Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3370/17 (Z.M.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3370/17
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3370/17, rješavajući apelaciju Z. M., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 18. stavak (3) točka c), 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. prosinca 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija Z. M., podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Mostaru u predmetima br. 58 0 I 190861 17 I i 58 0 I 190862 17 I.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. M. podnesena zbog duljine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 041655 15 Rsž 2 od 16.
svibnja 2017. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Z. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, koga zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 7. kolovoza 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Čapljini kao predmet broj 53 0 P 041655 15 P 2, koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 041655 15 Rsž 2 od 16. svibnja 2017. godine, kao i duljine trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetima br. 58 0 I 190861 17 I i 58 0 I 190862 17 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru zatraženo je 24. kolovoza 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud u Mostaru je dostavio 6. rujna 2017. godine.
4. Ustavni sud je telefonskim putem od Općinskog suda u Čapljini 11. prosinca 2017. godine zatražio informacije o predmetnom parničnom postupku.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak
6. Apelant je putem punomoćnika Općinskom sudu u Čapljini 17. ožujka 2011. godine podnio tužbu protiv svog poslodavca kao tuženog radi isplate, odnosno potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Čapljini je u predmetnom postupku donio Presudu broj 53 0 P 041655 11 P od 5. siječnja 2012. godine kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev apelanta kao tužitelja na način pobliže naveden u dispozitivu presude. Protiv navedene presude tuženi je podnio priziv koji je Kantonalni sud, odlučujući u drugom stupnju, Presudom broj 53 0 Rs 041655 12 Rsž od 10. travnja 2015. godine djelomično usvojio i prvostupanjsku presudu ukinuo u dijelu u kome apelant potražuje novčani iznos od 3.907,96 KM na ime razlike naknade za rad u praznike i noćni rad za razdoblje od 17. ožujka 2008. do 22. rujna 2011. godine, kao i u dijelu o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud je u odnosu na potraživanje apelanta kao tužitelja na ime razlike naknade za topli obrok za razdoblje od 17. ožujka 2008. do 22. rujna 2011. godine i regresa za 2009. i 2010. godinu, priziv tuženog odbio kao neutemeljen, a prvostupanjsku presudu potvrdio.
7. Općinski sud u Čapljini je u ponovljenom postupku donio Presudu broj 53 0 P 041655 15 P 2 od 16. studenog 2015. godine kojom je djelomično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način pobliže naveden u dispozitivu presude. Protiv navedene prvostupanjske presude tuženi je podnio priziv koji je Kantonalni sud, rješavajući u drugom stupnju, Presudom broj 53 0 Rs 041655 15 Rsž 2 od 16. svibnja 2017. godine djelomično usvojio i prvostupanjsku presudu preinačio u stavku II. dispozitiva, dok je u ostalom dijelu priziv tuženog odbio kao neutemeljen i prvostupanjsku presudu potvrdio na način pobliže naveden u dispozitivu presude. Kantonalni sud je u uvodu presude naveo i to da je Općinski sud u Čapljini pogrešno označio predmet kao P i P2 umjesto Rs jer je u pitanju radni spor. Navedenu presudu Kantonalnog suda apelantov punomoćnik je zaprimio 23. svibnja 2017. godine.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
Izvršni postupak
9. Apelant je posredstvom punomoćnika 3. srpnja 2017. godine Općinskom sudu u Mostaru podnio prijedlog za izvršenje na temelju izvršne isprave - Presude Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 041655 11 P od 5. siječnja 2012. godine, koja je u dijelu u kome apelant potražuje od tuženog novčani iznos na ime razlike naknade za topli obrok za razdoblje od 17. ožujka 2008. do 22. rujna 2011. godine i regresa za 2009. i 2010. godinu potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 041655 12 Rsž od 10. travnja 2015. godine. Kao sredstvo namirenja apelant je predložio novčana sredstava izvršenika koja se nalaze na žiro-računima banaka detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje. Kantonalni sud je navedenom presudom ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kome apelant potražuje novčani iznos od 3.907,96 KM na ime razlike naknade za rad u praznike i noćni rad za razdoblje od 17. ožujka 2008. do 22. rujna 2011. godine, kao i u dijelu o troškovima postupka i u tom dijelu je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant posredstvom punomoćnika 3. srpnja 2017. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Mostaru na temelju izvršne isprave - Presude Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 041655 11 P 2 od 16. studenog 2015. godine (koja je donijeta u ponovljenom postupku, u dijelu koji je Kantonalni sud presudom navedenom u stavku 5. odluke ukinuo), a koju je Kantonalni sud Presudom broj 53 0 Rs 041655 15 Rsž 2 od 16. svibnja 2017. godine preinačio u stavku II. izreke na način pobliže naveden u dispozitivu. Kao sredstvo namirenja apelant je predložio novčana sredstava protivnika izvršenja koja se nalaze na žiro-računima banaka detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.
11. Općinski sud u Mostaru apelantove predmete vodi pod br. 58 0 I 190861 17 I i 58 0 I 190862 17 I.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Mostaru, nakon podnošenja apelacije, u predmetu broj 58 0 I 190861 17 I predloženo izvršenje usvojio donoseći rješenje o izvršenju 31. kolovoza 2017. godine, a u predmetu broj 58 0 I 190862 17 I predloženo izvršenje je dozvolio rješenjem o izvršenju od 30. kolovoza 2017. godine.
13. Iz stanja spisa proizlazi da su predmetni izvršni postupci u tijeku pred Općinskim sudom u Mostaru.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja navedenog parničnog i izvršnih postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, prava na zabranu diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije. Apelant ističe da je predmetni parnični postupak trajao dugo vremena, a da Općinski sud u Mostaru nije u skladu s relevantnim odredbama zakona donio rješenje o izvršenju, zbog čega apelant potražuje naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Mostaru je naveo tijek predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je u apelantovim predmetima doneseno rješenje o izvršenju, gdje je sud postupao u skladu s relevantnim odredbama zakona, te da tijekom postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. U odgovoru na apelaciju sud se poziva i na Plan rješavanja starih predmeta koji je donijelo Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV).
16. Ustavni sud je telefonskim putem od Općinskog suda u Čapljini dobio informaciju da je apelantov punomoćnik Presudu Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 041655 15 Rsž 2 od 16. svibnja 2017. godine zaprimio 23. svibnja 2017. godine, te da protiv nje parnične stranke nisu izjavile reviziju.
V. Relevantni propisi
17. Zakon o ovršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
VI. Dopustivost
18. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na parnični postupak
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacijske navode o duljini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 041655 15 Rsž 2 od 16. svibnja 2017. godine Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak 1. i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
21. Apelantov punomoćnik je navedenu presudu Kantonalnog suda zaprimio 23. svibnja 2017. godine, a predmetnu apelaciju je podnio preporučenom pošiljkom Ustavnom sudu 7. kolovoza 2017. godine. Posljednji dan podnošenja apelacije u odnosu na predmetni parnični postupak je bio 22. srpnja 2017. godine, a apelacija je podnesena 7. kolovoza 2017. godine. Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda kojom je predmetni parnični postupak okončan.
22. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke Dopustivost apelacije u odnosu na izvršne postupke
23. U skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Predmetna apelacija se odnosi na duljinu trajanja izvršnih postupaka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima povinovati se zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Također, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao na to da u Federaciji BiH ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, toč. 23.-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija po članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva.
25. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII. Meritum
27. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelantovih navoda nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da je zbog duljine trajanja predmetnih izvršnih postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, prava na zabranu diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje
28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
29. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Razdoblje koje se uzima u obzir
30. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 3. srpnja 2017. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja ove odluke. Dakle, postupke koji traju pet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji po sebi zahtijeva određenu žurnost u postupanju (vidi Europski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stavak 23., 2000. godina), a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o naročito složenom postupku.
32. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnih postupaka. S obzirom na to da apelant traži namirenje novčanih potraživanja proisteklih iz radnog odnosa, a koja prava su utvrđena navedenim pravomoćnim i izvršnim sudskim presudama, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta.
33. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u Mostaru, Ustavni sud zapaža da je sud u predmetnim postupcima približno dva mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, predloženo izvršenje usvojio donoseći Rješenje o izvršenju broj 58 0 I 190861 17 I od 31. kolovoza 2017. godine, a u predmetu broj 58 0 I 190862 17 I sud je donio rješenje o izvršenju 30. kolovoza 2017. godine, što predstavlja relativno razumno razdoblje poduzimanja procesnih radnji. Odnosno, iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud svojim postupcima nije značajnije utjecao na duljinu trajanja predmetnih izvršnih postupaka koji traju pet mjeseci.
34. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnim postupcima još uvijek nije došlo do povrede apelantovih prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
35. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu, kao i povreda prava na zabranu diskriminacije, također, odnose na duljinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na način da ih je ocijenio neutemeljenim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i povreda prava na zabranu diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije, također, neutemeljeni.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
37. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog duljine trajanja predmetnih postupaka.
VIII. Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u predmetnim postupcima koji traju pet mjeseci, a u kojima je Općinski sud u Mostaru u razumnim rokovima poduzimao procesne radnje s ciljem njihovog okončanja.
39. Na temelju čl. 18. stavak (3) točka c), 57. stavak (2) točka b), 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman