Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5262/17 (N. M. iz Bijeljine)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5262/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-5262/17, rješavajući apelaciju Novke Mirić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Novke Mirić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 1 Rs 024671 16 Rev od 2. juna 2017. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Rs 024671 15 Rsž 2 od 17. novembra 2015. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu, odjeljenja u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Rs 024671 14 Rs 2 od 5. februara 2015.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Novka Mirić iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Miodrag Zeljić advokat iz Brčkog, podnijela je 11. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 1 Rs 024671 16 Rev od 2. juna 2017. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Rs 024671 15 Rsž 2 od 17. novembra 2015. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu, odjeljenja u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Rs 024671 14 Rs 2 od 5. februara 2015. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu, odjeljenja u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Rs 024671 14 Rs 2 od 5. februara 2015. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Rs 024671 15 Rsž 2 od 17. novembra 2015. godine, odbačen je kao neblagovremen tužbeni zahtjev apelantice da se tuženi Univerzitet u Istočnom Sarajevu obaveže da joj na ime naknade štete zbog razlika plata isplati ukupan iznos od 10.629,46 KM za period od 1. avgusta 2009. godine pa do presuđenja, te za isti period razliku neisplaćenih doprinosa za PIO u iznosu od 3.295,78 KM i za zdravstveno osiguranje u iznosu od 2.137,80 KM. Istovremeno odbijen je tužbeni zahtjev apelantice da se tuženi obaveže da joj na ime razlike plata za period od 1. aprila 2011. godine do 31. decembra 2014. godine, isplati iznos od 7.418,46 sa zakonskom zateznom kamatom, te razliku neisplaćenih doprinosa za PIO u iznosu od 2.275,98 KM i zdravstveno osiguranje u iznosu od 1.476,31 KM za isti period. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. U konkretnom slučaju riječ je o radnom sporu u kojem je prvostepena presuda donesena dana 5. februara 2015. godine, dakle, nakon stupanja na snagu (27. jula 2013. godine) Zakona o izmjenama i dopuanma Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 61/13). Kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude (ukupno 27.233,79 KM) ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, proizlazi da saglasno odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13) revizija nije dozvoljena.
3. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelantica dođe do konačne odluke. Konačna odluka prestavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Rs 024671 15 Rsž 2 od 17. novembra 2015. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 89 1 Rs 024671 16 Rev od 2. juna 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Rs 024671 15 Rsž 2 od 17. novembra 2015. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je o apelantičinom zahtjevu za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 89 1 Rs 024671 16 Rev od 2. juna 2017. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Rs 024671 15 Rsž 2 od 17. novembra 2015. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. decembra 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 Rs 024671 15 Rsž 2 od 17. novembra 2015. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman