Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2492/17 (Z. O.)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Služnost
  • Građanski postupak
  • Nekretnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2492/17

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2492/17, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Zorana Opačića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 71 0 P 200864 14 P.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 19. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 P 200864 14 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 7. jula 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 24. jula 2017. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 14. oktobra 2014. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih Z. S. i Komunalnog preduzeća „Vodovod“ a.d. Banja Luka zbog povrede prava službenosti. Osnovni sud je apelantov predmet zaveo i vodi pod brojem 71 0 P 200864 14 P. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant, neposredno nakon podnošenja tužbe, zatražio izuzeće sudije S. S. jer nije blagovremeno dostavljena tužba na odgovor tuženim, i taj zahtjev je usvojen i predmet je dodijeljen sudiji G. S. Apelant je podneskom od 27. januara 2015. godine zatražio izuzeće drugog postupajućeg sudije i taj zahtjev je rješenjem od 20. februara 2015. godine odbijen. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet 20. maja 2015. godine dodijeljen V. P. kao trećem postupajućem sudiji u predmetnom postupku. Osnovni sud je, nakon dostavljenog odgovora na tužbu, pripremno ročište održao 29. septembra 2016. godine, te nastavak pripremnog ročišta 1. novembra 2016. godine, na kome je apelant kao tužilac istakao da nije detaljno obrazložio pravni interes umješača O. M. u predmetnom postupku, čiji zahtjev i punomoć za zastupanje je apelant podneskom od 10. oktobra 2016. godine dostavio Osnovnom sudu. Na navedenom ročištu apelant je preinačio tužbeni zahtjev u odnosu na tužene, gdje je istakao da umjesto tuženog Komunalnog preduzeća „Vodovod“ a.d. Banja Luka označava kao tuženog H. M., a umjesto tuženog Z. S. označava V. S. Apelant je detaljnije obrazložio i pravni interes umješača, navodeći da je O. M. u međuvremenu postala vlasnik predmetne nekretnine, zbog čega ima pravni interes da apelant uspije u predmetnom postupku. Apelant je uredio tužbeni zahtjev i na način što je precizirao da se V. S. kao tuženoj naloži da otključa kapiju i omogući apelantu pristup predmetnom vodovodu.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženi na održanom pripremnom ročištu od 29. septembra 2016. godine zatražio od suda da se predmetnom postupku spoji predmet broj 71 0 P 076922 10 P u kom je apelant tužilac, a tuženi su H. M. i Z. S., gdje je tužba podnesena zbog uspostavljanja službenosti na nekretnini koja je predmet i postupka broj 71 0 P 200864 14 P. Nakon uvida u predmetni spis sud je utvrdio da je u predmetnom postupku sud donio presudu 25. decembra 2013. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, a koja je 15. septembra 2014. godine potvrđena od strane Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), a apelantova podnesena žalba odbijena kao neosnovana.

7. Sud je na nastavku pripremnog ročišta održanog 1. novembra 2016. godine opozvao pripremno ročište koje je održano 29. septembra 2016. godine, te je naložio apelantu da u roku od osam dana konačno precizira tužbeni zahtjev i označi tužioca, umješača i tužene, te da sudu dostavi sve potrebne materijalne dokaze. Iz stanja spisa proizlazi da je sud dopisom od 6. decembra 2016. godine pozvao H. M. i V. S. da se u roku od osam dana od prijema dopisa izjasne da li pristaju da u predmetni postupak stupe kao tuženi umjesto prvooznačenih tuženih Z. S. i Komunalnog preduzeća „Vodovod“ a.d. Banja Luka. Dopisom od 16. decembra 2016. godine V. S. je obavijestila sud da ne pristaje da u predmetnu parnicu stupi kao tužena. Dopisom od 28. decembra 2016. godine tuženi Z. S. je naveo da ne pristaje da u predmetnu parnicu umjesto njega stupi V. S., a u navedenom dopisu V. S. je također navela da ostaje pri dopisu od 16. decembra 2016. godine, gdje ne pristaje da stupi u predmetni postupak kao tužena. Tuženi H. M. je dopis suda zaprimio 12. decembra 2016. godine, ali se o stupanju u parnični postupak kao tuženi nije izjašnjavao.

8. Apelant je Osnovnom sudu u januaru 2017. godine podnio novu tužbu protiv V. S. zbog povrede prava službenosti na nekretnini koja je predmet ovog parničnog postupka, te je sud rješenjem novi predmet apelanta broj 71 0 P 253454 17 P spojio s već postojećim predmetnim postupkom.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je o istoj pravnoj stvari apelant tokom 2011. godine protiv Z. S. kao tuženog i u predmetnom postupku pokrenuo parnični postupak koji se pred Osnovnim sudom vodio pod brojem 71 0 P 075129 11 P, a gdje je Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu djelimično usvojio apelantovu reviziju i u cijelosti reviziju Z. S. i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovni postupak. Prvostepenom sudu je dostavljeno samo nepotpuno rješenje Vrhovnog suda, a predmet još nije dostavljen. Iz stanja spisa proizlazi da je postupajuća sutkinja u predmetnom postupku dala naredbu da se i predmet broj 71 0 P 075129 11 P spoji s predmetnim parničnim postupkom jer je u pitanju isto pravno pitanje i iste parnične stranke.

10. Tuženi Z. S. je dopisom od 20. jula 2017. godine obavijestio sud da ga apelant nikada nije pozvao da vansudskim putem riješe predmetno pravno pitanje.

11. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud u predmetnom postupku nije povrijedio apelantova prava na koja se u predmetnoj apelaciji poziva. Osnovni sud je naveo i to da je apelant pred tim sudom pokretao više parničnih postupaka protiv istih tuženih, tražeći da sud utvrdi isto pravno pitanje vezano za smetanje službenosti na istoj nekretnini, što je znatno utjecalo na dužinu trajanja postupka. Ističe i to da će sud, nakon što mu se dostavi predmet broj 71 0 P 075129 11 P, za koji je dao naredbu da se spoji s predmetnim postupkom, u predmetnom postupku nastaviti preduzimati procesne radnje s ciljem okončanja kako predmetnog postupka tako i spojenih predmeta, odnosno utvrdiće da li se radi o presuđenoj stvari.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od tri godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednim od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

18. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

20. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 14. oktobra 2014. godine kao dana podnošenja tužbe do dana donošenja predmetne odluke. Dakle, postupak koji traje duže od tri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.

26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u odlučujućoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka tako što je u predmetnom postupku i prije nego što je započeta parnica dva puta tražio izuzeće postupajućih sudija, što jeste apelantova zakonska mogućnost, ali je nesporno utjecala na sam tok predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je postupajuća sutkinja kao treći sudija u predmetnom postupku zadužena sedam mjeseci nakon podnošenja tužbe, nakon čega su se stekle mogućnosti daljeg preduzimanja procesnih radnji. Apelant je Osnovnom sudu podnio neurednu tužbu koju je tokom postupka uređivao, odnosno, preinačavao je tužbeni zahtjev u odnosu na tužene, gdje tužena V. S. nije prihvatila da u parnicu stupi kao tužena umjesto prvooznačenog tuženog Z. S., a drugotuženi se u predmetnom postupku nije izjasnio da li pristaje da stupi u parnicu kao parnična stranka. Ustavni sud zapaža da je apelant prvobitno podnio i neuredan zahtjev da u predmetni postupak stupi kao umješač O. M, gdje je njen pravni interes dokazivao na pripremnom ročištu održanom 1. novembra 2016. godine. Apelant je u značajnijoj mjeri utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka i na način što je Osnovnom sudu podnosio više tužbi protiv istih lica, a vezano za isto pravno pitanje, te je postupajuća sutkinja u predmetnom postupku donosila naredbe da se spoje svi takvi apelantovi predmeti u jedan postupak kako bi se donijela jedna odluka kojom bi bilo riješeno njegovo pravno pitanje.

27. Ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje, gdje je nastojao da u predmetima koje je pokrenuo apelant protiv istih tuženih i u istoj pravnoj stvari donese jednu odluku kako bi konačno bilo riješeno apelantovo pravno pitanje.

28. S tim u vezi, iako predmetni postupak pred prvostepenim sudom traje duže od tri godine, Ustavni sud nije našao da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer je i sam apelant u odlučujućoj mjeri doprinosio samoj dužini postupka, a Osnovni sud je u predmetnom postupku preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku u kome je sam apelant u odlučujućoj mjeri doprinosio dužini trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom.

31. Na osnovu člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2492/17 (Z. O.) | Sudska praksa | Aktio