Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5195/17 (A. L.)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5195/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-5195/17, rješavajući apelaciju Aleksandra Lukića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Aleksandar Lukić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Mal 054935 17 Gž od 13. septembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Jovan Gostić, advokat iz Doboja, podnio je 9. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Mal 054935 17 Gž od 13. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant da tužiocu („Mtel“ a.d. Banja Luka) isplati određeni novčani iznos.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je predmet spora u konkretnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužioca kojim traži da se obaveže apelant da mu na ime duga za korištenje mobitel usluga isplati određeni novčani iznos. Nadalje, da je prvostepeni sud utvrdio da su tužilac i apelant sklopili zahtjev - ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa sa minimalnim rokom trajanja od 24 mjeseca, da se apelant svojim potpisom na predmetni zahtjev - ugovor izjasnio da u cijelosti prihvata odredbe opštih uslova pružanja telekomunikacijskih usluga tužioca, kao i da apelant na taj način prihvata posebne uslove ponude pretplatničkog odnosa tužioca koji su mu uručeni uz predmetni ugovor, te da je upoznat sa svim pogodnostima i uslovima upotrebe tarife paketa "Open Trio". Zatim, da je tužilac ispostavio predmetne račune apelantu, te da apelant po navedenim računima nije izmirio tužiocu zahtijevani iznos (za mjesec april, maj i juni 2015. godine). U vezi sa tim je istaknuto, da iz provedenih dokaza proizlazi da je apelant zaključujući predmetni ugovor prihvatio i opšte uslove pretplatničkog odnosa kojim je regulisano da u slučaju raskida pretplatničkog odnosa ili raskida istog krivicom pretplatnika, prije isteka razdoblja obaveznog trajanja istog, da je pretplatnik dužan platiti preostalu pretplatu za razdoblje do dana otkaza. Zatim, da iz priloženih predmetnih računa i izvoda iz poslovne knjige tužioca, proizlazi da se isti odnose na usluge preostalog iznosa minimalne mjesečne potrošnje i to za mjesece april, maj i juni 2015. godine, odnosno za mjesece prije raskidanja Open ITV usluge pretplatničkog odnosa. Okružni sud je istakao, da je odredbom člana 20., 21. i 22. navedenog Ugovora propisano na koji način sve može prestati pretplatnički odnos, pa da to može biti i na zahtjev korisnika, te da je apelant tokom postupka isticao da se obraćao tužiocu u vezi sa prestankom ugovornog odnosa, ali da su mu i nakon toga stizali računi, ali da nije prigovarao na ispostavljene račune za navedene mjesece, što znači, da tužilac ima pravo da traži isplatu duga po naprijed navedenim računima za april, maj i juni 2015. godine. Nadalje, da obzirom da je ugovorni odnos raskinut (zahtjev za ukidanje Open IPTV usluge od 15. juna 2015. godine), da je tužbeni zahtjev tužioca osnovan samo za vremenski period do raskida ugovora, pa da je prvostepeni sud pozivom na odredbu člana 17. Zakona o obligacionitn odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), po ocjeni Okružnog suda, pravilno našao da apelant nije ispunio svoju ugovornu obavezu iz zahtjeva - ugovora prema tužiocu, te da tužilac, analogno tome, ima osnova za potraživanje naplate predmetnih računa koji se odnose na mjesečnu pretplatu do raskida ugovora.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da tužilac, zbog uništenog ADSL uređaja tokom poplave u Doboju, koji se nalazio u poplavljenoj kući apelanta, nije bio u mogućnosti da svoju uslugu pruži apelantu, pa obzirom da je opšte poznato da je u Doboju bila poplava i da je nastala velika materijalna šteta za koju nije odgovorna ni jedna ugovorna strana, da je jasno da je postojala nemogućnost ispunjenja te da su se trebale primijeniti odredbe člana 137. stav 1. ZOO (nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i pravo na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke, kao konačne odluke u predmetnom postupku, dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZOO-a na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5195/17 (A. L.) | Sudska praksa | Aktio