Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4907/17 (Srpski pravoslavni manastir Rmanj)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4907/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-4907/17, rješavajući apelaciju Srpskog pravoslavnog manastira Rmanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Srpskog pravoslavnog manastira Rmanj podnesena protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 00003044 17 2 od 30. oktobra 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Srpski pravoslavni manastir Rmanj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Goran Marić advokat iz Banjaluke, podnio je 24. novembar 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 00003044 17 2 od 30. oktobra 2017. godine.
2. Apelant je 2. oktobra 2017. godine podnio Federalnom tužilaštvu prijavu izvršenja krivičnog djela protiv Dijane Ostojić sudije Općinskog suda u Bihaću, Zlatana Topića stalnog sudskog vještaka geodetske struke iz Bihaća, Fate Nadarević, Nurije Derviševića i Muhameda Cimirotića sudija Kantonalnog suda u Bihaću i drugih NN lica, zbog krivičnog djela povreda zakona od sudije iz člana 357. KZ FBiH i dr.
3. Navedena prijava je 5. oktobra 2017. godine dostavljena na postupanje Kantonalnom tužilaštvu Unsko-sanskog kantona iz Bihaća ( u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo USK) kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje u konkretnom slučaju.
4. Rješenjem Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 00003044 17 2 od 30. oktobra 2017. godine odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za prenos mjesne nadležnosti sa Kantonalnog tužilaštva USK na drugo kantonalno tužilaštvo na području Federacije Bosne i Hercegovine u krivičnom predmetu po apelantovoj prijavi, uz obrazloženje da je zahtjev cijenjen u kontekstu člana 35. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, u kojem su decidno navedene osobe koje mogu podnijeti takav prijedlog, a iz čega proizilazi da takvo pravo ne pripada apelantu kao podnosiocu prijave odnosno oštećenom.
5. Apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i da je došlo i do kršenja slobode misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
8. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju osporenom odlukom odlučivalo o apelantovom zahtjevu za prenos mjesne nadležnosti sa Kantonalnog tužilaštva USK na drugo kantonalno tužilaštvo na području Federacije Bosne i Hercegovine u krivičnom predmetu po apelantovoj prijavi, te da se, dakle, apelant u ovom slučaju pojavljuje u ulozi oštećenog. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu da apelant osporava odluku koja je donesena u krivičnom predmetu protiv trećih lica, Ustavni sud smatra da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U pogledu apelantovih navoda o kršenja njegovog prava iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da se osporena odluka ne može dovesti u vezi sa ovim pravom, te su stoga i ovi navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman