Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4663/17 (F. D., E. M., B. S., H. F., S. V., Z. B., A. Š. i S. Š.)

Odluka donesena 20. 12. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Kolektivni ugovor
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4663/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-4663/17, rješavajući apelacije Fuade Demić i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Fuada Demić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195312 15 Rev od 27. jula 2017. godine, Enver Muhić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195419 15 Rev od 27. jula 2017. godine, Bida Smajlović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 187230 15 Rev od 27. jula 2017.

godine, Haris Fazlić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 198547 15 Rev od 15. avgusta 2017.

godine, Samira Velić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 252392 16 Rev od 15. avgusta 2017.

godine, Zineta Beganović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195114 17 Rev od 15. avgusta 2017. godine, Amila Šarić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 195438 16 Rev od 15. avgusta 2017. godine i Suad Šarić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 190925 15 Rev od 22. avgusta 2017.

godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-4663/17

1. Fuada Demić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 13. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 195312 15 Rev od 27. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „6. mart“ Hadžići) da joj isplati razliku plaća, naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4664/17

2. Enver Muhić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195419 15 Rev od 27. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da mu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, razlike naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da tužena za apelanta izvrši uplatu razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-4665/17

3. Bida Smajlović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 13. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 187230 15 Rev od 27. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU „Treća Osnovna škola“ Ilidža) da joj isplati razliku plaća, razliku naknade za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4666/17

4. Haris Fazlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 198547 15 Rev od 15. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hašim Spahić“ Ilijaš) da mu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, razlike naknade za minuli rad, razliku dodatka na plaću za rad u otežanim uvjetima, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da tužena za apelanta izvrši uplatu razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4667/17

5. Samira Velić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 13. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 252392 16 Rev od 15. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa, u dijelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU „Četvrta osnovna škola“ Hrasnica) da joj isplati razlike naknade za ishranu u toku rada, naknadu za korištenje godišnjeg odmora (za određeni vremenski period), također osporenom odlukom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražila da joj tužena isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da tužena za apelanticu izvrši uplatu razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-4686/17

6. Zineta Beganović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 14. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195114 17 Rev od 15. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Kovačići“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća sa minulim radom, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4688/17

7. Amila Šarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 14. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 195438 16 Rev od 15. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Kovačići“ Sarajevo) da joj isplati razliku plaća, naknade za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

AP-4689/17

8. Suad Šarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 14. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 190925 15 Rev od 22. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O. Š. „Hilmi ef Šarić“ Tarčin) da mu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadama za minuli rad, razliku naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, te da tužena za apelanta izvrši uplatu razlike obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.

Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4663/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

10. U obrazloženjima osporenih odluka Vrhovni sud je, u suštini, naveo da su apelantima isplaćivane plaće i druge naknade prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo (u daljem tekstu: Kantonalni GKU). Nadalje, da apelanti svojim tužbenim zahtjevima traže da im tuženi utužena potraživanja isplati primjenom odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u F BIH (u daljnjem tekstu: Federalni GKU). Vrhovni sud je istaknuo da je potrebno odgovoriti na pitanja da li je Federalni GKU primjenjiv i za područje Kantona Sarajevo, da li je Kanton Sarajevo imao pravo zaključiti sopstveni GKU i u kojim okolnostima bi Federalni GKU bio primjenjiv i za područje Kantona Sarajevo. Naime, da je odredbom člana 111. Zakona o radu, određeno da se Kolektivni ugovor može zaključiti za teritoriju Federacije, za područje jednog ili više kantona, određenu djelatnost, jednog ili više poslodavaca, a da je članom 115. propisano da je Kolektivni ugovor obavezan za strane koje su ga zaključile, kao i za strane koje su mu naknadno pristupile. Zatim, da je članom 1. Federalnog GKU, određeno da se tim kolektivnim ugovorom za djelatnost osnovnog obrazovanja uređuju prava i obaveze zaposlenika u osnovnim školama i njima sličnim odgojno-obrazovnim ustanovama kao što su redovne škole,..., na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Također je navedeno, da je članom 71. Federalnog GKU propisano da mu mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih kantonalnih ministarstava i granskih sindikata kantona. Vrhovni sud je ukazao da je članom 1. Kantonalnog GKU propisano da se tim Kolektivnim ugovorom za djelatnost osnovnog obrazovanja uređuju prava i obaveze poslodavca i zaposlenika iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom u osnovnim školama i njima sličnim odgojno-obrazovnim ustanovama kao što su: redovne osnovne škole,...., na teritoriji Kantona Sarajevo, dok su članom 30. do 48. istog ugovora uređena pitanja koja su predmet konkretnih sporova, na drugačiji način u odnosu na odredbe Federalnog GKU. U vezi s tim je istaknuto, da iz navedenih odredbi proizlazi da je Kanton Sarajevo imao pravo da zaključi sopstveni GKU i da na drugačiji način uredi pitanja koja su predmet utuženja, u odnosu na predmetni Federalni GKU. Vrhovni sud je pojasnio da bi Federalni GKU bio primjenjiv i za područje Kantona Sarajevo jedino u okolnostima da je Vlada Kantona Sarajevo dala punomoć Vladi F BiH da zaključi i potpiše navedeni Federalni GKU, ili da je tom ugovoru naknadno pristupila, u smislu člana 115. Zakona o radu i člana 71. Federalnog GKU, koje činjenice su trebali dokazati apelanti, a da oni te činjenice tokom predmetnih postupaka nisu dokazivali. S obzirom na navedeno, te kako Kanton Sarajevo ima sopstveni GKU, po ocjeni Vrhovnog suda na zaposlene u osnovnom obrazovanju sa područja Kantona Sarajevo se ne mogu primijeniti odredbe Federalnog GKU, nego jedino Kantonalnog GKU. Također je istaknuto da u okolnostima kada apelanti nisu dokazali da je Federalni GKU primjenjiv i za područje Kantona Sarajevo, da se u takvim okolnostima ne može primijeniti ni odredba člana 3. stav 3. Općeg kolektivnog ugovora za područje Federacije BiH (primjena najpovoljnijeg prava za zaposlenike), te da suprotni prigovori apelanata nisu prihvatljivi. Apelacioni navodi

11. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu kao i određeni kolektivni ugovori koji regulišu konkretnu pravnu stvar, kao i Zakon o parničnom postupku. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. U konkretnim slučajevima, imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3490/15 od 15. septembra 2016. godine i Odluka o dopustivosti broj AP--3936/17 od 6. decembra 2017, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4663/17 (F. D., E. M., B. S., H. F., S… | Sudska praksa | Aktio