Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1154/17 (B. B.)

Odluka donesena 31. 01. 2018.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1154/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

31. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-1154/17, rješavajući apelaciju Borike Bulić, na osnovu člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i h) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Borika Bulić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 002106 08 Rev od 7. januara 2010. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 002106 15 Gži od 6. novembra 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Borika Bulić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 002106 16 Gži 2 od 24. januara 2017. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Borika Bulić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 002106 16 Gži 2 od 24. januara 2017. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Borika Bulić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Mostara, podnijela je 28. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 002106 08 Rev od 7. januara 2010. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 002106 15 Gži od 6. novembra 2015. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 P 002106 16 Gži 2 od 24. januara 2017. godine.

2. Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 P 002106 08 Rev od 7. januara 2010. godine odbijena je revizija tuženog Nikole Bulića (apelantkinjin suprug) podnesena protiv Presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 002106 08 Gž od 15. oktobra 2008. godine. Navedenom presudom Kantonalnog suda odbijena je žalba tuženog i potvrđena Presuda Opštinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 002106 05 P od 31. marta 2008. godine kojom je obavezan tuženi da isplati tužiteljici (Borika Aćimović) iznos od 15.500,00 KM.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 002106 15 Gži od 6. novembra 2015. godine odbijena je apelantkinjina žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda broj 58 0 P 002106 08 I od 20. aprila 2012. godine kojim je nasljednicima umrlog Nikole Bulića (kao izvršenika) za privremenog zastupnika postavljena apelantkinja (izvršenikova supruga) i određeno da se izvršni postupak nastavlja. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je nakon utvrđene nesporne činjenice o smrti izvršenika Nikole Bulića, po prijedlogu tražitelja izvršenja nasljednicima umrlog izvršenika Nikole Bulića postavio za privremenog zastupnika apelantkinju (suprugu preminulog izvršenika), u skladu sa odredbama člana 34. stav 4. Zakona o izvršnom postupku.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 002106 16 Gži 2 od 24. januara 2017. godine odbijena je žalba tražitelja izvršenja Borike Aćimović i potvrđeno Rješenje Općinskog suda broj 58 0 P 002106 08 I od 7. septembra 2016. godine kojim je obustavljen predmetni izvršni postupak. U obrazloženju rješenja od 7. septembra 2016. godine Općinski sud je naveo da je po prijedlogu tražitelja izvršenja, na osnovu izvršne isprave – Presuda Opštinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 002106 05 P od 31. marta 2008. godine, Rješenjem o izvršenju dozvoljeno izvršenje procjenom, prodajom pokretnina i nekretnina u vlasništvu izvršenika Nikole Bulića. Općinski sud je naveo da je Zaključkom od 20. jula 2016. godine sud pozvao tražitelja izvršenja da predujmi troškove finansijskog vještačenja radi sačinjavanja nalaza u pogledu visine duga izvršenika. Općinski sud je naveo da je tražitelj izvršenja 24. avgusta 2016. godine primio navedeni Zaključak, ali da u ostavljenom roku nije predujmio troškove, niti je tražio produženje roka.

5. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je nakon donošenja rješenja Općinskog suda od 7. septembra 2016. godine tražitelj izvršenja dostavio dokaz da je 8. septembra 2016. godine izvršio uplatu. S obzirom da je tražitelj izvršenja primio nalog suda 24. avgusta 2016. godine, a da je rok od osam dana za uplatu predujma istekao 2. septembra 2016. godine, Kantonalni sud je zaključio da tražitelj izvršenja u ostavljenom roku nije izvršio uplatu, niti je dostavio dokaz o uplati.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na privatni i porodični život dom i prepisku iz člana 8. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantkinja, između ostalog, navodi da u osporenoj odluci Kantonalnog suda od 24. januara 2017. godine nema ni jedne rečenice o njenoj žalbi, niti su cijenjeni njeni navodi, čime je učinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1), stav (3) tačka c) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

I.Protek roka u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 002106 15 Gži od 6. novembra 2015. godine i Presudu Vrhovnog suda broj 58 0 P 002106 08 Rev od 7. januara 2010. godine

8. U odnosu na osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 002106 15 Gži od 6. novembra 2015. godine, Ustavni sud ukazuje da je apelantkinja osporenu odluku primila 11. novembra 2015. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. marta 2017. godine. Isto tako, u odnosu na osporenu Presudu Vrhovnog suda broj 58 0 P 002106 08 Rev od 7. januara 2010. godine, Ustavni sud ukazuje da je Nikola Bulić (apelantkinjin prednik) osporenu odluku primio 3. marta 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. marta 2017. godine. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija protiv navedenih odluka podnesena neblagovremeno, odnosno po proteku roka od 60 dana od dana kada su apelantkinja, odnosno njen prednik primili osporene odluke.

b)Dopustivost ratione materiae u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 002106 16 Gži 2 od 24. januara 2017. godine (u pogledu navoda o povredi prava na pravično suđenje)

9. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantkinja, supruga preminulog izvršenika, kao privremeni zastupnik zastupa nasljednike preminulog izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o žalbi tražitelja izvršenja podnesenoj u izvršnom postupku, koji postupak je pokrenuo tražitelj izvršenja protiv izvršenika, na osnovu pravosnažne sudske odluke. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze izvršenika», već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji su rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Dopustivost prima facie u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 002106 16 Gži 2 od 24. januara 2017. godine (u pogledu navoda o povredi prava na imovinu, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku i prava na djelotvoran pravni lijek)

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila na štetu apelantkinje, odnosno da je apelantkinja žrtva kršenja prava na koja se poziva. Naime, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Kantonalni sud osporenim rješenjem od 24. januara 2017. godine odbio žalbu tražitelja izvršenja i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 7. septembra 2016. godine kojim je obustavljen izvršni postupak (iz razloga što tražilac izvršenja nije uplatio predujam troškova finansijskog vještačenja radi sačinjavanja nalaza u pogledu visine duga). Ustavni sud ukazuje da, dakle, osporenim rješenjem apelantkinji, kao privremenom zastupniku nasljednika umrlog izvršenika, nije nametnuta bilo kakva obaveza, te da se samim tim apelantkinja ne može smatrati "žrtvom" kršenja prava na koja se pozvala. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1154/17 (B. B.) | Sudska praksa | Aktio