Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4923/17 (G. S.)
Odluka donesena 20. 12. 2017.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4923/17
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 12. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. decembra 2017. godine u predmetu broj AP-4923/17, rješavajući zahtjev Gorana Salihovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Gorana Salihovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Salihović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZAK Konjić Rifat, Konjić Nihad i Konjić Kabil Zinaida iz Tuzle, podnio je 24. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv Odluke Drugostepene disciplinske komisije za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) broj 04-07-6-175-56/2017 od 2. oktobra 2017. godine i odluke Prvostepene disciplinske komisije za tužioce Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Prvostepena komisija) broj 04-07-6-175-44/2017 od 20. jula 2017. godine. Apelant je naknadno, 5. decembra 2017. godine, dopunom apelacije obavijestio Ustavni sud da je donesena odluka o žalbi koju je izjavio protiv odluke Drugostepene komisije, pa je uz dopis dostavio i osporio odluku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 04-07-6-175- 66/2017 od 15. novembra 2017. godine. Osim toga apelant je u apelaciji zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će apelanta vratiti na dužnost glavnog tužioca. U dopuni apelacije, apelant je ponovio ovaj zahtjev tražeći da Ustavni sud donese privremenu mjeru „koja suštinski predstavlja prekid kažnjavanja vođenjem postupaka umjesto kažnjavanja putem izrečene mjere i [apelanta] vrati na mjesto glavnog tužioca u skladu sa odlukom o imenovanju [...] od 12.12.2012. godine [...]“.
2. Odlukom Prvostepene komisije broj 04-07-6-175-44/2017 od 20. jula 2017. godine, utvrđeno je da je apelant odgovoran za disciplinske prekršaje iz člana 57. tačka 19. („namjerno davanje lažne, obmanjive i nedovoljne informacije s prijavama za radno mjesto, disciplinskim stvarima, pitanjima unapređenja i napredovanja u službi ili bilo kojim drugim pitanjima koja su u nadležnosti Vijeća“) i tačka 23. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (u daljnjem tekstku: Zakon o VSTV) („bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet tužilaštva“). Slijedom toga, apelantu je izrečena disciplinska mjera premještanja s mjesta glavnog tužioca Tužilaštva BiH na mjesto tužioca Tužilaštva BiH.
3. Odlukom Drugostepene komisije broj 04-07-6-175-44/2017 od 20. jula 2017. godine, apelantova žalba protiv prvostepene odluke je odbijena. Nakon toga je VSTV, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv odluke Drugostepene komisije, donijelo odluku broj 04-07-6-175- 66/2017 od 15. novembra 2017. godine, kojom je u tački I. odbijen apelantov zahtjev da se donese odluka o obustavljanju disciplinskog postupka protiv njega, a u tački II. je odbijena apelantova žalba protiv odluke Drugostepene komisije.
4. Apelant je, prije donošenja osporene odluke VSTV-a od 15. novembra 2017. godine, bio izjavio apelaciju Ustavnom sudu ukazujući, između ostalog, i na kršenje prava na suđenje u razumnom roku. Ustavni sud je, odlukom broj AP-4086/17 od 25. oktobra 2017. godine, djelimično usvojio apelaciju i utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku, dok je u odnosu na ostale navode o kršenju prava na pravično suđenje apelaciju odbacio kao preuranjenu, budući da je postupak po apelantovoj žalbi još bio u toku.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, te pravo iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, a pozvao se i na kršenje principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U najkraćem, apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje prekršeno zato što mu tužba sa prilozima nije propisno uručena, zato što je javnost bila isključena tokom cijelog postupka, zato što odluka o njegovom privremenom udaljavanju nije objavljena u službenom glasniku ili na web portalu VSTV-a, zato što je tužbu zastupala osoba „koja nije bila aktivno legitimisana“, te zato što su, kako navodi, u disciplinskom postupku korišteni dokazi koji su nezakonito pribavljeni provođenjem posebnih istražnih radnji, te zato što je, navodno, imao neravnopravan tretman u vezi sa odlukama o tome koji će se dokazi provesti a koji ne „te stvaranje uslova za izvođenje dokaza odbrane“. Apelant također navodi da je prekršen princip nullum crimen sine lege nulla poena sine lege, kao i da su, općenito, osporene odluke proizvoljne, da je prekršena presumpcija nevinosti i da postoje okolnosti koje ukazuju da disciplinski organi nisu postupali nepristrasno. Apelant također navodi i da su „kredibilitet i kompetencija“ VSTV-a „narušeni“, što po njegovom mišljenju dovodi u pitanje „kredibilitet Vijeća kao tribunala u smislu odredbe člana 6. Konvencije“. Osim toga, apelant ponovo iznosi navode koji se tiču suđenja u razumnom roku, a naročito ističe da je u njegovom slučaju nastupila zastara vođenja disciplinskog postupka i da je nezakonito donesena odluka o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka.
6. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere, apelant nije iznio nikakve posebne razloge i argumente, već taj zahtjev zasniva na navodima koje je iznio u odnosu na kršenje prava na pravično suđenje.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud kontinuirano ukazuje da su razlozi koje cijeni pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere različiti od razloga koje cijeni pri odlučivanju o apelaciji. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere isključivo zasnovao na razlozima koji se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji, kao i da je privremenu mjeru koju traži formulisao na način koji bi predstavljao meritorno odlučenje. Ovako iznesene razloge za donošenje privremene mjere Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije.
11. Imajući u vidu navedeno, i naročito potpuni izostanak bilo kakvih argumenata o tome zašto bi Ustavni sud trebao donijeti privremenu mjeru u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelant, osim navoda koji se tiču merituma spora, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost određivanja tražene privremene mjere.
12. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan jer u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje odredba člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman