Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3786/15 (S. P.)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Građanski postupak
  • Naknada
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3786/15

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3786/15, rješavajući apelaciju Slavoljuba Podgorca, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Slavoljuba Podgorca podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 V 005979 14 Rev od 23. aprila 2015. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 V 005979 12 Gž od 24.

februara 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slavoljub Podgorac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Dragana Blagojević, advokat iz Gradiške, podnio je 29. jula 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 78 0 V 005979 14 Rev od 23. aprila 2015. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 V 005979 12 Gž od 24. februara 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda i Okružnog suda, kao i od Republike Srpske (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača) zatraženo je 25. jula 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni i Okružni sud, te protivnik predlagača su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 28. jula do 16. avgusta 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Rješenjem Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu Osnovni sud) broj 78 0 V 005979 09 V od 21. februara 2012. godine određena je naknada za apelantove nepokretnosti koje su eksproprisane navedenim rješenjima Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, Područna jedinica Prnjavor, koje su pobliže označene izrekom rješenja, i to za: poljoprivredno zemljište, bez izvršenog nasipanja u visini od 62.904,00 KM; građevinske radove nasipanja predmetnih parcela radi poboljšanja kvaliteta zemljišta u visini od 50.404,00 KM, odnosno ukupno 113.308,00 KM (stav I izreke). Protivnik predlagača je obavezan da apelantu isplati naknadu u navedenom ukupnom iznosu u roku od 15 dana od pravosnažnosti rješenja (stav II izreke). Istim rješenjem obavezan je protivnik predlagača da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 7.731,00 KM (stav III izreke). Nadalje, određena je obaveza plaćanja zakonske zatezne kamate za slučaj neplaćanja utvrđene naknade u ostavljenom roku (stav IV izreke).

6. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je u sprovedenom postupku utvrđeno da je rješenjima Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove - Područna jedinica Prnjavor određena potpuna eksproprijacija nepokretnosti u svojini apelanta u svrhu izgradnje saobraćajne infrastrukture za autoput Banja Luka-Doboj, a u korist protivnika predlagača. Nadalje je utvrđeno da se predmetne nepokretnosti nalaze neposredno uz magistralni put Prnjavor-Klašnice, da su poljoprivredno zemljište na kojem nema voćnih zasada ni šumskog rastinja. Takođe je utvrđeno da je na terenu vidljiva visinska razlika u odnosu na stanje prosječne visine iz 1962. godine, te da je vještačenjem od strane vještaka poljoprivredne struke utvrđena tržišna cijena predmetnih eksproprisanih nepokretnosti kao poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 62.904,00 KM. Dalje je utvrđeno da je putem vještaka građevinske struke utvrđeno da su na predmetnim eksproprisanim nepokretnostima izvršeni radovi nasipanja zemljišta radi poboljšanja kvaliteta zemljišta, čija je vrijednost 50.404,00 KM. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja Osnovni sud je na osnovu odredbi člana 12 stav 5, čl. 54, 60 i 61 stav 1 Zakona o eksproprijaciji dosudio pravičnu naknadu za eksproprisane nepokretnosti u ukupnom iznosu od 113.308,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od trenutka padanja u docnju.

7. Protiv navedenog rješenja Osnovnog suda žalio se protivnik predlagača. Odlučujući o žalbi Okružni sud je donio Rješenje broj 78 0 V 005979 12 Gž od 24. februara 2014. godine kojim je žalba protivnika predlagača djelimično uvažena, te je prvostepeno rješenje preinačeno u dijelu dosuđene naknade za građevinske radove na ime nasipanja parcela radi poboljšanja kvaliteta zemljišta u iznosu od 50.404,00 KM tako što je u tom dijelu apelantov zahtjev odbijen (stav I izreke). Istim rješenjem u ostalom dijelu dosuđene naknade za poljoprivredno zemljište bez izvršenog nasipanja u iznosu od 62.904,00 KM, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka žalba protivnika predlagača je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno (stav II izreke).

8. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je prihvatio kao pravilna činjenična utvrđenja prvostepenog suda, osim u dijelu koji se odnosi na naknadu za izvršene radove nasipanja zemljišta radi poboljšanja kvaliteta zemljišta, čija je vrijednost 50.404,00 KM. Okružni sud je smatrao da apelant u toku postupka nije dokazao izvršena ulaganja u predmetno zemljište. Kod takvog činjeničnog stanja Okružni sud je žalbu protivnika predlagača djelimično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio tako što je dosuđen iznos od 62.904,00 KM (koliko iznosi tržišna vrijednost predmetne nepokretnosti) umjesto iznosa od 113.308,00 KM (koliko je dosuđeno prvostepenim rješenjem).

9. Apelant je protiv navedenog rješenja Okružnog suda podnio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 78 0 V 005979 14 Rev od 23. aprila 2015. godine reviziju odbio kao neosnovanu.

10. Vrhovni sud je u obrazloženju odluke istakao da je drugostepeno rješenje pravilno, ali iz drugih razloga. Dalje je istakao da se naknada za eksproprisane nepokretnosti određuje pred sudom po pravilima vanparničnog postupka poslije izvršene eksproprijacije, kada među strankama, koje čine raniji vlasnik i korisnik eksproprijacije, ne bude postignut sporazum o naknadi pred nadležnim organom uprave. Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 2 i člana 54 stav 2 Zakona o eksproprijaciji. Pri tome je istakao da se tržišna cijena nepokretnosti slobodno formira prema uslovima koji vladaju na tržištu nepokretnosti, a da je pravična naknada ona naknada koja će vlasnika oduzete nepokretnosti, u finansijskom smislu, staviti u isti položaj kao da je na istoj i dalje ostao vlasnik.

11. U obrazloženju je dalje istaknuto da navedena zakonska odredba člana 54 Zakona o eksproprijaciji ne propisuje elemente na osnovu kojih će se utvrditi tržišna vrijednost eksproprisanih nepokretnosti. Dalje je istaknuto da ukoliko na području na kome su nepokretnosti eksproprisane nema prometa, ista se tada treba zasnivati na podacima o prometnoj vrijednosti nepokretnosti na susjednom području ukoliko se ocijeni da takva prometna vrijednost odgovara prometnoj vrijednosti na području gdje se nalaze eksproprisane nepokretnosti. Za utvrđivanje tržišne cijene eksproprisane nepokretnosti, kada nema prometovanja ni na susjednom području, kao jedan od parametara, mogu se koristiti i podaci o iznosima naknada iz postignutih sporazuma za određivanje naknada za eksproprisane slične nepokretnosti, uz ocjenu svih karakteristika eksproprisane nepokretnosti, kao što su položaj, vrsta, oblik, dostupnost infrastrukture, stepen izgrađenosti ili starosti, u slučaju da se radi o građevinskom objektu, i drugo. Prema tome visina tržišne cijene nepokretnosti se cijeni od slučaja do slučaja jer zavisi od niza konkretnih okolnosti. Vrhovni sud je istakao da je u predmetnoj vanparničnoj stvari radi utvrđivanja tržišne cijene eksproprisanih nepokretnosti sprovedeno vještačenje od strane sudskog vještaka poljoprivredne struke koji je utvrdio da vrijednost zemljišta koje je bilo predmet eksproprijacije iznosi 62.904,00 KM. Dalje je navedeno da pitanje vrijednosti ulaganja u zemljište koje je bilo predmet eksproprijacije, nasuprot drugačijem stavu apelanta iznesenom u reviziji, može samo na posredan način biti od značaja za određivanje pravične naknade za eksproprisane nepokretnosti. Naime, kako je smatrao Vrhovni sud, samo u slučaju da je ulaganjem u zemljište došlo do povećanja njegove tržišne vrijednosti dolazi i do uvećanja pravične novčane naknade. Prethodna ulaganja u predmet eksproprijacije sama za sebe nisu od značaja za određivanje pravične naknade u smislu odredbe člana 54 stav 2 Zakona o eksproprijaciji. Prema tome, kako je zaključio Vrhovni sud, pravilan je stav drugostepenog suda da je tržišna cijena eksproprisanih nepokretnosti utvrđena putem vještačenja vještaka poljoprivredne struke u iznosu od 62.904,00 KM jer je taj vještak imao u vidu zemljište u onakvom stanju kakvo je u vrijeme eksproprijacije, dakle kada su ulaganja u to zemljište već izvršena, a što je u skladu s citiranom odredbom Zakona o eksproprijaciji. Kod takvog stanja stvari Vrhovni sud je smatrao da nije od značaja stav drugostepenog suda da apelant nije dokazao da je izvršio ulaganja u predmetne nepokretnosti jer apelant ima pravo samo na tržišnu vrijednost nepokretnosti koja je predmet eksproprijacije. Prema tome, zaključio je Vrhovni sud, nije osnovan apelantov revizioni prigovor da je drugostepeni sud počinio povredu odredaba postupka iz člana 209 u vezi sa članom 191 stav 4 Zakona o parničnom postupku s obzirom da ocjena dokaza kojim je utvrđeno postojanje i visina ulaganja u eksproprisane nepokretnosti nije bila od značaja za donošenje zakonite i pravilne presude.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Apelant ističe da je Vrhovni sud u konačnici pogrešno odlučio kada je odbio kao neosnovan njegov zahtjev za isplatu naknade za građevinske radove na ime nasipanja parcela radi poboljšanja kvaliteta zemljišta u iznosu od 50.404,00 KM kada je u postupku nesporno utvrđeno da je apelant vršio nasipanje predmetnog zemljišta radi poboljšanja njegovog kvaliteta. Apelant smatra da odluka Vrhovnog suda nije u skladu s zakonom kada je zaključio da pitanje vrijednosti ulaganja u zemljište koje je bilo predmet eksproprijacije može samo na posredan način biti od značaja za određivanje pravične naknade, odnosno da samo u slučaju da je ulaganjem u zemljište došlo do povećanja njegove tržišne vrijednosti dolazi i do uvećanja pravične novčane naknade.

b) Odgovor na apelaciju

13. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da odlukom tog suda nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

14. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelant smatra da ima pravo na naknadu za vrijednost uloženih građevinskih radova na ime nasipanja parcela koje su bile predmet eksproprijacije, a da je odlukom tog suda apelantov zahtjev u tom dijelu odbijen. Istaknuto je da je taj sud svoju odluku donio pravilnom primjenom materijalnog prava dajući za nju razloge koji su navedeni u odluci. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Protivnik predlagača je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenim odlukama nisu povrijeđena apelantova prava na koja je ukazao u apelaciji, te je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o eksproprijaciji („Službeni glasnik RS“ br. 112/06, 37/07 i 110/08) relevantne odredbe glase:

Član 2.

Eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nepokretnostima uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti.

Član 54.

(1) Ako vlasnik nepokretnosti koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nepokretnost ili ako korisnik eksproprijacije ne može da obezbijedi takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.

(2) Tržišna vrijednost izražena je u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja.

Član 60.

Naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu, tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 78 0 V 005979 14 Rev od 23. aprila 2015. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelant je osporeno rješenje primio 1. juna 2015. godine, a apelacija je podnesena 29. jula 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant pobija osporene odluke tvrdeći da su mu tim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

23. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

24. Ustavni sud ističe da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem je apelant tražio da se utvrdi naknada za eksproprisane nepokretnosti pa, podržavajući svoju već ustanovljenu praksu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4296/14 od 15. februara 2017. godine, stav 24, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

25. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke redovnih sudova, tvrdeći da su osporene odluke donesene na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

26. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

27. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava.

28. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je odlukama Okružnog i Vrhovnog suda u konačnici odbijen apelantov zahtjev za naknadu za građevinske radove na ime nasipanja parcela radi poboljšanja kvaliteta zemljišta. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud dovoljno jasno i argumentovano obrazložio da je prihvatio kao pravilnu odluku Okružnog suda, ali da je u obrazloženju dao svoje razloge za zaključak o neosnovanosti apelantovog zahtjeva za predmetnu naknadu na ime građevinskih radova nasipanja parcela. S obzirom na to Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o proizvoljnosti u primjeni prava, posebno zato što apelant, osim ponavljanja revizionih navoda koje je Vrhovni sud ispitao u osporenoj odluci i dao razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, nije ponudio bilo kakvu drugu argumentaciju. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u svojoj odluci dao dovoljno jasna i argumentovana obrazloženja zašto je zaključio da se u konkretnom slučaju radilo o pravičnoj naknadi za poljoprivredno zemljište i zašto u konkretnom slučaju, suprotno apelantovim navodima, nije bilo pravnog osnova za dosuđivanje naknade za građevinske radove na ime nasipanja parcela radi poboljšanja kvaliteta zemljišta. Pri tome, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u osporenoj odluci detaljno obrazložio na kojim je dokazima utvrđeno činjenično stanje, te da je naveo relevantne propise na kojima je zasnovao osporenu odluku i o tome dao detaljna i jasna obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

29. Imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak sproveden uz garancije koje pruža član 6 stav 1 Evropske konvencije, te da shodno tome osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

30. Apelant smatra da mu je prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje ovog prava, u suštini, veže za pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a ti su navodi već razmotreni u okviru apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima nije utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra i navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovanim.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada je Vrhovni sud za svoju odluku dao jasne razloge.

32. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje navedenog prava dovodi u vezu s pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i proizvoljnom primjenom materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3786/15 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio