Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5022/17 (S. M. i drugi)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kolektivni ugovor
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5022/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-5022/17, rješavajući apelacije Samire Mekić i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Samira Mekić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195471 13 Rsž od 22. maja 2017. godine, Emir Omerović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 259609 13 Rsž od 20. jula 2017. godine, Adisa Botić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 259598 13 Rsž od 20. jula 2017. godine, Alma Šaran protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198546 13 Rsž od 18. maja 2017. godine, Fermina Salispahić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 247949 13 Rsž od 17. maja 2017. godine, Semka Lulić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 253256 13 Rsž od 30. juna 2017. godine, Adema Zuko protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 267139 13 Rsž od 30. juna 2017. godine, Mediha Tutum protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252384 13 Rsž od 28. septembra 2017. godine, Selma Pobrić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252382 13 Rsž od 28. septembra 2017. godine, Fadila Trogrančić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 261641 13 Rsž od 8. juna 2017. godine, Admir Abadžija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 239219 13 Rsž od 8. juna 2017. godine i Edin Smajić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 231269 13 Rsž od 25. maja 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-5022/17

1. Samira Mekić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 195471 13 Rsž od 22. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev, kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Kovačići“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5026/17

2. Emir Omerović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 259609 13 Rsž od 20. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Mirsad Prnjavorac“ Vogošća) da apelantu isplati određeni novčani iznos na ime razlike naknade za ishranu u toku rada (za određeni vremenski period), na način da je dosuđeni iznos umanjen, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, posebni dodatak na plaću za otežane uslove rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, jubilarnu nagradu, kao i da u njegovo ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5027/17

3. Adisa Botić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 259598 13 Rsž od 20. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Mirsad Prnjavorac“ Vogošća) da apelantici isplati određeni novčani iznos na ime razlike naknade za ishranu u toku rada (za određeni vremenski period), na način da je dosuđeni iznos umanjen, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, posebni dodatak na plaću za otežane uslove rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, jubilarnu nagradu za neprekidan rad, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5028/17

4. Alma Šaran (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198546 13 Rsž od 18. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev, kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, jubilarnu nagradu, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5029/17

5. Fermina Salispahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 247949 13 Rsž od 17. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev, kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, naknadu za otežane uslove rada, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5030/17

6. Semka Lulić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 253256 13 Rsž od 30. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Zahid Baručija“ Vogošća) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), te je apelantica odbijena sa tim tužbenim zahtjevom, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5031/17

7. Adema Zuko (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 267139 13 Rsž od 30. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Grbavica II“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), te je apelantica odbijena sa tim tužbenim zahtjevom, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, naknadu jubilarne nagrade, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5032/17

8. Mediha Tutum (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hrasnice, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 252384 13 Rsž od 28. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU „ČETVRTA OSNOVNA ŠKOLA“ Hrasnica) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5033/17

9. Selma Pobrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 252382 13 Rsž od 28. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU „ČETVRTA OSNOVNA ŠKOLA“ Hrasnica) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, kao i djelu u kojem je tužena obaveza da apelantici isplati određeni novčani iznos na ime razlike plaće po osnovu uvećanja troškova života, te je odbijen taj apelantičin tužbeni zahtjev. Također, osporenom odlukom potvrđena je prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5034/17

10. Fadila Trogrančić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 261641 13 Rsž od 8. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev, kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Meša Selimović“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, poseban dodatak na plaću, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5035/17

11. Admir Abadžija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 239219 13 Rsž od 8. juna 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Podlugovi“ Podlugovi) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora (za određene vremenske periode), na način da je obijen taj apelantov tužbeni zahtjev, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njegovo ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-5036/17

12. Edin Smajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 231269 13 Rsž od 25. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Mehmed beg Kapetanović Ljubušak“ Sarajevo) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njegovo ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

Spajanje predmeta

13. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5022/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

14. U obrazloženjima osporenih odluka Kantonalni sud je, u suštini, naveo da su apelantima isplaćivane plaće i druge naknade prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Nadalje, da je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u F BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), iz koga apelanti izvode pravo za isplatu razlika plaća i naknada, a čije zaključivanje i primjena je sporna između parničnih stranaka, je zaključen između samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika, i Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao predstavnika poslodavca. Također je navedeno, da se odredbama člana 71. Kolektivnog ugovora propisuje da tom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih Kantonalnih ministarstava i granskog sindikata Kantona. Kantonalni sud je zaključio da prema rješenjima iz odredaba člana 118. i 119. Zakona o radu i član 73. Kolektivnog ugovora, nedostavljanje (nadležnom ministarstvu kantona) i neobjavljivanje (u službenom glasilu kantona) Kolektivnog ugovora ima za posljedicu da se isti i ne može primjenjivati zbog čega se neosnovanim cijene navodi apelanata da se samim objavljivanjem Kolektivnog ugovora u Službenim novinama F BiH obavezuje Kanton Sarajevo, odnosno tužena na njegovu primjenu. U vezi s tim je istaknuto, da je Ustavom F BiH i zakonom propisano da se institucije kantona finansiraju iz budžeta kantona, pa da je dosljedno tome kanton jedino ovlašten da za zaposlene u organima državne službe kantona javnih ustanova i drugih institucija, sa nadležnim sindikatima zaključuje kolektivne ugovore ili da u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora koji vodi Federacija, Kanton da svoju saglasnost na način što će Vlada Kantona prihvatiti tekst usaglašenog kolektivnog ugovora i tu odluku objaviti u službenom glasniku kantona. Kantonalni sud je zaključio, u svim predmetnim slučajevima, da apelanti nisu dokazali da je Vlada Kantona Sarajevo učestvovala u zaključivanju spornog Kolektivnog ugovora na nivou Federacije, kao i da je istom pristupila u smislu člana 71. tog kolektivnog ugovora, a što se može vidjeti iz samog uvoda Kolektivnog ugovora za oblast osnovnog obrazovanja u F BiH. U pojedinim osporenim odlukama, u kojim su preinačene prvostepene presude, Kantonalni sud je, u suštini, naveo da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je usvojio tužbeni zahtjev apelanata za isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada i naknade za godišnji odmora (u odnosu na određene vremenske periode, na koje se odnosio dio tužbenog zahtjeva apelanata), na osnovu članova 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u F BiH. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo ugovoreno da naknade plaća i naknade koje nemaju karakter ličnih primanja ne mogu biti manje od onih utvrđenih za zaposlenike u organima uprave. Međutim, da je prvostepeni sud pogrešno tumačio da topli obrok i naknada za korištenje godišnjeg odmora nemaju karakter ličnih primanja, budući da se te vrste naknade isplaćuju na osnovu Općeg kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja i da to jeste lični dohodak zaposlenika u smislu člana 5. tačka 11. Zakona o porezu na dohodak, obzirom da se prihodi preko iznosa utvrđenih na osnovu Kolektivnih ugovora za ovu vrstu naknada oporezuju prema Zakonu o porezu na dohodak. Kantonalni sud je pojasnio da su Uredbom o naknadama koje nemaju karakter plaće, članom 1. uređeni uvjeti, kriteriji i način ostvarivanja naknada i drugih materijalnih prava koja pripadaju rukovodećim i ostalim državnim službenicima i namještenicima u kantonalnim organima uprave koja nemaju karakter plaća, a čija visina i način ostvarivanja nisu u potpunosti regulisani Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti Kantona Sarajevo. U vezi s tim je istaknuto, da su prema toj uredbi naknade koje nemaju karakter plaća naknade za prekovremeni rad, rad u neradne dane, noćni rad, rad u dane državnih praznika, mjesečna karta za prijevoz sa posla na posao, naknada za slučaj bolesti na radu, teške invalidnosti i teške bolesti, a da se te naknade i materijalna prava ostvaruju donošenjem rješenja rukovodioca organa uprave. Stoga, Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da topli obrok i naknada za korištenje godišnjeg odmora nemaju karakter ličnih primanja, a što za posljedicu ima pogrešnu primjenu materijalnog prava, odredbu člana 29. stav 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovanog obrazovanja u Kantonu Sarajevo i član 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u F BiH Apelacioni navodi

15. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da su u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu kao i određeni kolektivni ugovori koji regulišu konkretnu pravnu stvar, kao i Zakon o parničnom postupku. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

17. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

19. U konkretnim slučajevima, imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3936/17 od 6. decembra 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5022/17 (S. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio