Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2571/17 (R. T. i drugi)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2571/17
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP 2571/17, rješavajući apelacije Ragiba Talovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Ragib Talović, Alen Smajlović, Mirnesa Smajlović, Muhamed Smajlović, Senaid Kadirić, Senad Bojagić, Jasmin Šišić, Rasim Rehić, Refik Dedić, Esad Halilčević, Samir Omerkić, Mevludin Salkić, Muradif Bajraktarević, Mirsad Nuhić, Vehid Kadirić, Muharem Hodžić, Šefik Talović, Huso Nukić, Mikica Markelić, Rizo Salihović, Ibran Talović, Izudin Dedić, Ibro Bojagić, Ismet Ahmetović i Mevludin Kadirić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 032351 15 Rsž od 26. aprila 2017. godine.
Na osnovu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima Ragibu Taloviću, Alenu Smajloviću, Mirnesi Smajlović, Muhamedu Smajloviću, Senaidu Kadiriću, Senadu Bojagiću, Jasminu Šišiću, Rasimu Rehiću, Refiku Dediću, Esadu Halilčeviću, Samiru Omerkiću, Mevludinu Salkiću, Muradifu Bajraktareviću, Mirsadu Nuhiću, Vehidu Kadiriću, Muharemu Hodžiću, Šefiku Taloviću, Husi Nukiću, Mikici Markeliću, Rizi Salihoviću, Ibranu Taloviću, Izudinu Dediću, Ibri Bojagiću, Ismetu Ahmetoviću i Mevludinu Kadiriću isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 2571/17, AP 2572/17, AP 2573/17, AP 2574/17, AP 2575/17, AP 2576/17, AP 2577/17, AP 2578/17, AP 2579/17, AP 2580/17, AP 2581/17, AP 2582/17, AP 2583/17, AP 2584/17, AP 2585/17, AP 2586/17, AP 2587/17, AP 2588/17, AP 2589/17, AP 2590/17, AP 2591/17, AP 2592/17, AP 2593/17, AP 2594/17 i AP 2595/17
1. Ragib Talović, Alen Smajlović, Mirnesa Smajlović, Muhamed Smajlović, Senaid Kadirić, Senad Bojagić, Jasmin Šišić, Rasim Rehić, Refik Dedić, Esad Halilčević, Samir Omerkić, Mevludin Salkić, Muradif Bajraktarević, Mirsad Nuhić, Vehid Kadirić, Muharem Hodžić, Šefik Talović, Huso Nukić, Mikica Markelić, Rizo Salihović, Ibran Talović, Izudin Dedić, Ibro Bojagić, Ismet Ahmetović i Mevludin Kadirić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Živinica i Tuzle, koje zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 23. juna 2017. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u kojem je donesena Presuda Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Rs 032351 15 Rsž od 26. aprila 2017. godine koja, prema navodima apelanata, u vrijeme podnošenja apelacija nije bila dostavljena apelantima.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 28. jula i 24. oktobra 2017. godine da dostave odgovore na apelacije.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su 16. augusta i 27. novembra 2017. godine dostavili odgovore na apelacije.
4. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 2571/17, AP 2572/17, AP 2573/17, AP 2574/17, AP 2575/17, AP 2576/17, AP 2577/17, AP 2578/17, AP 2579/17, AP 2580/17, AP 2581/17, AP 2582/17, AP 2583/17, AP 2584/17, AP 2585/17, AP 2586/17, AP 2587/17, AP 2588/17, AP 2589/17, AP 2590/17, AP 2591/17, AP 2592/17, AP 2593/17, AP 2594/17 i AP 2595/17 i vodi jedan postupak, te donese jednu odluku pod brojem AP 2571/17.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. U konkretnom predmetu apelanti su 17. marta 2011. godine podnijeli Općinskom sudu tužbu protiv JKP „Komunalno“ d.d. Živinice (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. U predmetnom postupku Općinski sud je dostavio tužbu na odgovor tuženom nakon čega je 3. jula 2013. godine donio rješenje za zakazivanje pripremnog ročišta (koje je nekoliko puta odgađano na prijedlog opunomoćenika apelanata, opunomoćenika tuženog i zbog odsustva postupajućeg sudije. Nakon održanog pripremnog ročišta (31. januara 2014. godine) Općinski sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za 1. april 2014. godine, koje je više puta odgađano (zbog dostavljanja nalaza i mišljenja vještaka, te dostavljanja dopunskog nalaza i mišljenja vještaka), nakon čega je 30. septembra 2017. godine zaključena glavna rasprava, dok je presuda donesena 15. decembra 2014. godine. Nezadovoljan prvostepenom presudom, tuženi je 5. januara 2015. godine podnio žalbu koju je Općinski sud dostavio na odgovor, a nakon toga žalbu je dostavio Kantonalnom sudu na nadležno postupanje 14. aprila 2015. godine. U nastavku postupka Kantonalni sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 032351 15 Rsž od 26. aprila 2017. godine, kojom je žalba tuženog odbijena, a prvostepena presuda potvrđena u cijelosti. Predmetni parnični postupak je trajao ukupno šest godina i jedan mjesec (od toga je pred Općinskim sudom postupak trajao tri godine i devet mjeseci, dok je pred drugostepenim sudom postupak trajao dvije godine).
7. Postupajući u konkretnom predmetu, Općinski sud i Kantonalni sud su imali periode neaktivnosti, odnosno nisu efikasno preduzimali neophodne procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te ističu da se u konkretnom slučaju radi o parnici iz radnog odnosa u kojoj je propisano hitno postupanje. Također, apelanti su zatražili i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, kao i naknadu troškova na ime sastavljanja apelacije.
b) Odgovori na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, dok dužinu trajanja parničnog postupka opravdava tako što navodi da se radi o složenom i kompliciranom predmetu, da je vještaku ekonomske struke trebalo više vremena da sačini i dostavi stručni nalaz i mišljenje (kao i dopunu nalaza), kao i da je tužbu radi isplate potraživanja iz radnog odnosa podnijelo 59 lica i da je svaki tužitelj imao četiri tužbena petita i veoma puno dokaznog materijala. Osim toga, Općinski sud navodi da je u vrijeme postupanja u predmetnom spisu imao veliki broj starih predmeta koji su hitne prirode i u kojima je morao postupati prioritetno.
10. Kantonalni sud opravdava dužinu trajanja parničnog postupka tako što se, uglavnom, poziva na Plan rješavanja starih predmeta koji je obavezan provoditi u skladu sa instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te na nedovoljnu kadrovsku popunjenost i prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom. V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak okončan prije podnošenja apelacije Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 032351 15 Rsž od 26. aprila 2017. godine. Također, Ustavni sud zapaža da su predmetne apelacije podnesene 23. juna 2017. godine, odnosno da su predmetne apelacije u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda blagovremeno podnesene (iako apelanti navode da im u vrijeme podnošenja apelacija još uvijek nije bila dostavljena drugostepena odluka).
16. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustiva, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
21. Ustavni sud zapaža da je postupak na čiju se dužinu apelanti žale započeo 17. marta 2011. godine i da je okončan presudom Kantonalnog suda od 26. aprila 2017. godine. Dakle, postupak u predmetnim apelacijama je trajao šest godina i jedan mjesec.
22. Nakon detaljne analize apelacija koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku u kojem je učestvovalo više tužilaca sa više tužbenih zahtjeva, te u kojem je provođeno vještačenje vještaka ekonomske struke, kao i dopunsko vještačenje, što je objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka, te da su i apelanti time što je njihov opunomoćenik tražio odgodu pripremnog ročišta u izvjesnoj mjeri doprinijeli ukupnoj dužini postupka koji je u pitanju. Međutim, doprinos apelanata nije bio odlučujući, jer kako proizlazi iz odgovora na apelaciju Općinskog suda, od prvobitno zakazanog pripremnog ročišta do dana kad je to ročište održano prošlo je ukupno pola godine, a pripremno ročište je u tom periodu odgađano više puta zbog raznih razloga ne samo na zahtjev opunomoćenika apelanata nego i na zahtjev opunomoćenika tuženog i zbog odsustva postupajućeg sudije. Pri tome Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak hitan po zakonu i da je od značaja za apelante, jer je riječ o parnici za zaštitu prava iz radnog odnosa. Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da, kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputom za izradu Plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba , ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja se vide i u odgovorima Općinskog i Kantonalnog suda na predmetne apelacije.
23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojim odlukama br. AP 1918/16 i AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (i drugim odlukama od 10. maja 2017. godine, dostupnim na web-stranici www.ustavnisud.ba) u kojoj je zaključio da je došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Budući da u konkretnim slučajevima postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz odluka br. AP 1918/16 i AP 4101/15.
24. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina postupka bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za šta redovni sudovi nisu dali objektivno prihvatljive razloge.
25. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao i u svojoj Odluci broj AP 1962/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1962/16 od 15. novembra 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da, „uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.
26. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenim odlukama, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz odluka br. AP 4101/15 i AP 1962/16 (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine i AP 1962/16 od 15. novembra 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iako je u konkretnom predmetu postupak pred redovnim sudovima okončan, Ustavni sud podsjeća da još uvijek postoji problem sistemskog kršenja prava na pravično suđenje zbog prekomjernog trajanja postupaka, te podsjeća na ranije dati nalog relevantnim subjektima za preduzimanje adekvatnih mjera u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa. Zbog istih razloga, i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja navedenog prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, Ustavni sud smatra da svakom apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od po 500,00 KM.
29. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište sudova pred kojima se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
30. U pogledu zahtjeva apelanata za naknadu troškova na ime sastavljanja apelacija, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da je u postupku koji je predmet apelacija iz ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je u predmetnom slučaju postupak pretjerano dugo trajao, za šta redovni sudovi nisu dali razumno i logično obrazloženje.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman