Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5097/17 (N. Š.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5097/17
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine, u predmetu broj AP-5097/17, rješavajući zahtjev Nevenke Šabić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Nevenke Šabić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Nevenka Šabić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnijela je 5. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 081397 17 Gži od 26. oktobra 2017. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 081397 16 I 2 od 10. februara 2017. godine i broj 32 0 P 081397 16 I 2 od 13. oktobra 2016. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom do donošenja odluke o apelaciji.
2. Tražilac izvršenja DOO Tehnograd-Company Tuzla (daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 19. septembra 2016. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelantice kao izvršenika na osnovu izvršne isprave-presude Općinskog suda od 24. januara 2013. godine radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 4.621,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 25. februara 2013. godine pa do konačne isplate pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 081397 16 I 2 od 13. oktobra 2016. godine određeno je predloženo izvršenje.
4. Protiv rješenja o izvršenju apelantica je podnijela prigovor koji je Općinski sud rješenjem broj 32 0 P 081397 16 I 2 od 10. februara 2017. godine odbio kao neosnovan i potvrdio rješenje o izvršenju.
5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je presudom Vrhovnog suda od 18. septembra 2014. godine (na koju je apelantica ukazivala u prigovoru), donesenom u parničnom postupku u kojem je donesena presuda koja predstavlja izvršni naslov u izvršnom postupku, usvojena revizija apelantice podnesena protiv presude Kantonalnog suda od 17. septembra 2014. godine, obje nižestepene presude preinačene (prvostepena presuda od 24. januara 2013. godine i drugostepena presuda od 17. septembra 2014. godine) tako da je djelimično usvojen apelanticin eventualni tužbeni zahtjev i tuženi (tražilac izvršenja) obavezan da apelantici na ime naknade štete isplati iznos od 37.341,88 KM sa zakonskom kamatom počev od 17. maja 2004. godine pa do isplate. U preostalom dijelu apelanticina revizija je odbijena.
6. Prvostepeni sud je naveo da je tačno da je pravosnažna prvostepena presuda od 24. januara 2013. godine preinačena ali samo djelimično i to u stavu 2. ali ne u stavu 3. kojim je apelantica obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.621,50 KM. Prvostepeni sud je naveo da apelantica ničim nije dokazala da je izvršna presuda ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage odnosno da je izgubila svoju djelotvornost ili da je utvrđeno da je bez učinka u odnosu na apelanticinu obavezu da tražiocu izvršenja isplati troškove parničnog postupka dosuđene izvršnom ispravom. Istaknuto je da je sud u izvršnom postupku vezan načelom formalnog legaliteta, te da se neće upuštati u zakonitost izvršne isprave u smislu navoda apelantice u pogledu uspjeha stranaka u parničnom postupku u kojem je donesena pravosnažna presuda koja predstavlja izvršni naslov.
7. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela žalbu koju je Kantonalni sud rješenjem broj 32 0 P 081397 17 Gži od 26. oktobra 2017. godine odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Odbijen je zahtjev apelantice za naknadu troškova žalbenog postupka.
8. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je presuda Općinskog suda od 24. januara 2013. godine postala izvršna 11. novembra 2013. godine zbog čega su neosnovani navodi apelantice da je izvršenje dozvoljeno na temelju isprave koja nije stekla svojstvo izvršnosti i koja nema klauzulu izvršnosti.
9. Apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuje da mora snositi troškove parničnog postupka u kojem je ostvarila uspjeh, kao i da izvršna isprava nema potvrdu izvršnosti. Predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će privremeno obustaviti izvršni postupak do donošenja „odluke o glavnoj stvari“ pred Ustavnim sudom.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelantica ukazuju na razloge meritorne prirode zbog kojih smatra da treba donijeti traženu privremenu mjeru. Dakle, apelantica u apelaciji iznose meritorne razloge o kojima će Ustavni sud tek odlučiti prilikom razmatranja osnovanosti same apelacije ali ne prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga po mišljenju Ustavnog suda, navedeni razlozi, meritorne prirode, sami za sebe, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru iz razloga što zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno donijeti traženu privremenu mjeru. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda apelantica u konkretnom slučaju ničim nije dokazala da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman