Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1774/15 (Hercegovačko-neretvanski kanton)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1774/15

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1774/15, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 62. stav (7) i člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Utvrđuje se povreda iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 Ip 006977 06 Ip.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 07 58 Ip 006977 06 Ip u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da u roku od najkasnije tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 900568 13 Gži od 5. marta 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 900568 06 I od 28.

oktobra 2013. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 15. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 900568 13 Gži od 5. marta 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 900568 06 I od 28. oktobra 2013. godine, kao i zbog dužine trajanja postupka protivizvršenja u predmetu Općinskog suda broj 07 58 Ip 006977 06 Ip. Takođe, apelant je 22. septembra 2016. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da "odloži postupak izvršenja u predmetu tog suda broj 58 0 P 009902 15 I 2" do donošenja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 1774/15 od 26. oktobra 2016. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i GP "Hercegovina" d.d. Mostar – izvršenika u postupku u kojem su donesene osporene odluke zatraženo je 18. jula 2017. godine, a od Edina Oručevića (tražioca izvršenja u postupku u kojem su donesene osporene odluke) 13. decembra 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju. S obzirom na to da se predmetno pismeno poslano na adresu GP "Hercegovina" d.d. Mostar kojom je raspolagao Ustavni sud vratilo s naznakom da GP „ ne postoji više“, dostava tog pismena izvršena je 21. decembra 2017. godine, i to protekom roka od osam dana od dana postavljanja pismena na oglasnu ploču Ustavnog suda, u skladu sa članom 75. Pravila Ustavnog suda.

4. Općinski sud je 12. oktobra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok Kantonalni sud, GP "Hercegovina" d.d. Mostar i Edin Oručević nisu dostavili odgovore na apelaciju.

5. Ustavni sud je dopisom od 13. decembra 2017. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi informaciju o tome da li je okončan postupak protivizvršenja u predmetu broj 58 Ip 006977 u kojem je tražilac izvršenja apelant, a izvršenik GP "Hercegovina" d.d. Mostar, a ukoliko nije, da obavijesti Ustavni sud o daljnjem toku tog postupka nakon donošenja odluka koje apelant osporava konkretnom apelacijom i da dostavi eventualno naknadno donesene odluke. Postupajući povodom zahtjeva Ustavnog suda, Općinski sud je 13. decembra 2017. godine putem faksa dostavio izjašnjenje o izvršenju Odluke o dopustivosti i meritumu u predmetu broj AP 187/14 sa prilozima, a koje je ranije, odnosno 28. novembra 2017. godine dostavljeno Ustavnom sudu u tom navedenom predmetu. Navedenom odlukom Ustavnog suda je utvrđena povreda apelantovog prava u tom predmetu - DOO „Power Prom“ Mostar na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u predmetu broj 07 58 Ps 012406 07 Ip i naloženo je tom sudu da po hitnom postupku okonča taj izvršni postupak.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

7. GP "Hercegovina" d.d. Mostar, kao tražilac izvršenja, podnio je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu Presude Kantonalnog suda broj Pž-196/05 od 7. februara 2006. godine (kojom je obavezan apelant da GP "Hercegovina" d.d. Mostar isplati iznos od 1.198.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova postupka), predlažući izvršenje na apelantovim novčanim sredstvima. Općinski sud, postupajući po navedenom prijedlogu, donio je Rješenje o izvršenju broj IP-6977/06 od 20. aprila 2006. godine kojim je odredio predloženo izvršenje. Predmetno izvršenje je provedeno 27. septembra 2006. godine. Postupak protivizvršenja

8. S obzirom na to da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine Presudom broj Rev- 536/06 od 23. novembra 2006. godine preinačio presudu Kantonalnog suda od 7. februara 2006. godine (na osnovu koje je određeno izvršenje), tako što je u konačnici odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev GP "Hercegovina" d.d. Mostar, apelant je 11. januara 2007. godine, u smislu odredbe člana 54. stav 1. Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZIP), podnio prijedlog za protivizvršenje. Postupajući povodom tog prijedloga, Općinski sud je donio Rješenje broj 07 58 Ip 006977 06 Ip od 11. jula 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 006977 07 Pz od 18. januara 2008. godine, kojim je naložio GP "Hercegovina" d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu vrati potraživani iznos na ime glavnog duga zajedno s kamatama i troškovima izvršnog postupka u roku od osam dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja (tačka 1. izreke rješenja).

9. Pošto izvršenik nije vratio potraživani iznos, apelant je podnescima od 11. oktobra 2007. godine do 8. januara 2010. godine u više navrata od Općinskog suda tražio da provede postupak utvrđivanja izvršenikove imovine, u skladu s odredbom člana 37. ZIP-a.

10. Apelant je 9. februara 2010. godine podnio prijedlog kojim je predložio da se izvršenje odredi procjenom i prodajom izvršenikovih nekretnina, pobliže navedenih u tom prijedlogu (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine). Odlučujući o ovom prijedlogu, Općinski sud je donio Rješenje o protivizvršenju broj 07 58 Ip 006977 07 Ip od 11. februara 2010. godine, kojim je odredio protivizvršenje na predmetnim nekretninama, i to «zabilježbom rješenja o protivizvršenju u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti predmetne nekretnine, prodajom i namirenjem [apelanta]». U izreci je još precizirano da otuđenje predmetne nekretnine, nakon zabilježbe u zemljišnoj knjizi, nema utjecaja na apelantovo pravo da se namiri prodajom predmetne nekretnine.

11. Nakon toga apelant je 14. aprila 2010. godine podnio podnesak Općinskom sudu kojim je tražio ponovno donošenje rješenja o protivizvršenju, tražeći osiguranje dokaza. Budući da uredujući sudija ovaj podnesak nije smatrao prigovorom na rješenje o protivizvršenju, Općinski sud je 24. maja 2011. godine donio zaključak kojim je pozvao apelanta da uredi taj podnesak od 14. aprila 2010. godine, odnosno opredijeli ga u odnosu na predmetno potraživanje, a podneskom od 3. juna 2011. godine apelant je od suda tražio produženje roka za uređenje podneska, dok je podneskom od 14. jula 2011. godine tražio izmjenu rješenja u odnosu na predloženo sredstvo, te da se izvrši zabilježba tog rješenja, kako je to određeno odredbom člana 72. ZIP-a.

12. Apelant je podnio apelaciju zbog dužine trajanja postupka protivizvršenja, odnosno neprovođenja rješenja o protivizvršenju Općinskog suda br. 07 58 Ip 006977 06 Ip od 11. februara 2010. godine i 07 58 Ip 006977 06 Ip od 11. jula 2007. godine, koja je registrovana pod brojem AP 626/10. Imajući u vidu navedeno činjenično stanje, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 626/10 od 25. aprila 2013. godine kojom je usvojio apelantovu apelaciju i utvrdio povredu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda broj 07 58 Ip 006977 06 Ip, te naložio tom sudu da po hitnom postupku okonča postupak protivizvršenja u navedenom predmetu, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja te odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem njenog izvršenja.

Izvršni postupak u kojem su donesene osporene odluke

13. Općinski sud, postupajući u predmetu tražioca izvršenja Edina Oručevića (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) „i drugih“ protiv izvršenika (GP "Hercegovina" d.d. Mostar) radi izvršenja na nekretninama, donio je Rješenje o provođenju izvršenja pristupanjem broj 07 58 P 900568 06 I od 4. juna 2013. godine. Navedenim rješenjem je određeno da će se Rješenje o izvršenju broj I 900568/06 od 19. decembra 2006. godine (koje je doneseno po prijedlogu tražioca izvršenja) provesti pristupanjem izvršenju koje je određeno u predmetu broj Ip 006977 06 u kojem je doneseno rješenje o izvršenju od 20. aprila 2006. godine (po prijedlogu za izvršenje GP "Hercegovina" d.d. Mostar) i rješenje o protivizvršenju od 11. jula 2007. godine (po apelantovom prijedlogu za protivizvršenje).

14. U obrazloženju rješenja je navedeno, s obzirom na to da je na nepokretnostima pobliže opisanima u obrazloženju rješenja već dozvoljeno izvršenje po Rješenju tog suda I br. 900568/06 od 19. decembra 2006. godine u korist tražioca izvršenja i drugih, da će se izvršenje na predmetnoj nepokretnosti provesti pristupanjem izvršenju u predmetu broj Ip broj 006977 06 u kome je rješenje o izvršenju doneseno 20. aprila 2006. godine, a rješenje o protivizvršenju pokrenuto i naloženo 11. jula 2007. godine, dakle, prije donošenja rješenja o izvršenju u predmetu I.br.900568/06 od 19. decembra 2006. godine. U rješenju su, između ostalog, citirane odredbe člana 73. st. 1, 2, 5. i 6. ZIP-a. Takođe, ukazano je da je u predmetu Ip broj 006977 06 Ustavni sud usvojio apelantovu apelaciju i da je Odlukom broj AP 626/10 naložio da se navedeni postupak protivizvršenja ima okončati u roku od tri mjeseca. Općinski sud je konstatovao da su u navedenom izvršnom predmetu kao sredstvo izvršenja određene nekretnine koje su određene kao sredstvo i u predmetu broj 07 58 P 900568 06 I radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja „i drugih“. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je naveo da je, u skladu sa odredbom člana 73. ZIP-a, a u vezi sa Odlukom Ustavnog suda broj AP 626/10 „o postupanju suda u razumnim rokovima“, odlučio kao u izreci rješenja.

15. Odlučujući o prigovoru tražioca izvršenja protiv navedenog rješenja, Općinski sud je donio Rješenje broj 07 58 P 900568 06 I od 28. oktobra 2013. godine kojim je usvojio prigovor, pobijano rješenje ukinuo „i predmet vratio na ponovni postupak i odlučivanje“.

16. U obrazloženju rješenja Općinski sud je konstatovao da je u predmetu tražioca izvršenja doneseno rješenje o izvršenju od 19. decembra 2006. godine, koje je rješenjem od 14. decembra 2007. godine izmijenjeno u pogledu predmeta i sredstva izvršenja na način da je izvršenje određeno zabilježbom, utvrđenjem vrijednosti i prodajom predmetnih izvršenikovih nekretnina, te da je zabilježba tog izvršenja dozvoljena rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda tog suda od 23. decembra 2008. godine. Općinski sud je naveo da je, s druge strane, uvidom u predmet broj 07 58 P 006977 06 Ip utvrdio da je po apelantovom prijedlogu za protivizvršenje od 11. januara 2007. godine doneseno Rješenje broj 07 58 lp 006977 06 Ip od 11. jula 2007. godine, koje je postalo pravomoćno donošenjem rješenja Kantonalnog suda od 18. januara 2008. godine kojim je naloženo izvršeniku da vrati apelantu iznos od 1.909.159,79 KM sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova postupka. U vezi s tim, Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 56. stav 1. ZIP-a propisano da će sud, na prijedlog izvršenika, donijeti rješenje o protivizvršenju na osnovu pravomoćnog i izvršnog rješenja kojim se tražitelju izvršenja nalaže da izvršeniku vrati ono što je izvršenjem dobio. Općinski sud je istakao da iz toga proizlazi da se rješenje o prihvatanju prijedloga za protivizvršenje iz člana 55. stav 3. ZIP-a donosi u prvoj fazi postupka protivizvršenja, te da ova faza postupka protivizvršenja, u kojoj se sudi o pravu na protivizvršenje, završava onda kada rješenje kojim je tražiocu izvršenja naloženo da vrati izvršeniku ono što je izvršenjem dobio postane pravosnažno. Kada rješenje o pravu na protivizvršenje kojim se tražitelju izvršenja nalaže ispunjenje činidbe (vraćanje onoga što je primio izvršenjem) postane pravosnažno i izvršno, ono ima svojstvo izvršne isprave koja predstavlja temelj za donošenje rješenja o protivizvršenju. Općinski sud je naveo da je, nakon toga, postupajući po apelantovom prijedlogu od 9. februara 2010. godine, u skladu sa odredbom člana 56. ZIP-a, doneseno rješenje od 11. februara 2010. godine kojim je, na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja od 11. jula 2007. godine, određeno protivizvršenje zabilježbom rješenja o protivizvršenju u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti i prodajom izvršenikovih nekretnina. U vezi s tim je ukazano da iz navedenog proizlazi da je zabilježba rješenja o izvršenju u predmetu broj 07 58 P 900568 06 I (tj. u predmetu tražioca izvršenja) upisana u zemljišnim knjigama znatno prije zabilježbe rješenja o protivizvršenju u predmetu broj 07 58 P 006977 06 Ip (tj. u apelantovom predmetu).

17. Općinski sud je ukazao da je odredbama člana 73. stav 1. ZIP-a propisano da se nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na toj nepokretnosti provesti poseban izvršni postupak, te da je stavom 2. tog člana propisano da tražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenuti izvršni postupak. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da je pobijano rješenje o provođenju izvršenja pristupanjem zasnovano na pogrešnoj primjeni odredaba člana 73. st. 1. i 2. ZIP-a. Pri tome Općinski sud je naveo da činjenica da je u predmetu broj Ip 006977 06 Ustavni sud BiH Odlukom broj AP 626/10 od 25. aprila 2013. usvojio apelantovu apelaciju i naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča postupak protivizvršenja u tom predmetu, te da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud BiH o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke ne znači da sud može postupati mimo zakona. Naime, Općinski sud je istakao da je sud u konkretnom slučaju bio dužan zatražiti od Zemljišnoknjižnog ureda tog suda novi zk. izvadak za nekretninu na kojoj je određeno izvršenje, te u skladu sa redoslijedom izvršenih upisa zabilježbi rješenja o izvršenju, u skladu sa članom 73. Zakona o izvršnom postupku, donijeti rješenja kojim će izvršne postupke po prijedlozima tražitelja izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti pridružiti izvršnom predmetu u kojem je prva upisana zabilježba izvršenja u zemljišnim knjigama, te zakazati prodaju nekretnine na koji način bi navedena odluka Ustavnog suda BiH bila u cijelosti ispoštovana, a sud bi postupio u skladu sa zakonom.

18. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 58 0 P 900568 13 Gži od 5. marta 2015. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrdio, dok je dopunu žalbe od 6. novembra 2013. godine odbacio.

19. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je usvojio prigovor tražilaca izvršenja i rješenje o provođenju izvršenja pristupanjem ukinuo imajući u vidu odredbe člana 72. ZIP-a. U vezi sa tim, Kantonalni sud je, između ostalog, konstatovao da je zabilježba izvršenja u konkretnom predmetu (broj 07 58 P 900568 06 I), što je evidentno iz spisa, provedena u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda broj Dn-2281/07 od 23. decembra 2008. godine. Kantonalni sud je konstatovao da je rješenje o protivizvršenju u predmetu broj IP 006977 06 IP (apelantovom predmetu), kojim je određeno izvršenje na predmetnim nekretninama, doneseno 11. februara 2010. godine pri čemu iz zk.ul. u koji su upisane te nekretnine koji se nalazi u spisu predmeta ne proizlazi da je upisana zabilježba izvršenja po tom rješenju, te da je iz tog zk.ul. evidentno da je upis zabilježbe izvršenja na istoj k.č. u drugim predmetima tražitelja izvršenja protiv izvršenika upisan prije upisa zabilježbe izvršenja u ovom konkretnom predmetu, pa su, u pravilu, svi kasnije izvršni predmeti gdje je dozvoljeno izvršenje na istoj nepokretnosti trebali biti spojeni najstarijem predmetu. Budući da je u konkretnom predmetu zabilježba izvršenja na nepokretnosti upisana prije zabilježbe u predmetu broj Ip 006977 06 (tj. apelantovom predmetu), Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je usvojio prigovor tražioca izvršenja i ukinuo osporeno rješenje. Pri tome Kantonalni sud je naveo da se izvršni postupak nastavlja, te da to što je u izreci pobijanog rješenja pogrešno navedeno da se predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje ne utječe na pravilnost donesenog rješenja. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da je apelant pobijano rješenje primio 29. oktobra 2013. godine, a dopunu žalbe podnio 6. novembra 2013. godine, mimo zakonskog roka od osam dana, zbog čega je dopuna žalbe neblagovremena, te ju je valjalo odbaciti u skladu sa članom 235. ZPP.

20. U prilogu izjašnjenju Općinskog suda od 28. novembra 2017. godine o izvršenju Odluke o dopustivosti i meritumu u predmetu broj AP 187/14, a koje je dostavljeno Ustavnom sudu kao odgovor na zahtjev za dostavu informacija o toku postupka protivizvršenja u apelantovom predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip, dostavljeno je Rješenje o dosudi Općinskog suda broj 58 0 P 009902 17 I 3 od 1. novembra 2017. godine. Iz navedenog rješenja proizlazi da je to rješenje doneseno u izvršnom postupku više tražitelja izvršenja (poimenično nabrojanih u preambuli tog rješenja, među kojima i tražitelja izvršenja Edina Oručevića u predmetu broj 58 P 900568 06 15 I 2), ali među kojima se ne nalazi i apelant. Takođe, iz navedenog rješenja proizlazi da su predmetne nekretnine u vlasništvu izvršenika dosuđene jednom od tražilaca izvršenja - DOO „Power Prom“ Mostar i određena njihova predaja u posjed tom licu kao kupcu. Pored toga, u navedenom izjašnjenju navedeno je da će u daljnjem toku postupka sud pristupiti donošenju rješenja o namirenju i nastaviti da postupa povodom prodaje druge nekretnine izvršenika, koja je predmet izvršenja u tom postupku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na jednakost pred zakonom, u smislu odredbe člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi s članom II/3. Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi sa tim, apelant tvrdi da je prvostepeno rješenje od 4. juna 2013. godine (kojim je određeno da će se rješenje o izvršenju u predmetu tražioca izvršenja protiv izvršenika provesti pristupanjem izvršenju koje je određeno u apelantovom predmetu) pravilno i zakonito. Apelant smatra da su, za razliku od navedenog rješenja, osporena rješenja donesena povodom pravnih lijekova podnesenih protiv tog rješenja zasnovana na proizvoljnoj primjeni procesnog prava, konkretno odredaba ZIP-a, na apelantovu štetu. Naime, apelant navodi da je izvršni postupak u njegovom predmetu (broj 58 Ip 006977 06) započeo donošenjem rješenja o izvršenju od 20. aprila 2006. godine s obzirom na to da je odredbom člana 54. stav 1. ZIP-a određeno da izvršeniku, nakon što je izvršenje već provedeno, može u istom izvršnom postupku zatražiti od tražioca izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio, a da je apelant upravo to i učinio. Apelant tvrdi da je u konkretnom slučaju navedena zakonska odredba potpuno zanemarena. Shodno tome, apelant smatra da je izvršni postupak u njegovom predmetu započet prije svih drugih izvršnih postupaka, pa tako i postupka koji je pokrenuo tražilac izvršenja. U skladu s tim, smatra da je prvostepeni sud pravilno odredio da će se izvršenje rješenja u predmetu tražioca izvršenja provesti pristupanjem „starijoj ovrsi“. Takođe, navodi da Općinski sud nije postupao po čl. 36. i 37. ZIP-a, odnosno nije utvrđivao imovinu tražioca izvršenja, a da apelant ne može snositi štetne posljedice tih propusta suda. Pored toga, apelant navodi da je dopuna žalbe u konkretnom slučaju dostavljena u zakonskom roku od osam dana, a da je Kantonalni sud dopunu odbacio kao neblagovremenu, odnosno da nije odlučivao o navodima žalbe. Apelant, pored toga, smatra da neprovođenje rješenja o protivizvršenju traje neprihvatljivo dugo uslijed čega je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

22. Općinski sud navodi da je u odluci koja se osporava apelacijom dao obrazloženje i argumente zašto je odlučio kao u izreci rješenja pri kojem obrazloženju ostaje. Općinski sud smatra da njegovim postupanjem nisu povrijeđena apelantova prava zaštićena Ustavom.

V. Relevantni propisi

23. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/09, 74/11 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 37. st. 1, 2. i 3.

Utvrđivanje dužnikove imovine (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.

(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji da se na obrascu koji će propisati federalni ministar pravde navedu potpuni podaci kojima raspolaže o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika, kao i mjestu gdje se ona nalaze.

Član 54. stav 1. tačka 1.

Razlozi za protivizvršenje (1) Nakon što je izvršenje već provedeno izvršenik može u istom izvršnom postupku zatražiti od suda da naloži tražitelju izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio ako je:

1) izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez djelovanja, Član 55.

Postupak po prijedlogu za protivizvršenje (1) Prijedlog iz člana 54. ovog zakona sud će dostaviti tražitelju izvršenja i pozvati ga da se u roku od tri dana izjasni o tom prijedlogu.

(2) Ako se tražilac izvršenja usprotivi prijedlogu, sud će o njemu odlučiti nakon održanog ročišta. Ako se tražilac izvršenja u roku ne izjasni o prijedlogu, sud će ocijeniti hoće li o njemu odlučiti bez održavanja ročišta.

(3) Rješenjem kojim prihvati prijedlog sud će naložiti tražitelju izvršenja da u roku od osam dana vrati izvršeniku ono što je izvršenjem dobio.

Član 56.

Rješenje o protivizvršenju (1) Na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja kojim je tražiocu izvršenja naloženo da izvršeniku vrati ono što je izvršenjem dobio sud će, na prijedlog izvršenika, da donese rješenje o protivizvršenju.

(2) Protivizvršenje se provodi prema odredbama ovog zakona o izvršenju.

Član 63. st. 3. i 4.

Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražitelja izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 73. st. 1, 2, 5. i 6.

Pristupanje izvršenju (1) Nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može se za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražitelja izvršenja na toj nepokretnosti provesti poseban izvršni postupak.

(2) Tražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenuti izvršni postupak.

(5) Razlozi zbog kojih izvršenje nije dopušteno u korist pojedinih od više tražilaca izvršenja u čiju se korist izvršenje provodi na istoj nepokretnosti, odnosno razlozi za obustavu izvršenja u odnosu na pojedine od tražilaca izvršenja, bez utjecaja su na provođenje postupka u korist drugih tražilaca izvršenja.

(6) Ako se razlog za odlaganje izvršenja tiče samo nekih od više tražilaca izvršenja, izvršenje se neće odgoditi, već će sud, prilikom donošenja rješenja o namirenju, odrediti odlaganje namirenja tog tražitelja izvršenja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenjena namirenju tog tražitelja izvršenja sud će pohraniti do nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta će se sredstva upotrijebiti za namirenje drugih tražilaca izvršenja, odnosno predat će se izvršeniku.

VI. Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 900568 13 Gži od 5. marta 2015. godine, doneseno u izvršnom predmetu tražioca izvršenja protiv izvršenika broj 07 58 P 900568 06 I, kojim je odbijena apelantova žalba protiv rješenja Općinskog suda. Protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda apelant nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 15. aprila 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na dužinu trajanja postupka u izvršnom predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip u kojem je apelant, nakon donošenja rješenja o protivizvršenju, stekao status tražioca izvršenja. U vezi sa tim, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi vidi, Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. sa daljnjim referencama). U vezi sa tim, Ustavni sud konstatuje da iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu proizlazi da postupak protivizvršenja u apelantovom predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip, na čiju dužinu apelant upravo i ukazuje, još uvijek nije okončan na jedan od načina propisanih članom 64. ZIP-a. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije okončan dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2) (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VII. Meritum

29. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Takođe, apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka protivizvršenja, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana stav 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

32. Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u određenim slučajevima i na fazu izvršnog postupka (vidi, Evropski sud, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine). Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku protivizvršenja po apelantovom prijedlogu za protivizvršenje (predmet broj 58 Ip 006977 06 Ip), čija je suština da apelantu hitno bude vraćeno ono što je dao u izvršnom postupku, nakon što je otpao osnov po kojem je dao novčana sredstva izvršeniku, kao i o postupku u kojem je osporenim rješenjima, kako to proizlazi iz tih rješenja, u konačnici, zapravo, ukinuto prvostepeno rješenje o provođenju izvršenja pristupanjem tražioca izvršenja u predmetu broj I 900568/06 (u kojem su predmet izvršenja bile iste nekretnine kao i u apelantovim predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip) izvršenju koje je određeno u tom navedenom apelantovom predmetu i izvršni postupak je nastavljen. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se apelant (organ javne vlasti) u konkretnom slučaju, zapravo, nalazi u poziciji tražioca izvršenja u predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip i da kao takav uživa garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u navedenim postupcima.

A.U odnosu na osporene odluke

33. Apelant, u suštini, smatra da je do kršenja njegovog prava na pravično suđenje došlo uslijed toga što su redovni sudovi proizvoljno primijenili procesno pravo kada su osporenim rješenjima ukinuli prvostepeno rješenje o provođenju izvršenja pristupanjem tražioca izvršenja u predmetu broj I 900568/06 (u kojem su predmet izvršenja bile iste nekretnine kao i u apelantovom predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip) izvršenju koje je određeno u tom apelantovom predmetu (broj 58 Ip 006977 06 Ip).

34. Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

35. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da bi pravilnom primjenom odredaba ZIP-a tražilac izvršenja u predmetu broj I 900568/06 (dakle, Edin Oručević i drugi) koji se vodi protiv izvršenika (GP "Hercegovina" d.d. Mostar) morao stupiti u izvršni postupak u apelantovom predmetu broj 58 Ip 006977 06 I (koji se vodi protiv istog izvršenika). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je slične navode, koje ponavlja u apelaciji, apelant već iznosio u postupku pred redovnim sudovima u kojem su donesene osporene odluke. Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je zabilježba izvršenja na predmetnim nekretninama u predmetu tražioca izvršenja broj 07 58 P 900568 06 I (Oručević i dr.) provedena u zemljišnim knjigama Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda broj Dn-2281/07 od 23. decembra 2008. godine, dok je rješenje o protivizvršenju u apelantovom predmetu broj 07 58 Ip 006977 07 Ip kojim je, takođe, određeno izvršenje na predmetnim nekretninama doneseno tek 11. februara 2010. godine, odnosno da je tek tim rješenjem (a ne ranije donesenim rješenjima) u apelantovom predmetu određeno izvršenje na predmetnim nekretninama, a da zabilježba izvršenja po tom rješenju nije bila ni upisana u zemljišne knjige u vrijeme donošenja osporenih rješenja. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 73. stav 1. ZIP-a, na koju su se redovni sudovi pozvali u obrazloženjima osporenih odluka, propisano da “[n]akon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može se za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražitelja izvršenja na toj nepokretnosti provesti poseban izvršni postupak“. Ustavni sud ukazuje i da je odredbom stava 2. istog člana, na koju su se redovni sudovi, takođe, pozvali u obrazloženjima osporenih odluka propisano da „[t]ražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenuti izvršni postupak“.

36. Dovodeći u vezu navedeno sa obrazloženjima osporenih odluka, prema kojima je zabilježba izvršenja na nepokretnosti u predmetu tražioca izvršenja broj 07 58 P 900568 06 I (Oručević i dr.) upisana prije zabilježbe u apelantovom predmetu broj Ip 006977 06, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali detaljne, jasne i agrumentovane razloge za svoje odluke, kao i da su se očitovali o ovim apelantovim navodima, kakve, zapravo, ponavlja u apelaciji i da su dali jasne i arumentovane razloge zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačije odluke u konkretnoj pravnoj stvari. Pored toga, u vezi sa apelantovim navodima o tome da je dopuna žalbe u konkretnom slučaju dostavljena u zakonskom roku od osam dana, a da je Kantonalni sud dopunu odbacio kao neblagovremenu (ako je, zapravo, zaprimljena posljednjeg dana tog roka), Ustavni sud, prije svega, smatra potrebnim da ukaže da iz kopije predmetne dopune žalbe proizlazi da je apelant, izuzev navoda o tome da je Općinski sud suprotno zakonu predmet vratio na ponovni postupak i odlučivanje, u toj dopuni žalbe, u suštini, iznio iste navode kao i u žalbi, a koje je razmotrio Kantonalni sud. Pored toga, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenog rješenja Kantonalnog suda proizlazi, bez obzira na to što je taj sud dopunu žalbe odbacio kao neblagovremenu, da je razmotrio i apelantove navode iz te dopune žalbe o tome da je Općinski sud suprotno zakonu predmet vratio na ponovni postupak i odlučivanje. Naime, Kantonalni sud je obrazložio da se izvršni postupak nastavlja, a da to što je u izreci pobijanog rješenja pogrešno navedeno da se predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje ne utječe na pravilnost donesenog rješenja. Dakle, imajući u vidu navedeno, te konstatujući da apelant ničim nije dokazao svoje tvrdnje o proizvoljnoj primjeni procesnog prava, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka, te uzimajući u obzir činjenična utvrđenja i relevantne odredbe propisa na kojima su redovni sudovi utemeljili svoje odluke i obrazloženja koja su dali u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su predmetna obrazloženja redovnih sudova jasna i logična i da iz njih, nasuprot apelantovom mišljenju, ne proizlazi proizvoljnost u primjeni procesnog prava.

37. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine neosnovani u ovom dijelu. B. Pravo na suđenje u razumnom roku b.1) Relevantni principi

38. Iz apelantovih navoda proizlazi da apelant ukazuje na dužinu trajanja postupka protivizvršenja u predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip.

39. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da iz prakse Evropskog suda proizlazi da država ima obavezu da organizuje sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran kako na nivou prava, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).

40. Nadalje, Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). b.2) Analiza razumnosti trajanja postupka

41. Prije pristupanja analizi razumnosti trajanja konkretnog postupka Ustavni sud, prije svega, smatra potrebnim ukazati da je apelant organ javne vlasti. Zatim, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu, između ostalih, u Odluci broj AP 1680/16 (vidi, mutatis mutandis, Odluka Ustavnog suda broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine), u kojoj je utvrdio postojanje sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku u parničnim postupcima pred redovnim sudovima, te naložio Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona, dakle apelantovom organu, da u skladu s tom odlukom u određenom roku preduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi, između ostalog, otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

42. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je još u Odluci broj AP 39/03 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba) zaključio da i državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U skladu s tim, Ustavni sud smatra da, bez obzira na to što je, shodno navedenoj praksi Ustavnog suda, apelantovom organu naloženo da preduzme odgovarajuće mjere iz njegove nadležnosti radi otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelant, kao organ javne vlasti, a skladu sa praksom Ustavnog suda ustanovljenom u predmetu broj AP 39/03, uživa garancije prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

43. Nadalje, analizirajući konkretni postupak, Ustavni sud zapaža da je postupak protivizvršenja u predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip započeo apelantovim prijedlogom za protivizvršenje od 11. januara 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da je apelant već podnosio apelaciju kojom je, takođe, ukazivao na nerazumnu dužinu trajanja ovog postupka, te da je Ustavni sud donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 626/10 od 25. aprila 2013. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojena apelantova apelacija, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 07 58 Ip 006977 06 Ip, te je naloženo Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni postupak i u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja te odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

44. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz dokumentacije u spisu predmeta broj AP 626/10 proizlazi da je Općinski sud dopisom od 20. avgusta 2014. godine obavijestio Ustavni sud da je radi izvršenja navedene odluke doneseno Rješenje tog suda broj 07 58 P 900568 06 I od 4. juna 2013. godine o provođenju izvršenja pristupanjem tražioca izvršenja u predmetu broj I 900568/06 (u kojem su predmet izvršenja bile iste nekretnine kao i u apelantovom predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip) izvršenju koje je određeno u konkretnom apelantovom predmetu (broj 07 58 Ip 006977 06 Ip) u postupku protivizvršenja protiv kojeg rješenja je izjavljen prigovor o kojem je odlučeno Rješenjem broj 07 58 P 900568 06 I od 28. oktobra 2013. godine, a protiv kojeg drugostepenog rješenja je apelant podnio žalbu. U dopisu je, takođe, navedeno da će Općinski sud u „konačnom provođenju“ predmetne odluke obavijestiti Ustavni sud nakon donošenja odluke Kantonalnog suda o žalbi. Međutim, Ustavni sud zapaža da, iako je iz prethodnih tačaka ove odluke vidljivo da je Kantonalni sud donio odluku o žalbi, iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da Općinski sud u predmetu broj AP 626/10 nije dostavio naknadna obavještenja o daljnjem toku postupka protivizvršenja u konkretnom apelantovom predmetu broj 07 58 Ip 006977 06 Ip.

45. Takođe, u vezi sa pitanjem da li je postupak u navedenom predmetu okončan, Općinski sud je u odgovoru na dopis Ustavnog suda u postupku po ovoj apelaciji dostavio izjašnjenje od 28. novembra 2017. godine o izvršenju Odluke o dopustivosti i meritumu u predmetu broj AP 187/14 i u prilogu tog izjašnjenja Rješenje o dosudi Općinskog suda broj 58 0 P 009902 17 I 3 od 1. novembra 2017. godine. Ustavni sud zapaža da iz navedenog rješenja proizlazi da je to rješenje doneseno u izvršnom postupku više tražitelja izvršenja (poimenično nabrojanih u preambuli tog rješenja, među kojima i tražitelja izvršenja Edina Oručevića u predmetu broj 58 P 900568 06 15 I 2), ali među kojima se ne nalazi i apelant. Takođe, iz navedenog rješenja proizlazi da su predmetne nekretnine vlasništvo izvršenika dosuđene jednom od tražilaca izvršenja - DOO „Power Prom“ Mostar i određena njihova predaja u posjed tom licu kao kupcu. Pored toga, u navedenom izjašnjenju Općinskog suda je navedeno da će u daljnjem toku postupka sud pristupiti donošenju rješenja o namirenju i nastaviti da postupa povodom prodaje druge nekretnine izvršenika, a koja je predmet izvršenja u tom postupku. Dakle, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da postupak protivizvršenja u apelantovom predmetu broj 07 58 Ip 006977 06 Ip, a na čiju dužinu apelant upravo i ukazuje, još uvijek nije okončan.

46. Međutim, imajući u vidu Odluku broj AP 626/10, te podržavajući praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta - ocjene trajanja postupka nakon donošenja odluke Ustavnog suda - pokretali ista pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, stav 43, kao i AP 3340/11 od 17. jula 2014. godine, stav 75, dostupne na www.ustavnisud.ba), rukovodeći se pravilom ne bis in idem, Ustavni sud će razmotriti apelantove navode u vezi sa eventualnom povredom prava na donošenje odluke u razumnom roku u periodu nakon donošenja ove odluke Ustavnog suda, koja je dostavljena Općinskom sudu 16. maja 2013. godine, do donošenja ove odluke, a to je period od četiri godine i skoro osam mjeseci.

47. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju postupak protivizvršenja provodi na nekretninama izvršenika, te da takav postupak, prema odredbama ZIP-a, pretpostavlja provođenje niza izvršnih radnji pri čemu treba uzeti u obzir okolnost da se na predmetnim nekretninama istovremeno provodi više izvršenja, što sve navedeno upućuje na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom predmetu. Međutim, Ustavni sud, isto tako, smatra da iz činjenica predmeta ne proizlazi da je složenost predmeta u konkretnom slučaju znatno utjecala na dosadašnje trajanje postupka. Takođe, Ustavni sud konstatuje da iz činjenica predmeta ne proizlazi da je apelantovo ponašanje doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka. U odnosu na ponašanje Općinskog suda poslije donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 626/10, Ustavni sud zapaža da iz činjenica konkretnog predmeta ne proizlazi da je Općinski sud ni prije, a ni nakon donošenja rješenja Kantonalnog suda od 5. marta 2015. godine (donesenog u predmetu broj I 900568/06 drugog tražioca izvršenja protiv istog izvršenika), a kojim je ukinuto rješenje o pristupanju rješenja o izvršenju u predmetu toga tražioca izvršnom postupku u konkretnom apelantovom predmetu (broj 58 Ip 006977 06 Ip), nije preduzimao procesne radnje u tom apelantovom predmetu radi provođenja rješenja, odnosno da je okončao postupak na jedan od načina propisanih odredbama člana 64. ZIP-a, iako je to naloženo odlukom Ustavnog suda, te iako se radi o postupku koji se, i prema izričitim zakonskim odredbama ZIP-a, smatra hitnim. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se trajanje postupka, nakon donošenja prethodne odluke Ustavnog suda u periodu od četiri godine i skoro osam mjeseci, u potpunosti može pripisati postupanju redovnog suda, i to Općinskog suda koji je propustio da postupi po nalogu Ustavnog suda i da po hitnom postupku okonča postupak protivizvršenja u apelantovom predmetu, te otkloni već utvrđenu povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku.

48. S obzirom na navedeno i standarde koje Ustavni sud ocjenjuje prilikom ispitivanja navoda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku protivizvršenja u predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip, nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 626/10, došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, budući da je dužina postupka bila pretjerano duga za šta redovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge uslijed čega je došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

49. Pri tome Ustavni sud, u skladu sa praksom u predmetu broj AP 205/17 od 15. juna 2017. godine (dostupna na web-stranici www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmatrao pitanje nemogućnosti okončanja postupaka po prijedlogu apelanata za izvršenje pravosnažnih odluka u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, ovu odluku dostavlja predsjedniku Općinskog suda kako bi preduzeo mjere iz svoje nadležnosti s ciljem izvršenja ove odluke.

Ostali navodi

50. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovih prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, odnosno na navodima o proizvoljnoj primjeni procesnog prava, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, takođe, neosnovani.

51. Konačno, s obzirom na to da je Ustavni sud, u vezi sa razmatranjem apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje, zaključio da, nasuprot apelantovom mišljenju, ne proizlazi proizvoljnost u primjeni procesnog prava, pokazuje se kao bespredmetno razmatranje identičnih apelacionih navoda u vezi sa navodnim kršenjem prava „na jednakost pred zakonom, u smislu odredbe člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom II/3. Ustava Bosne i Hercegovine“.

VIII. Zaključak

52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u situaciji kada postupak povodom apelantovog prijedloga za protivizvršenje, i nakon donošenja odluke Ustavnog suda kojom je utvrđena povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku i nadležnom sudu izdat nalog da po hitnom postupku okonča taj postupak, postupak protivizvršenja nije okončan ni nakon četiri godine i skoro osam mjeseci, a redovni sud nije ponudio relevantne razloge ili obrazloženja zbog kojih nije postupio u skladu sa nalogom iz prethodno donesene odluke Ustavnog suda.

53. Međutim, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada u okolnostima konkretnog slučaja nema elemenata koji upućuju na zaključak da su u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjene relevantne odredbe procesnog prava, te kada je u osporenim odlukama zaključeno da je zabilježba izvršenja na nepokretnosti u predmetu tražioca izvršenja broj 07 58 P 900568 06 I upisana prije zabilježbe u apelantovom predmetu broj Ip 006977 06, zbog čega je ukinuto prvostepeno rješenje o provođenju izvršenja pristupanjem tražioca izvršenja u predmetu broj I 900568/06 (u kojem su predmet izvršenja bile iste nekretnine kao i u apelantovom predmetu broj 58 Ip 006977 06 Ip) izvršenju koje je određeno u tom apelantovom predmetu.

54. Takođe, Ustavni sud zaključuje da nema ni kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine kada apelant navode o kršenju tog prava, zapravo, svodi na navode o proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba procesnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

55. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3), člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1774/15 (Hercegovačko-neretvanski kanton) | Sudska praksa | Aktio