Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4626/17 (Zaničko-dobojski kanton)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4626/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-4626/17, rješavajući apelaciju Zeničko-dobojskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zeničko-dobojskog kantona podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 39 0 P 001156 17 Rev od 16. augusta 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 001156 16 Gž 3 od 22.
decembra 2016. godine i presude Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 001156 16 P 4 od 23. septembra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zeničko-dobojski kanton iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Zenica, podnio je 8. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 39 0 P 001156 17 Rev od 16. augusta 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 001156 16 Gž 3 od 22. decembra 2016. godine i presude Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 001156 16 P 4 od 23. septembra 2016. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 001156 16 P 4 od 23. septembra 2016. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 001156 16 Gž 3 od 22. decembra 2016. godine, obavezan je apelant zajedno sa tuženom Federacijom Bosne i Hercegovine da tužiocima isplati naknadu štete zbog smrti sina i teškog invaliditeta, troškove sahrane, podizanje nadgrobnog spomenika i za troškove liječenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, u vrijednosti spora 150.000,00 KM. Presudom Vrhovnog suda revizija je djelimično usvojena, nižestepena presuda preinačena i tužbeni zahtjev tužitelja Adisa Muslije da mu tuženi solidarno nadoknade naknadu materijalne štete u ukupnom iznosu od 47.000,00 KM odbijen.U odnosu na ostale tužitelje revizija tuženih se odbacuje kao nedopuštena.U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude se određuje pojedinačno za svakog od tužitelja, jer u ovoj parnici tužitelji imaju položaj formalnih suparničara. Kako je pobijani dio pravomoćne presude za dosuđeni iznos potraživanja tužitelja Salke, Mirhade i Amele Muslija ispod propisanog cenzusa, to je Vrhovni sud u smislu člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15-u daljnjem tekstu:ZPP)) revizije tuženih u odnosu na njih odbacio kao nedopuštene.Tuženi kao revidenti nisu u smislu člana 237. stav 5 ZPP-a, određeno naznačili pravno pitanje zbog kojeg bi ono bilo važno za jednistvenu primjenu prava i ravnopravnost stranaka, pa nije bilo osnova za dopuštanje izuzetne revizije po stavu 3. člana 237 ZPP-a.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka prestavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kao u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 001156 16 Gž 3 od 22. decembra 2016. godine, izjavio reviziju, ali je ona presudom Vrhovnog Suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 39 0 P 001156 17 Rev od 16. augusta 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 001156 16 Gž 3 od 22. decembra 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je o apelantovom zahtjevu za reviziju rješavano presudom Vrhovnog Suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 39 0 P 001156 17 Rev od 16. augusta 2017. godine, kojim je djelimično odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 001156 16 Gž 3 od 22. decembra 2016. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. novembra 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 001156 16 Gž 3 od 22. decembra 2016. godine .
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman