Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2656/17 (Z. O.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2656/17
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2656/17, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Zorana Opačića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 71 0 P 238038 16 P.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 26. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 P 238038 16 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 18. augusta 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 13. septembra 2017. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 3. maja 2016. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih M. M., M. M., R. G., M. B., i J. Š. radi isplate duga. Osnovni sud je apelantov predmet zaveo i vodi pod brojem 71 0 P 238038 16 P. Sud je poslao tužbe tuženim na odgovor, gdje su se tužbe u odnosu na tužene M. M. i M. M. vratile kao neuredno dostavljene, s napomenom da su tuženi M. M. i M. M. umrli. Radi provjere navedenih činjenica Osnovni sud je službenim putem zatražio od Odjeljenja za opću upravu Gradske uprave Grada Banja Luka tačne podatke o tuženim. Navedeni upravni organ je dostavio sudu Izvod iz matične knjige umrlih broj 01-202-1-9494/15 od 4. decembra 2015. godine u kome je navedeno da je M. M. kao tuženi u predmetnom postupku preminuo 1. jula 2013. godine. Osnovni sud je radi provjere činjenice smrti tužene M. M. po službenoj dužnosti izvršio uvid u predmet broj 71 0 O 164569 13 O, nakon čega je na osnovu smrtovnice Odjeljenja za opću upravu Administrativne službe Grada Banja Luka broj 01-202-299 od 26. februara 2013. godine utvrdio da je i tužena M. M. preminula 11. februara 2013. godine, odnosno prije podnošenja predmetne tužbe. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 238038 16 P od 13. septembra 2016. godine kojim se tužba u predmetnom postupku u odnosu na tužene M. M. i M. M. odbacuje.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant, prije podnošenja gore navedene tužbe, Osnovnom sudu 21. oktobra 2013. godine podnio tužbu protiv Đ. K., M. M., R. G., M. B. i J. Š. radi isplate duga. Iz stanja spisa proizlazi da sud nije mogao uredno dostaviti tužbu na odgovor tuženoj M. B. jer u tužbi nije bila tačno navedena adresa. Na pripremnom ročištu održanom 13. septembra 2016. godine sud je pozvao apelanta da navede tačnu adresu prebivališta odnosno boravišta tužene M. B., što je apelant i precizirao. Sud je na pripremnom ročištu konstatirao da je tuženi M. M. prije podnošenja tužbe umro, zbog čega je rješenjem i u ovom predmetu u odnosu na tuženog M. M. tužbu odbacio.
7. Postupajuća sutkinja je na navedenom pripremnom ročištu konstatirala da se pred tim sudom vode dva postupka u kome su iste parnične stranke i isti pravni osnov, te je na osnovu člana 83. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13; u daljnjem tekstu: ZPP) donijela rješenje kojim se spajaju predmet broj 71 0 P 238038 16 i predmet broj 71 0 Mal 178460 13 Mal radi zajedničkog raspravljanja, gdje će se dalji postupak voditi u predmetu pod brojem 71 0 P 238038 16 P. Na navedenom pripremnom ročištu Osnovni sud je rješenjem opozvao naredbu od 21. jula 2016. godine o zakazivanju pripremnog ročišta u predmetu broj 71 0 Mal 178460 13 Mal, koje je bilo zakazano za 13. septembar 2016. godine.
8. Sud je pozvao apelanta da uredi tužbu i tužbeni zahtjev, te da sudu dostavi sve relevantne dokaze radi daljeg vođenja predmetnog postupka. Apelant je uređenu tužbu dostavio sudu 19. septembra 2016. godine. Osnovni sud je uređenu tužbu dostavio tuženim na odgovor, te je nakon dostavljenih odgovora na uređenu tužbu zakazao i održao pripremno ročište 16. marta 2017. godine, na kome je apelant kao tužilac predložio da se na glavnoj raspravi izvede dokaz uvidom i čitanjem predmeta Osnovnog suda br. 71 0 O 018174 12 O, P-1077/83 i P-1143/81, te je sud u predmetnom postupku odredio nastavak pripremnog ročišta za 27. april 2017. godine kako bi službenim putem pribavio navedene predmete. Apelant je zbog zdravstvenih razloga zatražio od Osnovnog suda da zakazano ročište odgodi, te je Osnovni sud nastavak pripremnog ročišta zakazao za 1. juni 2017. godine. Zakazano pripremno ročište je odgođeno jer se iz arhiva suda nije mogao dostaviti predmet broj P-1143/81, zbog čega je sud zakazao nastavak pripremnog ročišta za 20. juni 2017. godine. Zakazano ročište je odgođeno zbog bolesti postupajućeg sudije, zbog čega je nastavak pripremnog ročišta zakazan za 30. august 2017. godine. Na ročištu koje je održano 30. augusta 2017. godine apelant je odustao od provođenja dokaza uvidom i čitanjem predmeta broj P-1143/81, te je sud ročište za glavnu raspravu zakazao za 6. oktobar 2017. godine.
9. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud u predmetnom postupku nije povrijedio apelantova prava na koja se u predmetnoj apelaciji poziva. Osnovni sud je naveo i to da je apelant pred tim sudom pokretao više parničnih postupaka protiv istih tuženih, gdje se odlučivalo o istom pravnom pitanju. Postupajuća sutkinja je istakla i to da je apelantov predmet broj 71 0 Mal 178460 13 Mal zadužila 5. januara 2015. godine, a koji je spojen s predmetom broj 71 0 P 238038 16 P, te da je sud u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 83.
Ako pred istim sudom teče više parnica između istih lica ili u kojima je isto lice protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, uz saglasnost stranaka, rješenjem spojiti sve ove parnice radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud će donijeti zajedničku presudu.
Član 295.
Kad sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvaće tužioca da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će preduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti sa licem koje može biti stranka u postupku.
Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebna ovlaštenja kad su ona potrebna, zatražiće da nadležni organ starateljstva postavi staraoca parnično nesposobnom licu, odnosno pozvaće zakonskog zastupnika da pribavi posebna ovlaštenja ili će preduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna stranka bila pravilno zastupana.
Sud će odrediti stranci rok za uklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se ne uklone ovi nedostaci, u postupku se mogu preduzimati samo one radnje zbog čijeg odlaganja bi mogle da nastanu štetne posljedice za stranku.
Ako se nedostaci iz st. 1. i 2. ovog člana ne mogu ukloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje sprovedene u postupku ukoliko su zahvaćene ovim nedostacima i odbaciće tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju dalje vođenje parnice.
Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za uklanjanje nedostataka nije dozvoljena žalba.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od četiri godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednim od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
16. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
18. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 21. oktobra 2013. godine kao dana podnošenja tužbe u predmetu broj 71 0 Mal 178460 13 Mal do dana donošenja predmetne odluke. Dakle, postupak koji traje duže od četiri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.
24. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u određenoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka tako što je Osnovnom sudu podnio neuredne tužbe, gdje se tužba nije mogla dostaviti na odgovor tuženim M. M. i M. M. zbog toga što su umrli prije podnošenja tužbe, a u odnosu na tuženu B. M. apelant nije naveo tačnu adresu, zbog čega tužena nije uredno primila tužbu na odgovor. Ustavni sud zapaža i to da je apelant u predmetnom postupku Osnovnom sudu podnio dvije tužbe protiv istih lica zbog istog pravnog osnova, te da je sud predmetne postupke spojio i vodi jedan predmet pod brojem 71 0 P 238038 16 P. Apelant je Osnovnom sudu podnio tužbu protiv lica koja su umrla prije podnošenja tužbe, što je apelant mogao ili morao znati prije pokretanja predmetnih postupaka, naročito u predmetu broj 71 0 P 238038 16 P, gdje je tužbu podnio 3. maja 2016. godine, tri godine nakon smrti tuženih M. M. i M. M.
25. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je sud u predmetu broj 71 0 Mal 178460 13 Mal, koji je spojen i vodi se kao jedan postupak s predmetom broj 71 0 P 238038 16 P imao period neaktivnosti u preduzimanju procesnih radnji na početku predmetnog postupka, gdje je pripremno ročište održao 13. septembra 2016. godine, dvije godine i jedanaest mjeseci nakon podnošenja tužbe. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je apelant sudu podnio neurednu tužbu, zbog čega sud nije mogao uredno dostaviti tužbu tuženoj M. B. odnosno M. M. zbog toga što je tuženi M. M. umro prije pokretanja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža i to da je Osnovni sud u predmetu broj 71 0 P 238038 16 P s većom efikasnošću preduzimao procesne radnje iako su postojale procesne smetnje u odnosu na tužene M. M. i M. M., gdje je nakon spajanja predmetnih postupaka i konačnog opredjeljenja tužbenog zahtjeva, u apelantovom predmetu nastavio preduzimati procesne radnje s ciljem njegovog okončanja kako bi apelant došao do konačne odluke suda kojom će biti riješeno njegovo pravno pitanje.
26. Uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, sagledavajući period od podnošenja prve apelantove tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da iako predmetni postupak pred prvostepenim sudom traje četiri godine nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je apelant u odlučujućoj mjeri doprinosio dužini trajanja postupka, a Osnovni sud je u predmetnom postupku u kome su postojale procesne smetnje preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima.
27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku u kome je sam apelant u odlučujućoj mjeri doprinosio dužini trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom.
29. Na osnovu člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman