Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4920/17 (Ć. D. i E. M.)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4920/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-4920/17, rješavajući apelaciju Ćazima Delića i Edina Mujkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ćazima Delića i Edina Mujkića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 I 047421 16 Rev od 25. jula 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 047421 16 Gž od 30. septembra 2016. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 047421 16 P od 17. marta 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ćazim Delić i Edin Mujkić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatska kancelarija "Muhić i dr." d.o.o. iz Tuzle, podnijeli su 24. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 I 047421 16 Rev od 25. jula 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 047421 16 Gž od 30. septembra 2016. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 047421 16 P od 17. marta 2016. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 047421 16 P od 17. marta 2016. godine, koja je potvrđena, u prvom stavu izreke presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 047421 16 Gž od 30. septembra 2016. godine, obavezani su apelanti da tužitelju Hypo Alpe Adria bank d.d. Mostar po osnovu duga po mjenici broj AF0409581 isplate novčani iznos od 18.969,40 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknade troškove postupka u iznosu od 2.403,48 KM. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Prema odredbi iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06- u daljenjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 98/15), da u postupcima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona 31. decembra 2015. godine nije bila donesena prvostepena odluka (odluka prvostepenog suda od 17. marta 2016. godine), propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost spora je 18.969,40 KM, pa proizilazi da je revizija shodno tome nedopuštena.
3. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i čalan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa članom II stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 047421 16 Gž od 30. septembra 2016. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 I 047421 16 Rev od 25. jula 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 047421 16 Gž od 30. septembra 2016. godine donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelantima 18. oktobra 2016. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 047421 16 Gž od 30. septembra 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. novembra 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 047421 16 Gž od 30. septembra 2016. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman