Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1855/17 (T. H., N. D., E. Đ., F. Đ., M. Đ., I. H., N. H. i N. M.)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Neovlašteno lice
  • Nekretnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1855/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-1855/17, rješavajući apelaciju Taiba Hadžiđulbića i drugih, na osnovu člana 18. stav (3) tačka d) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Taib Hadžiđulbić, Ismet Hadžiđulbić i Nurudin Hadžiđulbić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 004163 16 U od 31.

marta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Nedžana Durmić, Ekrem Đulbić, Fikret Đulbić, Muhamed Đulbić i Nedžad Mujkić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 004163 16 U od 31. marta 2017. godine, zato što su je podnijela neovlaštena lica.

OBRAZLOŽENJE

1. Taib Hadžiđulbić, Nedžana Durmić, Ekrem Đulbić, Fikret Đulbić, Muhamed Đulbić, Ismet Hadžiđulbić, Nurudin Hadžiđulbić i Nedžad Mujkić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Enida Radeljak, advokat iz Tešnja, podnijeli su 11. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 004163 16 U od 31. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata (Taiba Hadžiđulbića, Ismeta Hadžiđulbića i Nurudina Hadžiđulbića) podnesena protiv Rješenja tužene (Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Republika Srpska, Banjaluka) od 27. januara 2017. godine kojim je odbijena žalba "Ćazima Hadžiđulbića i drugih" podnesena protiv Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, PJ Doboj od 1. marta 2016. godine kojim se pravo korištenja upisano na gradskom građevinskom zemljištu u državnoj svojini pretvara u pravo suvlasništva u korist Irfana Ajanovića sa dijelom ¼, Ediba Ajanovića sa dijelom ¼, Nađe Fejzić sa dijelom ¼, Amele Memić sa dijelom 1/8 i Amine Tokača sa dijelom 1/8 na nepokretnostima (k.č. 858/6, k.č. 858/1, k.č. 858/7 i k.č. 858/8), te je naloženo zemljišnoknjižnoj kancelariji da u vlasničkom B listu briše društveno-državno vlasništvo i u C teretnom listu briše pravo korištenja i izvrši uknjižbu prava suvlasništva u korist naprijed navedenih fizičkih lica.

2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak pokrenut 2008. godine po zahtjevu Irfana Ajanovića, Ediba Ajanovića, Nađe Fejzić, Amele Mehić i Amine Tokača za povrat zemljišta, koje su naslijedili iza ostavioca Ibrahima Ajanovića, te da je uz zahtjev priložen zemljišno-knjižni izvadak (826 k.o. Doboj) iz koga je vidljivo da su u B vlasničkom listu parcele k.č. 858/1 i k.č. 858/6 upisane kao društvena svojina sa 1/1 dijela, dok je u teretnom listu naznačeno da je na osnovu odredaba čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta na zemljištu iz A lista uknjiženo pravo korištenja u korist Ibrahima Ajanovića dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed opštini ili drugom licu. Dalje je navedeno da se u toku postupka po predmetnom zahtjevu pojavilo prethodno pitanje (kod Osnovnog suda u Doboju pokrenut postupak po tužbi Ćazima Hadžiđulbića i drugih protiv podnosilaca zahtjeva), radi utvrđivanja prava vlasništva na predmetnim nepokretnostima i da je ovo pitanje riješeno tako što je Presudom Osnovnog suda u Doboju od 28. januara 2013. godine odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da su njihovi pravni preci (Ibrahim Hadžiđulbić i drugi) prije nacionalizacije izvršene 18. decembra 1959. godine stekli pravo vlasništva na nepokretnostima označenim sa k.č. 858/1 i k.č. 858/6, sve upisane u zk. ul. 3820 ko. Doboj. Nadalje, Okružni sud je naveo da se u spisu predmeta nalazi zapisnik o raspravi od 11. februara 2016. godine sačinjen pred prvostepenim organom iz kojeg je vidno da tadašnji punomoćnik tužitelja nije bila prisutna zbog bolesti, odnosno da nije bila uredno obaviještena, a da su podnosioci zahtjeva na raspravi promijenili pravni osnov zahtjeva tako što su predložili da se o zahtjevu rješava primjenom člana 325. Zakona o stvarnim pravima i da se upisano pravo korištenja pretvori u pravo svojine. Okružni sud je naveo da je punomoćniku tužitelja od strane službenog lica naloženo da se izjasni na zapisnik u roku od osam dana, a da će se u protivnom donijeti rješenje bez njihovog izjašnjenja. S obzirom da je punomoćnik zaprimila zapisnik 19. februara 2016. godine i da nije dostavila izjašnjenje u ostavljenom roku, Okružni sud je ukazao da su neosnovani navodi tužitelja da im nije data mogućnost da štite svoja prava, posebno jer se predmetni postupak vodi od 2008. godine sa kojim su tužitelji u potpunosti upoznati, da je rješenje zasnovano na istom činjeničnom stanju sa kojim su bili upoznati i prije promjene pravnog osnova, da im je data mogućnost da se izjasne i nakon promjene pravnog osnova, a što nije učinjeno da dana donošenja prvostepene odluke. Imajući u vidu da je u toku postupka, uvidom u zk. izvadak br. 3820 ko. sp Doboj, utvrđeno da su podnosioci zahtjeva upisani sa pravom korištenja na zemljištu A lista i to Ajanović Irfan sa dijelom ¼, Ajanović Edib sa dijelom ¼, Nađa Fejzić sa dijelom ¼, Amela Memić sa dijelom 1/8 i Amina Tokača sa dijelom 1/8, pa s obzirom da je odredbama člana 325. Zakona o stvarnim pravima propisano da privremeno pravo korištenja, pravo korištenja radi građenja i trajno pravo korištenja na gradskom građevinskom zemljištu u društvenoj, odnosno državnoj svojini, koje do stupanja na snagu ovog zakona nije postalo svojina drugog lica, pretvara se u pravo svojine njegovog dosadašnjeg nosioca, odnosno njegovog pravnog sljednika, Okružni sud je zaključio da su odluke upravnih organa pravilne i na zakonu zasnovane.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti navode da u konkretnom slučaju nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Apelanti ukazuju da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo, iz razloga što se odredbe člana 325. Zakona o stvarnim pravima ne može primijeniti u predmetnoj pravnoj stvari, jer je predmetno zemljište u međuvremenu postalo svojina drugog lica. Apelanti ističu da na raspravi od 11. februara 2016. godine nije pristupio niko od upisanih posjednika, niti je njihov punomoćnik obaviješten o održavanju rasprave, kao i da je u međuvremenu došlo do promjene upisanih posjednika, iz čega proizilazi da nije tačno utvrđeno ko su sve stranke u ovom postupku.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka d) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice:

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

(a) U odnosu na apelante Taiba Hadžiđulbića, Ismeta Hadžiđulbića i Nurudina Hadžiđulbića

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava odnose isključivo na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i primjene materijalnog prava, odnosno odredaba Zakona o stvarnim pravima, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani. (b) U odnosu na apelante Nedžanu Durmić, Ekrema Đulbića, Fikreta Đulbića, Muhameda Đulbića i Nedžada Mujkića

8. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije u odnosu na navedene apelante, Ustavni sud ukazuje da iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizilazi da ovi apelanti u predmetnom sudskom postupku nisu imali svojstvo stranke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelanti nemaju svojstva ovlaštenih lica koja bi mogla osporavati presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1855/17 (T. H., N. D., E. Đ., F. Đ., M… | Sudska praksa | Aktio