Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4585/17 (S. N., Š. K., K. F., A. D., A. A., N. P., A. L., K. R.)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4585/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-4585/17, rješavajući apelacije Seada Nesirena i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Sead Nesiren protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 338147 15 Rsž od 16. avgusta 2017. godine, Šerif Kurspahić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 201492 13 Rsž od 19. maja 2017. godine, Kjazim Fejzić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 218534 13 Rsž od 24. avgusta 2017. godine, Avdo Drinjak protiv Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 161950 17 Rsž 2 od 28. septembra 2017. godine, Adnan Adžem protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 218538 13 Rsž od 24. avgusta 2017. godine, Nedžad Pohara protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198653 17 Rsž 2 od 22. maja 2017. godine, Almir Lepenica protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210803 13 Rsž od 21. avgusta 2017. godine i Kemo Ramić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195216 13 Rsž od 27. septembra 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-4585/17

1. Sead Nesiren (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 338147 15 Rsž od 16. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 338147 13 Rs od 29. aprila 2015. godine u dijelu u kojem je obavezan KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da isplati apelantu razliku plaće sa naknadom za minuli staž, razliku naknade za ishranu u toku rada, naknade za godišnji odmor, te da za apelanta obračuna i uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za određeni vremenski period, dok je prvostepena presuda potvrđena u dijelu u kojem je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenih iznosa, kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade za prekovremeni rad, naknadu za rad u dane vikenda i dane praznika koji se po zakonu smatraju državnim, naknadu za noćni rad, uvećanja osnovne plate za teže uslove rada za određeni vremenski period.

AP-5023/17

2. Šerif Kurspahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 201492 13 Rsž od 19. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba tuženog i preinačena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 201492 11 Rs od 11. oktobra 2012. godine, tako da je obavezan tuženi da apelantu na ime razlike plaće sa naknadom za minuli staž, razlike dodatka za noćni rad, dodatka za rad za dane koji se smatraju državnim praznikom, razlike naknade za korištenje godišnjih odmora isplati određene novčane iznose (iznosi dosuđeni osporenom odlukom manji su od iznosa koji su apelantu dosuđeni prvostepenom presudom).

AP-5024/17

3. Kjazim Fejzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 218534 13 Rsž od 24. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 218534 11 Rs od 27. maja 2013. godine kojom je obavezan tuženi da apelant isplati razliku plata sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za rad noću, razliku naknade za rad u dane državnih praznika, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za godišnji odmor, te da kod nadležnog fonda izvrši uplatu obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih iznosa apelant odbijen.

AP-5025/17

4. Avdo Drinjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 161950 17 Rsž 2 od 28. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom djelimično je uvažena žalba tuženog i preinačena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 161950 10 Rs od 12. aprila 2012. godine, na način da je obavezan tuženi da isplati apelantu razlike plaće sa dodatkom za minuli rad, razlike dodatka za noćni rad, te da u korist apelanta kod nadležnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje izvrši uplatu razlike doprinosa, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće iz osnova stimulacije, razlike dodatka za otežane uslove rada i preko dosuđenih iznosa.

AP-5039/17

5. Adnan Adžem (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 218538 13 Rsž od 24. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom uvažena je žalba tuženog i preinačena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 218538 11 Rs od 13. maja 2013. godine, tako da je obavezan tuženi da isplati apelantu razliku plaće sa naknadom za minuli staž, razliku naknade za rad u dane državnih praznika, razliku naknade za rad noću, razliku naknade za godišnji odmor, te da za apelanta kod nadležnog fonda uplati razliku za penzijsko i invalidsko osiguranje (iznosi dosuđeni osporenom odlukom manji su od iznosa koji su apelantu dosuđeni prvostepenom presudom).

AP-5040/17

6. Nedžad Pohara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198653 17 Rsž 2 od 22. maja 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba i potvrđena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 198653 16 Rs 2 od 30. novembra 2016. godine kojom je obavezan tuženi da isplati apelantu razliku plaće sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za rad u dane državnih praznika, razliku naknade za noćni rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za godišnji odmor, te da za apelanta uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok je preko dosuđenog iznosa odbijen apelantov tužbeni zahtjev.

AP-5041/17

7. Almir Lepenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210803 13 Rsž od 21. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 210803 11 Rs od 8. marta 2013. godine kojom je obavezan tuženi da apelantu isplati razlike plaća sa naknadom za minuli rad, noćni rad i rad u dane državnih praznika, razliku naknade za ishranu u toku rada, naknadu regresa, te da za apelanta kod nadležnog fonda uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće preko dosuđenog iznosa, razlike regresa za 2008. godinu u cijelosti, naknade regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2009. i 2010. godinu preko dosuđenih iznosa i razlike za doprinose, odbijen.

AP-5042/17

8. Kemo Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195216 13 Rsž od 27. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, odbijena je apelantova žalba i potvrđena Presuda Općinskog suda broj 65 0 Rs 195216 13 Rsž od 27. septembra 2017. godine kojom je obavezan tuženi da isplati apelantu razliku plata sa iznosima minulog rada, razliku naknade za rad u dane državnih praznika, razlike naknade za noćni rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da za apelanta kod nadležnog fonda uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok je tužbeni zahtjev preko dosuđenih iznosa za razliku plate sa minulim radom, naknade za rad državnim praznicima, noćni rad, za korištenje godišnjeg odmora, razlike doprinosa, odbijen.

Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4585/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

10. U obrazloženjima osporenih odluka, Kantonalni sud je naveo, u suštini, da su apelanti u spornom periodu bili zaposlenici tuženog, te da se na predmetna potraživanja imaju primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti komunalne privrede Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: GKU), jer se ovaj ugovor na tuženog nesporno primjenjuje od 1. decembra 2006. godine. Dalje je navedeno da su odredbama člana 43. GKU utvrđene grupe složenosti poslova. Kantonalni sud je ukazao da poslovi koje obavljaju apelanti spadaju u III grupu složenosti poslova kojoj pripada koeficijent u rasponu od 2,00 do 2,50, odnosno u IV grupu kojoj pripada koeficijent od 2,50 do 3,00, te da su stoga, a imajući u vidu nalaze i mišljenja vještaka finansijske struke, djelimično osnovani tužbeni zahtjevi apelanata. Osim toga, u obrazloženjima nekih od osporenih odluka Kantonalni sud je naveo da su apelanti morali dokazati da su obavljali složenije poslove i da ti poslovi zbog svoje složenosti spadaju u drugu, po apelante povoljniju grupu, odnosno da im pripada povoljniji koeficijent složenosti poslova. Navedeno iz razloga što se teret dokazivanja prema pravilu o teretu dokazivanja, vezuje za vrstu činjenica koje se dokazuju, a u konkretnom slučaju to su činjenice o grupi i koeficijentu grupe složenosti iz GKU. Osim toga, u nekim od osporenih odluka je navedeno da je Pravilnik tuženog od 7. aprila 2009. godine poništen Odlukom uprave tuženog od 10. septembra 2009. godine, pa se kao takav ne može primjenjivati u konkretnim slučajevima.

Apelacioni navodi

11. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4 i člana 14. Evropske konvencije. Imajući u vidu apelacione navode, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne i jasne razloge kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u odnosu na primjenu materijalnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-563/16 od 10. oktobra 2016. godine i AP-726/17 od 15. juna 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4585/17 (S. N., Š. K., K. F., A. D., A… | Sudska praksa | Aktio