Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4136/17 (H.P. "GIK 1. MAJ" u stečaju Bačka Topola, D. S., M. S. i R. S.,P. R. i L. R. i R. T.)
Odluka donesena 17. 01. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4136/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-4136/17, rješavajući apelacije H.P. "GIK 1. MAJ" u stečaju Bačka Topola i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
H.P. "GIK 1. MAJ" u stečaju Bačka Topola zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu povrata u posjed nekretnine na osnovu člana 5. Odluke o provođenju aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije;
Damjan Savić, Milorad Savić i Radovan Savić zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu uspostavljanja vlasničko-pravnog odnosa;
Pero Rajić i Ljiljana Rajić zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu utvrđivanje statusa člana porodice poginulog borca i priznavanje prava na porodičnu invalidninu i Radenko Topić zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu utvrđivanje statusa borca i razvrstavanje u određenu kategoriju, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema domaćem zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4136/17
1. H.P. "GIK 1. MAJ" u stečaju Bačka Topola (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 4. oktobra 2017 godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu povrata u posjed nekretnine na osnovu člana 5. Odluke o provođenju aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije. Apelant je 12. maja 2009. godine podnio Službi za imovinsko pravne, geodetske poslove i katastar Općine Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Služba) zahtjev za povrat u posjed nekretnine na osnovu člana 5. Odluke o provođenju aneksa G Sporazumu o pitanjima sukcesije. Rješenjem Službe broj 07/1-30-3-136/09 od 23. novembra 2009. godine odbijen je apelantov zahtjev. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Rješenjem Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) broj 749/2010 od 26. avgusta 2010. godine uvažena je apelantova žalba, prvostepeno rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje. U ponovnom postupku Služba je donijela rješenja od 21. aprila 2011. godine, odnosno 4. septembra 2012. godine, koja su povodom apelantovih žalbi rješenjima Vlade od 28. marta 2012. godine, odnosno 20. avgusta 2014. godine poništena i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
2. AP-4152/17
2. Damjan Savić, Milorad Savić i Radovan Savić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Šipova, koje zastupa Milan Romanić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 5. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu uspostavljanja vlasničko-pravnog odnosa.
3. Apelanti su 27. avgusta 2012. godine podnijeli zahtjev Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Šipovo (u daljnjem tekstu: Uprava) za uspostavljanje vlasničko-pravnog odnosa. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni zahtjev zaveden pod brojem 21.54/951-119-573/13 i da je postupak pred Upravom u toku.
3. AP-4509/17
4. Pero Rajić i Ljiljana Rajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, podnijeli su 1. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu utvrđivanje statusa člana porodice poginulog borca i priznavanja prava na porodičnu invalidninu. Apelanti su 22. oktobra 2010. godine podnijeli zahtjev Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske, Odjeljenje za boračko invalidsku zaštitu Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) za utvrđivanje statusa člana porodice poginulog borca i priznavanje prava na porodičnu invalidninu. Rješenjem Odjeljenja broj 06-562-258/2010 od 1. decembra 2010. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata. Odlučujući o žalbi apelanata protiv navedenog rješenja, Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo je Rješenje broj 16-03/2-1-7-562-416/2010 od 11. maja 2016. godine kojim je odbijena žalba apelanata i potvrđeno prvostepeno rješenje. Apelanti su podnijeli tužbu Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) radi poništenja rješenja Ministarstva od 11. maja 2016. godine. Rješenjem Okružnog suda od 21. oktobra 2016. godine obustavljen je postupak pokrenut po tužbi apelanata, uz obrazloženje da su apelanti obavijestili sud da odustaju od tužbe u predmetnoj pravnoj stvari (jer je Ministarstvo u međuvremenu donijelo novo rješenje od 5. septembra 2016. godine). Iz stanja spisa proizlazi da je Ministarstvo donijelo Rješenje broj 16-03/4-1-3-562-68/16 od 5. septembra 2016. godine kojim je poništilo rješenje Ministarstva od 11. maja 2016. godine, usvojilo žalbu apelanata izjavljenu protiv prvostepenog rješenja od 1. decembra 2010. godine, te navedeno rješenje poništilo i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
4. AP-4813/17
5. Radenko Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 17. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka u predmetu utvrđivanje statusa borca i razvrstavanje u određenu kategoriju. Rješenjem Odjeljenja za opštu upravu Opštine Čelinac (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 02/1-568-124/10 od 30. juna 2010. godine apelantu je priznato svojstvo borca prve kategorije. Rješenjem Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-03/2-1-4-568-558/10 od 16. decembra 2010. godine poništeno je rješenje Odjeljenja od 30. juna 2010. godine i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku, Odjeljenje je donijelo rješenje od 11. novembra 2013. godine, koje je, povodom apelantove žalbe, rješenjem Ministarstva od 14. jula 2014. godine poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4136/17. Apelacioni navodi
7. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U vezi s navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku".
11. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 17. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 109/05 i 63/11) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 17. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje".
12. Međutim, apelanti, kako to proizlazi iz činjeničnih stanja predmeta, nisu podnosili žalbe drugostepenom organu, odnosno nisu pokretali upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredaba. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38., dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud zapaža da su apelanti u predmetu AP-4509/17 podnijeli tužbu radi poništenja drugostepenog rješenja, ali da su od predmetne tužbe odustali, slijedom čega je taj postupak obustavljen, te da pri tome nisu, u smislu citiranih zakonskih odredaba, koristili tužbu kao pravni lijek u cilju ubrzanja predmetnog postupka. Budući da su apelanti propustili da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrzaju postupak, te da na taj način stvore uslove da predmetni postupci bar u jednoj fazi budu razmatrani pred nadležnim sudovima, Ustavni sud smatra da apelanti nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju.
13. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman