Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4156/17 (B. K. i S. I.)
Odluka donesena 17. 01. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4156/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-4156/17, rješavajući apelacije Brane Kostića i Siniše Ivaštanina, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka
a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Brane Kostić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 023231 17 Pžp od 19. jula 2017. godine i Siniša Ivaštanin protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 Pr 052954 17 Pžp od 20. juna 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-4156/17
1. Brane Kostić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 4. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Pr 023231 17 Pžp od 19. juli 2017. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz čl. 7. i 24. Zakona o javnom redu i miru, pa mu je za prekršaj iz člana 7. navedenog zakona utvrđena novčana kazna u iznosu od 100,00 KM, a za prekršaj iz člana 24. navedenog zakona novčana kazna u iznosu od 500,00 KM, te mu je na osnovu člana 48. Zakona o prekršajima izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 520,00 KM.
2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da je prvostepeni sud na pouzdan način utvrdio da je apelant narušio javni red i mir tako što je u ugostiteljskom objektu verbalno napao radnika objekta, obraćajući mu se povišenim tonom, te ga je pokušao udariti kapom koju je bacio u njegovom pravcu i tom prilikom razbio jednu čašu. Takođe je utvrđeno da su po dolasku u ugostiteljski objekat policijski službenici PS Teslić izdali naređenje apelantu da prekine sa galamom i da izađe iz objekta, što je apelant kategorično odbio, zbog čega je od strane policijskih službenika lišen slobode i priveden u prostorije PS Teslić. Naime, Okružni sud je ukazao da iz iskaza svjedoka A. Đ. (radnik u ugostiteljskom objektu) i M. G. (policijski službenik) nesumnjivo proizilazi da se apelant sve vrijeme drsko i nepristojno ponašao, kako prema radniku u objektu, tako i prema policijskim službenicima koji su obavljali svoju službenu dužnost, odbijajući da postupi po njihovom naređenju, da prekine sa galamom i izađe iz objekta. Shodno navedenom, Okružni sud je naveo da su se u tim radnjama apelanta stekla sva obilježja prekršaja iz čl. 7. i 24. Zakona o javnom redu i miru. Pored toga, Okružni sud je zaključio da razlozi koje apelant navodi (revolt zbog nedobijanja plate, ponašanje njegove majke prema njemu, reakcija policijskih službenika) i kojima pokušava da opravda svoje ponašanje i umanji prekršajnu odgovornost, nemaju opravdanje za nepristojno i drsko ponašanje i odbijanje da postupi po zakonitom naređenju policijskih službenika.
AP-4409/17
3. Siniša Ivaštanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je 26. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 Pr 052954 17 Pžp od 20. juna 2017. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 12. Zakona o javnom redu i miru, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 KM. U toku postupka utvrđeno je da je apelant 13. avgusta 2015. godine oko 21:00 čas narušio javni red i mir fizičkim napadom na Lj. D. (u daljnjem tekstu: oštećena) na način da ju je u zgradi u kojoj stanuju uhvatio za lijevu ruku i počeo da je uvrće, a kada se oštećena otimala pala je na stepenište.
4. U obrazloženju prvostepene odluke, Osnovni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je naveo da je prihvatio kao dokaze izjavu oštećene i povredni list JZU Bolnica Gradiška od 13. avgusta 2015. godine, iz razloga što se izjava oštećene slaže i podudara sa povredom navedenom u povrednom listu. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da je oštećena izjavila da ju je apelant uhvatio za lijevu ruku i okretao je, dok je u povrednom listu navedeno da je zadobila povrede u predjelu lijeve ruke – nadlaktice i lijevog lakta. Osim toga, navedeno je da se oštećena odmah nakon kritičnog događaja obratila u JZU Bolnica Gradiška u kojoj je obavljen pregled u 22:50 časova, neposredno nakon događaja koji se desio u 21:00 časova. Dalje, Osnovni sud je naveo da izjave svjedoka M. Č. i D. I. nemaju dokaznu snagu u konkretnom slučaju, iz razloga što ovi svjedoci nisi bili prisutni predmetnom događaju, dok nije prihvaćena apelantova odbrana da nije počinio prekršaj i da je otišao u policiju, jer je to uradio nakon što je prijavljen od strane oštećene, a da je eventualne nesuglasice sa oštećenom trebao prijaviti nadležnom organu. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo, između ostalog, da apelantovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost odluke prvostepenog suda kojom je apelant oglašen odgovornim za predmetni prekršaj, te žalbeni navod da je sud apelantovu prekršajnu odgovornost zasnovao na osnovu pretpostavke, a ne na osnovu dokaza. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, na osnovu provedenih dokaza, prvenstveno iskaza oštećene koja je na usmenom pretresu održanom 14. februara 2017. godine jasno i detaljno iznijela tok događaja i koji iskaz je u saglasnosti sa materijalnim dokazima (povredni list JZU Bolnica Gradiška za oštećenu), pravilno zaključio da je apelant izvršilac prekršaja iz člana 12. Zakona o javnom redu i miru. Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4156/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata Apelacioni navodi
6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, jedan od apelanata se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Povredu prava na pravično suđenje u predmetu AP-4409/17 apelant vidi u tome što je prekršajni postupak trajao 2 godine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su Okružni sudovi u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. U odnosu na apelantove navode u predmetu AP- 4409/17 kojima ukazuje na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud nalazi da je predmetni postupak u cijelosti okončan u roku od jedne godine i deset mjeseci, u kojem periodu su donesene dvije odluke, a što je primjereno okolnostima konkretnog slučaja. S obzirom na to, Ustavni sud ne nalazi da dužina trajanja predmetnog prekršajnog postupka prelazi granice "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman