znači da nisu iscrpili sva pravna sredstva koja su im na raspolaganju u redovnom sudskom postupku. Općinski sud navodi i to da su se apelanti i ranije obraćali Ustavnom sudu (predmet broj AP 1084/11), kao i Evropskom sudu za ljudska prava.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
d) Postupak po žalbi Član 212.
Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Član 213.
(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, odbacit će rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.
(2) Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje.
(3) Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili je odustala od izjavljene žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
Član 213a.
U slučaju da podnosilac žalbe odustane od izjavljene žalbe, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi odustanak od žalbe.
Član 214.
(1) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu. (2) Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.
(3) Neblagovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.
(4) Podnesci primljeni nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu neće se uzimati u razmatranje, osim ukoliko sud od stranke izričito zatraži dodatno izjašnjenje.
Član 215.
(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
(2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a prema potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi.
(3) Primjerak objašnjenja u povodu navoda žalbe sudija prvostepenog suda dostavit će strankama koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku osam dana.
15. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na krivični postupak koji se vodi pred Tužilaštvom i disciplinski postupak koji se vodi pred VSTV
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
19. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.
21. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu navoda apelanata da im je u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje da li apelanti uživaju u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
22. Ustavni sud zapaža da se u predmetnim postupcima odlučuje o „osnovanosti krivične optužbe“ u autonomnom značenju navedenog pojma, koje, pod određenim uvjetima, uključuje i disciplinski postupak protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u njima pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“. Naime, samo se takvo lice može smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupnu na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na Presudu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 102005 98 13 P 3 od 11. oktobra 2017. godine
24. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
25. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
26. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak u toku, tj. da su apelanti protiv navedene Presude Općinskog suda broj 65 0 P 102005 98 13 P3 od 11. oktobra 2017. godine podnijeli žalbu, osporavajući presudu u dijelu u kojem je njihov tužbeni zahtjev odbijen, odluku o troškovima postupka i nalog za plaćanje sudske takse, tražeći da se oslobode troškova sudske takse zbog slabog imovnog stanja i da im se dosude troškovi postupka u cijelosti. Ustavni sud zapaža da je postupak po žalbi u toku pred Općinskim sudom zbog čega apelanti u ovom dijelu nisu došli do konačne odluke suda o podnesenoj žalbi.
27. Prema praksi Ustavnog suda, apelant je dužan prije podnošenja apelacije iscrpiti sve djelotvorne pravne lijekove, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja apelantovih prava je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.
28. Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o podnesenoj žalbi prejudicirao ovo pitanje.
29. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije donošenja odluke nadležnog suda o podnesenoj žalbi i konačne odluke suda.
30. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na navode apelanata o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku
31. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
32. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da, nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, u predmetu apelanata nije donesena konačna i pravosnažna odluka, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
33. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
34. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda apelanata ratione materiae i preuranjen, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelanti ističu da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da predmetni postupak traje više od 19 godina i da još nije okončan. Međutim, nakon što je Ustavni sud o dužini trajanja predmetnog parničnog postupka ranije donio odluku u predmetu broj AP 1084/11, to će se u odnosu na dužinu trajanja postupka uzeti u obzir samo postupak nakon donošenja odluke Ustavnog suda, tj. nakon 12. juna 2013. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu četiri i po godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
36. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
37. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a s obzirom na činjenice koje su se tokom postupka utvrđivale, te provedene materijalne dokaze, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom predmetu. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenicu da se u predmetnom postupku još odlučuje o njihovim pravima iz imovinskopravnog odnosa, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelante.
38. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova nakon Odluke Ustavnog suda broj AP 1084/11 od 12. juna 2013. godine, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu bili efikasni u preduzimanju procesnih radnji, jer četiri i po godine nakon donesene navedene odluke Ustavnog suda predmetni postupak nije okončan, odnosno apelanti nisu došli do konačne odluke suda. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud tri puta ukidao prvostepenu odluku suda i predmet vraćao na ponovni postupak (rješenjima od 24. septembra 2013. godine, 20. maja 2014. godine, 9. septembra 2015. godine), a Općinski sud je donosio nepravilne odluke koje su kao takve ukidane u žalbenom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ponovljenom postupku donio i Presudu broj 65 0 P 102005 98 13 P 3 od 11. oktobra 2017. godine protiv koje su apelanti podnijeli žalbu, a iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud nije preduzimao procesne radnje nakon podnesene žalbe. Pri tome Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije detaljnije izjašnjavao o razlozima trajanja predmetnog postupka, čime bi opravdao njegovu dužinu, dok se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju pozvao na veliki broj predmeta i obavezu postupanja po Planu rješavanja starih predmeta.
39. Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj Odluci broj AP 207/16 od 10. maja 2017. godine (i drugim odlukama od 10. maja 2017. godine, dostupnim na www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“
40. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku, i nakon donesene Odluke Ustavnog suda broj AP 1084/11, povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak koji ukupno traje više od 19 godina i četiri i po godine nakon donesene navedene odluke Ustavnog suda nije pravosnažno okončan, odnosno nalazi se u postupku procesuiranja žalbe pred prvostepenim sudom.
41. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 207/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 207/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Zbog istih razloga, i ova odluka se dostavlja navedenim subjektima. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
43. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, te da su apelanti zatražili naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantima solidarno treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi iz apelacije
44. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, također, odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati nii navode apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, u situaciji kada predmetni parnični postupak i četiri i po godine nakon donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj 1084/11 od 12. juna 2013. godine nije okončan, odnosno apelanti nisu došli do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njihovo imovinskopravno pitanje.
46. Na osnovu člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 60, člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati prijedloge apelanata za donošenje privremene mjere.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman