Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4879/17 (Z. Z.)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4879/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-4879/17, rješavajući apelaciju Zehre Zemanić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zehre Zemanić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 096602 16 Rev od 15. juna 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096602 11 Gž od 18. novembra 2015. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 p 096602 09 P od 17.
decembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zehra Zemanić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu:apelantica), koju zastupa Udruženje građana za zaštitu imovinskih i ljudskih prava i sloboda "Brod", podnijela je 20. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 096602 16 Rev od 15. juna 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096602 11 Gž od 18. novembra 2015. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 p 096602 09 P od 17. decembra 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 p 096602 09 P od 17. decembra 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096602 11 Gž od 18. novembra 2015. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice koji je išao za utvrđenjem da je ona nasljednica I nasljednog reda iza smrti nosioca stanarskog prava njenog oca Muhameda Dobruna iz Sarajeva, te da se ovom presudom, koja zamjenjuje ugovor o kupovini predmetnog nacionalizovanog stana, dopusti apelantici da kupi dvosoban stan (plačajući u certifikatima) u nacionaliziranoj porodičnoj stambenoij zgradi u Sarajevu. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 53/03, 73/05 i 19/06 - u daljnjem tekstu: ZPP), a koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine „ broj 98/15), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju, vidljivo je da se u ovom predmetu radi o nenovčanom sporu u kojem apelantica u tužbi nije označila vrijednost predmeta spora, pa izjavljena revizija nije dopuštena s obziorm da imovinski cenzus kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije u smislu navedene odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren.
3. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo pristupa nadležnom sudu i pravično odlučivanje u građanskim stvarima iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom i u njemu privatni i porodični život iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelantica dođe do konačne odluke. Konačna odluka prestavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kao u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096602 11 Gž od 18. novembra 2015. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 096602 16 Rev od 15. juna 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096602 11 Gž od 18. novembra 2015. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je o apelantičinom zahtjevu za reviziju odlučeno rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 096602 16 Rev od 15. juna 2017. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096602 11 Gž od 18. novembra 2015. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. novembra 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 096602 11 Gž od 18. novembra 2015. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman