Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3878/17 (J. Ž.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3878/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-3878/17, rješavajući apelaciju Jose Živkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav 2. tačka a), člana 58. i člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14) donio je:
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jose Živkovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 Ip 041807 17 Pž 2 od 28. juna 2017. godine, zato što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Joso Živković (u daljnjem tekstu: apelant) iz mjesta Kostrč, kojeg zastupa Anto Lukač, advokat iz Orašja, podnio je 13. septembra 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 Ip 041807 17 Pž 2 od 28. juna 2017. godine.
2. Podneskom od 27. novembra 2017. godine apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je tražio da se prekine izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 Ip 04552 17 Ip do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenoj apelaciji broj AP-3878/17.
Uvodne napomene
3. Na temelju izvršne isprave – notarske isprave Ugovora o uspostavljanju založnog prava na nekretnini (hipoteka) sačinjenog radi naplate novčanog potraživanja tražitelja izvršenja (Sperbank BiH d.d. Sarajevo) u ukupnom iznosu od 144.157,62 KM, Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 21. aprila 2016. godine odredio predloženo izvršenje zabilježbom izvršenja na nekretnini (stan) izvršenika („MAXI“ d.o.o. Orašje) upisanoj u KPU k.o. Orašje, utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem tražitelja izvršenja (Banke).
4. Na prvom ročištu za prodaju nekretnine (stan) održanom 3. marta 2017. godine apelantu je, kao najpovoljnijem ponuđaču, prodata nekretnina za iznos od 62.000,00 KM, nakon čega je sud 6. marta 2017. godine zaključak o prodaji nekretnine objavio na oglasnoj ploči suda.
5. Podneskom od 9. marta 2017. godine punomoćnik tražitelja izvršenja (Sperbank BiH) je u cijelosti povukao prijedlog za izvršenje.
Osporena rješenja
6. Postupajući po podnesku tražitelja izvršenja o povlačenju prijedloga za izvršenje Općinski sud je donio Rješenje broj 25 0 Ip 041807 16 Ip od 10. marta 2017. godine kojim je obustavio izvršenje i ukinuo sve izvršne radnje, zabilježbu izvršenja u KPU kao i prvu prodaju nekretnine od 3. marta 2017. godine.
7. Odlučujući o žalbama izvršenika („MAXI“ d.o.o. Orašje) i apelanta, kao treće osobe – kupca, Kantonalni sud je svojim rješenjem od 31. marta 2017. godine prvostepeno rješenje o obustavi postupka ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu.
8. Odlučujući u ponovnom postupku Općinski sud je donio Rješenje broj 25 0 Ip 041807 17 Ip 2 od 19. maja 2017. godine kojim je obustavljeno izvršenje tog suda broj 25 0 Ip 041807 od 21. aprila 2016. godine i ukinute sve provedene radnje, uključujući i prodaju nekretnina od 3. marta 2017. godine.
9. Općinski sud se prilikom odlučenja pozvao na relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i to odredaba člana 38. stav (1), 63. stav (7), 93. stav (1) i 94., koje je citirao, temeljem kojih je zaključio da tražitelj izvršenja tokom cijelog postupka može raspolagati svojim prijedlogom za izvršenje, odnosno da ga u svakom stadiju postupka može povući u cijelosti ili djelimično, s tim da je to njegovo pravo ograničeno samo ukoliko se istim ne dira u stečena prava trećih osoba.
10. Shodno navedenom, Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju nije sporno da je apelant, na ročištu za prodaju nekretnina koje je održano 3. marta 2017. godine, proglašen najboljim ponuđačem, te da mu je nekretnina prodata za iznos od 62.000,00 KM, odnosno da je apelant prodajnu cijenu uplatio 10. marta 2017. godine, dakle poslije donošenja rješenja o obustavi izvršnog postupka. Općinski sud je također naglasio da u predmetnom slučaju nije doneseno rješenje o dosudi nekretnine, ni prije povlačenja prijedloga za izvršenje, niti poslije povlačenja prijedloga za izvršenje, pa apelant samim tim nije ni mogao upisati pravo vlasništva na nekretnini u KPU. Još je pojašnjeno da se pravo vlasništva stiče upisom u zemljišnu knjigu, a ne plaćanjem kupoprodajne cijene, te stoga apelant u konkretnom slučaju nije ni stekao vlasništvo na nekretnini, pa samim tim ovakvo pravo apelanta nije ni moglo biti povrijeđeno naglasivši još da će apelantu uplaćeni novac svakako biti vraćen. U vezi sa stavom da se nekretnine koje su prodane kupcu u izvršnom postupku za koje nije doneseno rješenje o dosudi ne mogu smatrati imovinom kupca, Općinski sud se pozvao na stav Ustavnog suda zauzet u Odluci broj AP-419/08 od 14. oktobra 2008. godine.
11. Kako izvršni postupka nije bio okončan do podnošenja podneska o povlačenju prijedloga za izvršenje, niti na jedan od načina koji propisuju odredbe člana 64. ZIP-a, te s obzirom da se obustavom postupka u ovom stadiju ne dira u neko stečeno pravo trećih lica, jer ona nisu ostvarena, Općinski sud je na temelju člana 38. stav (2) i člana 63. stav (7) ZIP-a odlučio kao u dispozitivu rješenja.
12. Odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv prvostepenog rješenja Kantonalni sud je Rješenjem broj 25 0 Ip 041807 17 Pž 2 od 28. juna 2017. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
13. U vezi s prigovorima apelanta da se u konkretnom slučaju radi o njegovim stečenim pravima na nekretninama, te da se stoga nije moglo donijeti rješenje o obustavi izvršnog postupka, Kantonalni sud je prigovor ocijenio neutemeljenim, te u tom pravcu podržao stav prvostepenog suda. Kantonalni sud je naglasio da se u potpunosti slaže sa stavom prvostepenog suda da se pravo vlasništva nad nekretninom stiče upisom u zemljišnu knjigu, te da upis u zemljišnu knjigu ima konstitutivan karakter. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o dosudi, a što je preduslov da se u smislu člana 93. ZIP-a u zemljišnim knjigama izvrši upis promjene prava vlasništva, Kantonalni sud je zaključio da se nekretnina (stan) ne može smatrati imovinom, odnosno da se ne radi o stečenom pravu vlasništva apelanta, pa stoga prema ocjeni drugostepenog suda, donošenjem rješenja o obustavi postupka nije došlo do povrede apelantovog stečenog prava
14. Kantonalni sud je još naveo da, suprotno žalbenim navodima, zaključak o prodaji nekretnine od 3. marta 2017. godine ne predstavlja pravni osnov za upis prava vlasništva na nekretninama, nego je to rješenje o dosudi, koje u konkretnom slučaju nije doneseno. Kako izvršni postupak nije bio okončan do podnošenja podneska tražitelja izvršenja o povlačenju prijedloga za izvršenje, niti na jedan od načina koji propisuju odredbe člana 64. ZIP-a, te s obzirom na činjenicu da se obustavom postupka ne dira u stečena prava treće osobe, konkretno apelanta jer to pravo nije ostvario, prvostepeni sud je donio pravilnu odluku.
15. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
16. Apelant je u naknadno dostavljenom podnesku zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere kojom bi se obustavio izvršni postupak Općinskog suda broj 25 0 Ip 045525 17 Ip (koji je, u međuvremenu, pokrenuo tražitelj izvršenja) do okončanja apelacionog postupka pred Ustavnim sudom o podnesenoj apelaciji.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
18. Kako apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno, između ostalog, pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prije svega mora ispitati da li su garancije predviđene navedenim članovima primjenjive u apelantovom slučaju.
19. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je gotovo identično i činjenično pitanje razmatrao u odluci AP-419/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-419/08 od 14. oktobra 2008. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) u kojoj je Ustavni sud u gotovo identičnim činjeničnim i pravnim okolnostima, razmatrajući apelaciju trećeg lica - ponuđača/kupca u izvršnom postupku, naveo da „Imajući u vidu prednje činjenice nesporno je, dakle, da u predmetnom izvršnom postupku nije odlučivano o građanskim pravima apelanta već o građanskim pravima tražioca izvršenja odnosno obavezama izvršenika (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-1261/07 od 10. januara 2008. godine), te da je apelant u navedenom postupku učestvovao kao ponuđač, odnosno kupac predmetnih nekretnina“, pa je shodno tome zaključeno da „apelant ne može uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije uslijed čega je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine“.
20. Ustavni sud također podsjeća da je u citiranoj odluci došao do istog zaključka i u vezi sa pozivanjem na kršenja prava na imovinu, u kojoj je, imajući u vidu praksu da Evropska konvencija štiti samo postojeću imovinu ili imovinu za koju apelant ima „opravdano očekivanje“, da će je dobiti, između ostalog, naveo „da upis vlasništva u zemljišne knjige ima konstitutivni karakter, te da sud u konkretnom slučaju nije donio rješenje o dosudi, a što je preduvjet da se u smislu člana 93. ZIP u zemljišnim knjigama izvrši upis promjene prava vlasništva, proizlazi da se predmetne nekretnine ne mogu smatrati apelantovom imovinom koja bi ulazila u okvir zaštite koju pruža član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju te je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine“.
21. Budući da predmetna apelacija pokreće gotovo identično i činjenično i pravno pitanje u izvršnom postupku tražitelja izvršenja (Sperbank BiH) u kojem je apelant učestvovao kao treće lice/ponuđač-kupac nekretnine u okviru kojeg je donesen samo zaključak o prodaji nekretnine, ali ne i rješenje o dosudi, temeljem kojeg se vrši upis prava vlasništva u javnim evidencijama, shodno odredbi člana 93. stav (1) ZIP-a, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u potpunosti poziva na obrazloženje koje je dato u citiranoj odluci AP-419/08.
22. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman