Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3736/17 (E. Š.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3736/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3736/17, rješavajući apelaciju Emira Šuke, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Emir Šuko zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim sudom u Banjoj Luci u kome se odlučuje o žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 055420 16 P 4 od 31. marta 2017.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Emir Šuko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Zoran Opačić, advokat iz Banje Luke, podnio je 6. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužina trajanja postupka pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u kome se odlučuje o žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 055420 16 P 4 od 31. marta 2017. godine.
2. Apelant je podnio 16. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 P 055420 16 P 4, koja je zavedena pod brojem AP-5069/15.
3. Ustavni sud je u odluci AP-5069/15 od 12. maja 2016. godine, između ostalog, naložio Osnovnom sudu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, po hitnom postupku okonča parnični postupak koji se vodi pod brojem 71 0 P 055420 16 P 4.
4. Osnovni sud je u predmetu broj 71 0 P 055420 16 P 4 donio presudu 31. marta 2017. godine, protiv koje je apelant podnio žalbu Okružnom sudu 31. maja 2017. godine.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Ustavni sud donio odluku AP-5069/15 od 12. maja 2016. godine kojom je naložio Osnovnom sudu da se okonča predmetni parnični postupa, ali da isti još nije okončan jer se spis nalazi kod Okružnog suda povodom apelantove žalbe. Apelant smatra da ima osnova da Ustavni sud ponovo interveniše i da naloži Okružnom sudu da predmetni parnični postupak riješi u roku od 30 dana.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelant obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka koji se po apelantovoj žalbi trenutno nalazi pred Okružnim sudom. Pri tome, Ustavni sud uočava da je o dužini predmetnog parničnog postupka već odlučivao i da je tom prilikom usvojio apelantovu apelaciju i naložio Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča parnični postupak koji se vodi pod brojem 71 0 P 055420 16 P 4, te da je Osnovni sud postupio po nalogu Ustavnog suda i donio presudu 31. marta 2017. godine. Ustavni sud također uočava da je apelant protiv navedene presude Osnovnog suda izjavio žalbu 31. maja 2017. godine (taj datum proizlazi iz žalbe koju je apelant dostavio uz predmetnu apelaciju), pa Ustavni sud nalazi da se predmetni spis, po apelantovoj žalbi, kod Okružnog suda nalazi u periodu kraćem od sedam mjeseci (od kada je apelant podnio žalbu do dana donošenja ove odluke). S obzirom na to, kao i činjenicu da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud ne nalazi da dužina trajanja predmetnog parničnog postupka pred Okružnim sudom prelazi granice "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman