Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3778/17 (M. B.)
Odluka donesena 17. 01. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3778/17
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3778/17, rješavajući apelacije Milana Bezera i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. stavak (5) i članka
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. siječnja 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Milana Bezera, Franje Bilića, Zlatana Bilića, Dražana Borasa, Ante Bezera, Ivana Alilovića, Milana Čuljka, Josipa Bošnjaka, Miljenka Čotića i Joška Bošnjaka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnom ministarstvu za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata i Federalnom ministarstvu financija da izvrše svoje ustavne obveze i osiguraju poštovanje ljudskih prava tako što će poduzeti adekvatne mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa člankom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Milanu Bezeru, Franji Biliću, Zlatanu Biliću, Dražanu Borasu, Anti Bezeru, Ivanu Aliloviću, Milanu Čuljku, Josipu Bošnjaku, Miljenku Čotiću i Jošku Bošnjaku u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete u odnosu na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnom ministarstvu za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata i Federalnom ministarstva financija da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 3778/17
1. Milan Bezer (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Službe za branitelje iz domovinskog rata, društvene djelatnosti i opću upravu općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: Služba) broj 09/1-41-735/07 od 17. listopada 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-735/07 od 25. i 26. svibnja 2011. godine. AP 3779/17
2. Franjo Bilić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-247/07 od 15. listopada 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-247/07 od 9. i 10. veljače 2011. godine.
AP 3780/17
3. Zlatan Bilić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-436/07 od 10. prosinca 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-436/07 od 9. i 10. veljače 2011. godine.
AP 3781/17
4. Dražan Boras (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-993/07 od 19. prosinca 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-993/07 od 7. i 8. lipnja 2011. godine.
AP 3782/17
5. Ante Bezer (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-523/07 od 12. listopada 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-523/07 od 9. i 10. veljače 2011. godine.
AP 3784/17
6. Ivan Alilović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-490/07 od 15. listopada 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-490/07 od 21. i 22. veljače 2011. godine.
AP 3785/17
7. Milan Čuljak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-416/07 od 19. prosinca 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-416/07 od 9. i 10. veljače 2011. godine.
AP 3786/17
8. Josip Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-651/07 od 27. prosinca 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-651/07 od 7. i 8. lipnja 2011. godine.
AP 3787/17
9. Miljenko Čotić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-526/07 od 29. studenog 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-526/07 od 4. i 5. listopada 2011. godine.
AP 3788/17
10. Joško Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-48/07 od 14. prosinca 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-48/07 od 9. i 10. veljače 2011. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
11. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH), Federalnog ministarstva financija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo financija), Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo za pitanja branitelja) i Službe zatraženo je 29. studenog 2017. godine da dostave odgovore na apelacije.
12. Ministarstvo za pitanja branitelja je 5. prosinca 2017. godine dostavilo odgovor na apelacije.
13. Vlada FBiH je 7. i 26. prosinca 2017. godine dostavila odgovor na apelacije.
14. Služba je 22. prosinca 2017. godine dostavila odgovor na apelacije.
15. Ministarstvo financija nije dostavilo odgovor na apelacije.
16. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu članka 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 3778/17, AP 3779/17, AP 3780/17, AP 3781/17, AP 3782/17, AP 3784/17, AP 3785/17, AP 3786/17, AP 3787/17 i AP 3788/17, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3778/17.
III.Činjenično stanje
17. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
18. Služba je tijekom 2007. godine na temelju članka 38. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima branitelja) donijela rješenja kojim je apelantima priznato svojstvo ratnih vojnih invalida V. grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno po osnovi ozljeđivanja i oboljenja kao pripadnika HVO-a, počevši od 1. srpnja 2007. godine pa dok postoje uvjeti za korištenje tih prava „propisanih ovim zakonom“. Predmetnim rješenjima je određeno da apelanti imaju pravo na osobnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 234,88 KM i „ostala prava propisana ovim zakonom“. Također, predmetnim rješenjima određeno je da ta rješenja podliježu reviziji „Ministarstva hrvatskih branitelja iz domovinskog rata Županije Zapadnohercegovačke“ i da revizija i žalba odlažu izvršenje rješenja. Osim toga, određeno je da će se isplata prema ovim rješenjima vršiti iz sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FBiH), a da će se mjesečni iznosi usklađivati „po naredbama nadležnog ministarstva“. U pouci o pravnom lijeku predmetnih rješenja određeno je da se protiv tih rješenja može izjaviti žalba Ministarstvu za pitanja branitelja u roku od 15 dana od prijema rješenja, s tim da žalbe ne odlažu izvršenje rješenja.
19. Apelanti su podnijeli zahtjeve Službi, naslovljene kao zahtjev za izvršenje gore navedenih rješenja Službe „po službenoj dužnosti“. U predmetnim zahtjevima apelanti su tvrdili da su navedena rješenja postala izvršna i zatražili da im Služba, u skladu sa člankom 39. Zakona o pravima branitelja, po službenoj dužnosti isplati zaostale naknade s pripadajućim kamatama te troškove postupka.
20. Rješenjima Službe odbijeni su zahtjevi apelanata za donošenje rješenja o izvršenju kojima im je priznato svojstvo ratnih vojnih invalida i prava na osobne invalidnine uz obrazloženje da revizija u smislu članka 41. Zakona o pravima branitelja odgađa izvršenje rješenja i da se predmeti apelanata nalaze na reviziji, a revizija nije izvršena u nadležnom kantonalnom organu.
21. U drugostupanjskom postupku Ministarstvo za pitanja branitelja donijelo je rješenja kojima su žalbe apelanata izjavljene protiv prvostupanjskih rješenja odbijene su kao neutemeljene.
22. Apelanti su protiv rješenja Ministarstva za pitanja branitelja pokrenuli upravni spor tužbama u Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je tužbe uvažio, rješenja Službe i Ministarstva za pitanja branitelja poništio i predmete vratio na ponovni postupak i odluku. U obrazloženju presuda Kantonalni sud je konstatirao da se iz obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja i iz spisa predmeta ne može utvrditi kada su predmeti upućeni na reviziju, odnosno kada ih je zaprimilo nadležno tijelo koje obavlja reviziju, a što je bitno da bi se utvrdilo jesu li revizije obavljene u roku od tri mjeseca ili ne. Shodno tome, Kantonalni sud je zaključio da se u konkretnim slučajevima ne može ni ispitati jesu li rješenja kojim je apelantima priznato svojstvo ratnih vojnih invalida postala izvršna ili ne, odnosno jesu li revizije izvršene u roku propisanim člankom 41. Zakona o pravima branitelja.
23. Odlučujući u ponovnom postupku, Služba je donijela zaključke. U točki 1. izreke zaključaka navedeno je da su rješenjima Službe apelantima priznata svojstva ratnih vojnih invalida V. grupe sa 70% vojnog invaliditeta stalno, počevši od 1. srpnja 2007. godine pa dok postoje uvjeti za korištenje tih prava propisanih Zakonom o pravima branitelja, s pravom na osobnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 234,88 KM. Također, navedeno je da su predmetna rješenja postala izvršna sa točno preciziranim datumom za svako od navedenih rješenja (tijekom 2008. godine). U točki 2. izreke zaključaka navedeno je da je Služba dužna po službenoj dužnosti provesti navedena rješenja, tj. apelantima obračunati osobnu invalidninu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svake rate osobne invalidnine pa do isplate. Točkom 3. izreke predmetnih zaključaka određeno je da će se isplata prema navedenim rješenjima vršiti iz sredstava proračuna FBiH na račune punomoćnika apelanata (pobliže opisani u točki 3. izreke zaključaka), a da će se mjesečni iznosi usklađivati prema naredbama nadležnog ministarstva. U točki 4. izreke zaključaka navedeno je da žalba protiv zaključka ne odgađa njegovo izvršenje.
24. Služba je u obrazloženju navedenih zaključka konstatirala da je u ponovnom postupku pribavljena potvrda nadležnog ministarstva iz koje je vidljivo da su predmeti apelanata zaprimljeni na postupak revizije, pa kako to ministarstvo nije obavilo reviziju u roku od tri mjeseca od dana kada je zaprimilo predmet, smatra se da je, u skladu sa člankom 41. Zakona o pravima branitelja, revizija obavljena i da je data suglasnost na rješenje, te je ono postalo izvršno. Shodno tome, te imajući u vidu odredbe čl. 39. i 57. Zakona o pravima branitelja, Služba je odlučila kao u izreci tih zaključaka. U pouci o pravnom lijeku predmetnih zaključaka određeno je da se protiv tih zaključaka može izjaviti žalba Ministarstvu za pitanja branitelja u roku od 15 dana od prijema zaključaka.
25. Odlučujući u ponovnom postupku, Služba je također donijela i zaključke kojim je određeno da će se iz proračuna FBiH isplatiti troškovi postupka iz troškovnika u određenom novčanom iznosu, koji su nastali u postupku povodom zahtjeva apelanata za izvršenje po službenoj dužnosti rješenja Službe iz 2007. godine, te je određeno da će se naknada troškova uplatiti na račune punomoćnika apelanata pobliže opisanih u izreci zaključaka u roku od 15 dana od dana dostave zaključaka. U pouci o pravnom lijeku predmetnih zaključaka određeno je da se protiv tih zaključaka može izjaviti žalba Ministarstvu za pitanja branitelja u roku od 15 dana od prijema zaključka, s tim da žalba ne odlaže izvršenje zaključka.
26. U nekim od predmeta, u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, Ministarstvo za pitanja branitelja je tijekom 2012. godine donijelo rješenja kojim su ukinuli prvostupanjska rješenja Službe iz 2007. godine protiv kojih su apelanti pokrenuli upravne sporove pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Vrhovni sud je rješavajući po tužbama apelanata presudama (tijekom 2014. i 2015.) tužbe uvažavao i predmetne postupke vraćao Ministarstvu za pitanja branitelja na ponovni postupak.
27. Prema informaciji Ministarstva za pitanja branitelja, u nekim predmetima iz apelacija tijekom 2017. godine po službenoj dužnosti (po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite) donesena su rješenja kojim su ukinuta prvostupanjska rješenja Službe iz 2007. godine i upravna stvar riješena tako da je apelantima utvrđen prestanak svojstva ratnog vojnog invalida i prava na osobnu invalidninu sa točno preciziranim datumom. U postupku kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu utvrđeno je da je izdano uvjerenje na obrascu FMB-2, te utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za daljnje priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida. Osim toga, navedeno je da su apelanti protiv navedenih rješenja pokrenuli upravne sporove u Vrhovnom sudu.
Postupci pred redovnim sudovima koje su apelanti pokrenuli radi izvršenja zaključaka Službe
28. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da su apelanti Općinskom sudu u Ljubuškom i Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: općinski sudovi) podnijeli prijedloge za dozvolu izvršenja navedenih zaključaka.
29. Općinski sudovi su donijeli rješenja koja su potvrđena rješenjima drugostupanjskih sudova (kantonalnih sudova u Sarajevu i Ljubuškom) kojim su se proglasili apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, odnosno po prijedlogu apelanata za izvršenje zaključaka Službe, te ukinuli provedene radnje u postupcima i odbacili prijedloge.
30. U obrazloženjima navedenih rješenja redovni sudovi su konstatirali da je člankom 39. Zakona o pravima branitelja propisano da rješenja o pravima na naknade iz čl. 8, 19. i 25. navedenog zakona po službenoj dužnosti provodi organ uprave, te da sud nije nadležan za postupanje u predmetnim izvršnim stvarima, već je za to nadležan prvostupanjski organ uprave, zbog čega su na temelju članka 16. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a u svezi sa člankom
21. Zakona o izvršnom postupku, donijeli predmetne odluke.
Postupci povodom prethodno podnesenih apelacija apelanata
31. Ustavni sud primjećuje da je prije podnošenja ovih apelacija razmatrao apelacije podnesene protiv rješenja Kantonalnog suda donesenih u postupcima pred redovnim sudovima koje su apelanti pokretali po prijedlozima za izvršenje navedenih zaključaka Službe. O navedenim apelacijama Ustavni sud je odlučio odlukama o dopustivosti i meritumu broj AP 2115/12 od 20. prosinca 2012. godine i AP 4609/12 od 12. lipnja 2013. godine (dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) i odlukama o dopustivosti (vidi npr. AP 2206/13 od 17. srpnja 2013. godine, AP 5398/13 od 24. travnja 2014. godine i AP 48/15 od 24. travnja 2015. godine, također dostupne na www.ustavnisud.ba ).
32. Ustavni sud je navedenim odlukama o dopustivosti i meritumu odbio kao neutemeljene navedene apelacije protiv pobijanih rješenja Kantonalnog suda u Ljubuškom donesenih u postupku izvršenja zaključaka Službe (kojim je određeno da će se iz proračuna FBiH isplatiti troškovi postupka iz troškovnika), a kojim su potvrđena rješenja Općinskog suda u Ljubuškom koji se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u postupku povodom prijedloga apelanata za izvršenje navedenih zaključaka. Ustavni sud je odlukama o dopustivosti odbacio apelacije kao nedopuštene zbog toga što su prima facie neutemeljene.
Postupak pred Institucijom ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine
33. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su se apelanti žalbom obratili Instituciji ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsman) zbog neizvršavanja zaključaka Službe kojim su im priznata prava na osobnu invalidninu i troškovi postupka. Proizlazi da je u žalbi, između ostaloga, ukazano da je Služba u postupku obračunala potraživanja i uputila Ministarstvu financija na isplatu sve donesene zaključke, ali da do dana obraćanja Ombudsmanu oni nisu izvršeni. Također proizlazi da je u žalbi ukazano da je Ministarstvo za pitanja branitelja dostavilo informaciju od 3. srpnja 2013. godine u kojoj je navedeno da je zaprimilo predmetne zaključke, ali da je Vlada FBiH informirana o nedostatku financijskih sredstava za retroaktivne isplate osobnih/obiteljskih invalidnina, te da su sredstva u proračunu FBiH osigurana samo za redovne isplate, a da je navedeno ministarstvo uputilo zahtjev Vladi FBiH da se osiguraju sredstva za isplatu potraživanja.
34. Ombudsman je premijeru Vlade FBiH izdao preporuku P-16 od 11. svibnja 2016. godine da bez odlaganja poduzme efektivne mjere s ciljem okončanja postupka izvršenja zaključaka Službe, te da obavijesti Ombudsmana o realizaciji preporuke i dostavi rješenja u skladu s tom preporukom. Ukazano je da je rok za realizaciju preporuke 30 dana.
35. U preporuci je, između ostaloga, konstatirano da je Ombudsman u postupku istraživanja pribavio izjašnjenje Vlade FBiH i Ministarstva za pitanja branitelja. Dalje, konstatirano je da iz izjašnjenja Vlade FBiH proizlazi da je Vlada proslijedila akt Ombudsmana Ministarstvu financija i Ministarstvu za pitanja branitelja i pozvala ih da Ombudsmanu dostave izjašnjenja povodom žalbenih navoda. Također, konstatirano je da Ministarstvo financija nije dostavilo izjašnjenja, a da je Ministarstvo za pitanja branitelja dostavilo izjašnjenje u kojem je navelo: „Sudska procedura po ovim predmetima trajala je u periodu od 2007. godine do 2015. godine. U toku tog perioda nastala su određena retroaktivna potraživanja. Ministarstvo raspolaže budžetom odobrenim sredstvima za redovne isplate“.
36. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Ombudsman aktom broj Ž-SA-05-737/15 od 10. listopada 2016. godine obavijestio apelante da je odlučio zatvoriti konkretan predmet. Naime, u predmetnom aktu, između ostaloga, konstatirano je da nakon izdavanja preporuke nisu poduzete mjere s ciljem njezine realizacije, te da je Ombudsman aktom od 10. listopada 2016. godine o tome informirao Vladu FBiH i naznačio da će predmetni slučaj biti uvršten u Godišnje izvješće o rezultatima rada Ombudsmana. Imajući u vidu navedeno, u aktu je navedeno da je Ombudsman poduzeo sve radnje propisane Zakonom o Ombudsmanu i Pravilima postupka Ombudsmana, te da je odlučeno da se, u skladu sa člankom 35. Pravila postupka Ombudsmana, konkretan predmet zatvori.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacija
37. Apelanti, u biti, smatraju da im je zbog neizvršenja rješenja i zaključaka Službe navedenih u izreci ove odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti su opisali kronologiju postupaka, te predložili da Ustavni sud naloži nadležnim organima da poduzmu odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti za otklanjanje povreda navedenih prava. Također, predložili su da im se, ukoliko Ustavni sud smatra da je to potrebno, odredi naknada materijalne i nematerijalne štete i da se tom prilikom uzme u obzir da se radi o ratnim vojnim invalidima. b)Odgovori na apelacije
38. Vlada FBiH navodi da je Zakonom o pravima branitelja propisana nadležnost za rješavanja u upravnim stvarima priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida, kao i postupak i uvjeti za ostvarivanje prava ratnih vojnih invalida, članova njihovih obitelji, obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja. Vlada FBiH dalje navodi da su prvostupanjskim rješenjima Službe odbijeni zahtjevi apelanata za donošenje rješenja o izvršenju, kojima im je priznato svojstvo ratnih vojnih invalida i prava na osobne invalidnine. Vlada FBiH ukazuje da je ovako odlučeno jer je prvostupanjski organ, postupajući po zahtjevima apelanata, utvrdio da se predmetni zahtjevi odnose na izdavanje potvrda o izvršnosti prvostupanjskih rješenja koja nisu postala i izvršna jer nadležni kantonalni organi nisu okončali postupke zakonske revizije. U drugostupanjskom postupku žalbe apelanata izjavljene protiv prvostupanjskih rješenja odbijene su kao neutemeljene. Vlada FBiH dalje navodi da se odredbe Zakona o upravnom postupku primjenjuju samo ukoliko posebnim zakonom nisu regulirana pitanja koja se tiču pravila postupka, a u konkretnom slučaju člankom 41. stavak 1. Zakona o pravima branitelja regulirano je da zakonskoj reviziji podliježu sva prvostupanjska rješenja kojim je priznato pravo na invalidninu i ostala prava iz Zakona. Zatim navodi da je člankom 50. stavak 3. Zakona o pravima branitelja propisano da, ukoliko je protiv prvostupanjskog rješenja izjavljena žalba, organ koji je nadležan za rješavanje po žalbi istim rješenjem odlučuje i o reviziji pobijanog rješenja. Vlada FBiH tvrdi da iz navedenog proizlazi da se u pogledu pravomoćnosti i izvršnosti prvostupanjskog rješenja nikako ne može primijeniti članak
267. Zakona o upravnom postupku, s obzirom na to da se radi o pitanjima koja su regulirana posebnim odredbama Zakona o pravima branitelja. Vlada FBiH dalje ističe da su navodi iz apelacija koji se odnose na protek roka za zakonsku reviziju također neutemeljeni s obzirom na to da je točkom 1. Upute o primjeni članka 52. Zakona o pravima branitelja („Službene novine Federacije BiH“ broj 77/08) propisano da se u svim predmetima osobnih invalidnina u postupku zakonske revizije obvezno pribavlja nalaz i mišljenje nadležnog liječničkog povjerenstva, a točkom 4. iste Upute propisano je da u slučaju da spomenuti nalaz i mišljenje revizijskog liječničkog povjerenstva bude dan po proteku roka iz članka 41. stavak 4. Zakona o pravima branitelja, a bude drugačiji od nalaza i mišljenja prvostupanjskog liječničkog povjerenstva, on predstavlja osnovu za obnovu postupka u smislu odredbi članka 52. stavak 1. Zakona o pravima branitelja. Vlada FBiH ističe: „Dakle, ni u kom slučaju prvostepeno rješenje ne može postati pravosnažno i izvršno bez pribavljanja nalaza i mišljenja revizione ljekarske komisije, a u slučaju da nalaz i mišljenje spomenute komisije bude identičan nalazu prvostepene ljekarske komisije pravno djelovanje priznatih prava teče od prvog dana narednog mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, kako je to i propisano članom 32. stav 1. Zakona o pravima boraca“. Na kraju, Vlada FBiH ukazuje da su svi apelanti protiv rješenja Ministarstva za pitanja branitelja pokrenuli upravni spor tužbama u Kantonalnom sudu, koji je tužbe uvažio, rješenja Službe i Ministarstva za pitanja branitelja poništio i predmete vratio na ponovni postupak i odluku. Vlada FBiH je 26. prosinca 2017. godine u dopuni odgovora navela da su na sastanku održanom 8. prosinca 2017. godine predstavnici Ministarstva za pitanja branitelja i Ministarstva financija postigli suglasnosti da se u Prijedlogu proračuna FBiH za 2018. godinu na razdjelu 32, glava 3201 proračuna FBiH Ministarstvu za pitanja branitelja na ekonomskim kodovima 6148 - Drugi tekući rashodi i 6139 - Ugovorene i druge posebne usluge, planiraju sredstva u okviru posebnog projekta „Sudske presude iz upravnih sporova korisnika prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite i rješenja o izvršenju“. Vlada FBiH je dalje navela da je na 132. redovnoj sjednici održanoj 14. prosinca 2017. godine u Mostaru utvrdila Prijedlog proračuna Federacije BiH za 2018. godinu u kojem su na razdjelu 32, glava 3201 Ministarstvo za pitanja branitelja planirana sredstva za ove namjene.
39. Ministarstvo za pitanja branitelja, između ostaloga, iznijelo je identične navode kao i Vlada FBiH.
40. Služba navodi da je postupila u skladu s pozitivnim zakonskim propisima i u okviru svojih nadležnosti provodila izvršne akte i dostavljala ih nadležnom Ministarstvu za pitanja branitelja na daljnje postupanje.
V.Relevantni propisi
41. Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 33/04, 56/05, 70/07, 9/10 i 90/17) u relevantnom dijelu glasi: Članak 8.
Prava ratnog vojnog invalida su:
1. osobna invalidnina;
[…] Članak 12.
Osobna invalidnina ratnog vojnog invalida utvrđuje se u mjesečnom iznosu, prema grupi vojnog invaliditeta.
[…] Članak 32.
Osobama koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom, prava utvrđena prema ovom Zakonu pripadaju od prvog dana narednoga mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, ukoliko ovim ili kantonalnim zakonom nije drugačije propisano.
Mjesečne novčane naknade, prema ovom Zakonu, isplaćuju se u mjesečnim iznosima za prethodni mjesec.
[…] Članak 39.
Rješenja o pravima na naknade iz čl. 8., 19. i 25. ovoga Zakona, po službenoj dužnosti, provodi nadležni prvostupanjski organ.
Članak 40.
Prvostupanjski organ vodi kompletnu evidenciju o korisnicima i provedenim isplatama prema ovom Zakonu i dostavlja Federalnom ministarstvu za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata/Federalnom ministarstvu za pitanja branilaca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu:
Federalno ministarstvo) mjesečna zbirna izvješća o broju korisnika, iznosu naknada i isplatama.
Način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka, rok za dostavu i obrazac izvješća propisuje federalni ministar za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata/federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: federalni ministar).
Članak 41.
Rješenje kojim je priznato pravo na osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć od druge osobe, ortopedski dodatak, obiteljsku invalidninu, uvećanu obiteljsku invalidninu donijeto u prvom stupnju - podliježe reviziji.
Reviziju prvostupanjskih rješenja obavlja kantonalni organ uprave nadležan za braniteljsko-invalidsku zaštitu u roku od tri mjeseca od dana primitka predmeta. U obavljanju revizije kantonalni organ uprave nadležan za braniteljsko-invalidsku zaštitu može dati suglasnost na prvostupanjsko rješenje, može ga izmijeniti, poništiti, ukinuti i sam drugačije riješiti upravnu stvar ili vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak.
Revizija odgađa izvršenje rješenja.
Ako protiv rješenja prvostupanjskog organa nije podnijeta žalba, a revizija ne bude obavljena u roku od tri mjeseca od dana kada je kantonalni organ primio predmet, smatra se da je revizija obavljena i da je dana suglasnost na rješenje. Članak 50.
Žalba na prvostupanjsko rješenje može se podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka rješenja.
Po žalbi podnijetoj na prvostupanjsko rješenje rješava Federalno ministarstvo.
Ako je protiv prvostupanjskog rješenja podnijeta žalba, o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem.
Žalba odgađa izvršenje rješenja.
Članak 52.
Nalaz i mišljenje liječničke komisije iz članka 47. stavak 3. ovoga Zakona može poslužiti kao razlog za obnovu postupka, ako nije upotrijebljen u postupku revizije, radi toga što je izdan po proteku roka za reviziju rješenja propisanom u članku 41. ovoga Zakona.
Ukoliko u postupku nadzora i medicinskog vještačenja posebna liječnička komisija iz članka 47. stavak 4. ovoga zakona donese drukčiji nalaz i mišljenje u odnosu na nalaz i mišljenje liječničkih komisija iz članka 47. st. 1., 2 i 3. ovoga zakona, taj će nalaz i mišljenje poslužiti kao razlog za obnovu postupka.
Članak 53.
U postupku za ostvarivanje prava prema ovome Zakonu primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
U postupku po pravu nadzora, rješenje o pravima po ovome zakonu koje je postalo konačno u upravnome postupku može se ukinuti ako je njime povrijeđen Zakon, u roku od pet godina od dana kada je rješenje postalo konačno u upravnome postupku, odnosno od dana stupanja na snagu ovoga zakona ovisno o tome koji je datum kasniji.
Članak 54.
Federalno ministarstvo obavlja nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donijetih na temelju ovoga Zakona, izdaje obvezne instrukcije i obavlja izravan upravni nadzor i kontrolu namjenskoga trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava prema ovom Zakonu, a koja se osiguravaju u federalnom proračunu.
Članak 55.
Federalni ministar u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijet će bliže propise o: radu liječničkih komisija u postupku za ostvarivanje prava prema ovom Zakonu, utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta prema stupnju oštećenja organizma i drugim uvjetima i kriterijima za utvrđivanje vojnog invaliditeta, dodatku za njegu i pomoć od druge osobe, ortopedskom dodatku, načinu isplate novčanih primanja prema ovom Zakonu, načinu vođenja evidencije o korisnicima prava i obavljenim isplatama i dostavi izvješća o utrošenim sredstvima prema ovom Zakonu.
Nakon stupanja na snagu ovoga Zakona federalni ministar donosi obvezne instrukcije o utvrđivanju i obračunu naknada prema odredbama ovoga Zakona.
Članak 57.
Sredstva za ostvarivanje i korištenje prava propisanih ovim Zakonom bit će osigurana iz:
– federalnog proračuna;
[…] U federalnom proračunu bit će osigurana sredstva za isplatu:
[…]
– osobnih invalidnina;
[…] Članak 58.
Troškove postupka u svezi s ostvarivanjem prava prema ovom Zakonu snosi organ koji vodi postupak.
[…] Članak 59.
Na pitanja koja se odnose na izvršenja, nasljedna prava i druga pitanja koja nisu regulirana ovim Zakonom primjenjivat će se važeći zakonski i podzakonski propisi.
42. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 267.
Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno.
Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno:
1) istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena;
2) dostavom stranci, ako žalba nije dopuštena;
3) dostavom stranci, ako žalba ne odgađa izvršenje;
4) dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.
Drugostupanjsko rješenje kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci.
Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja, odnosno propisani rok od 15 dana za izvršenje počinje da teče od dana kad rješenje, u smislu st. 2. i 3. ovog članka, postane izvršno.
[…] Članak 268.
(1) Zaključak donesen u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršan.
(2) Zaključak protiv koga se ne može izjaviti posebna žalba, kao i onaj zaključak protiv koga se može izjaviti posebna žalba koja ne odgađa izvršenje zaključka, postaje izvršan priopćenjem, odnosno dostavom stranci.
(3) Kad je zakonom ili samim zaključkom određeno da žalba odgađa izvršenje zaključka, zaključak postaje izvršan istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena, a ako je izjavljena - dostavljanjem stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.
(4) U ostalim slučajevima zaključak postaje izvršan pod uvjetima propisanim za izvršnost rješenja u članku 267. st. 3, 4. i 6. ovog zakona.
(5) Odredbe ovog zakona o izvršenju rješenja važe i za izvršenje zaključka.
Članak 269.
Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obveza.
Članak 272.
(1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonomsudskim putem (sudsko izvršenje).
(2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.
Članak 273.
(1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obveza izvršenika provodi se administrativnim putem.
(2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem.
[…] VI.Dopustivost i meritum
43. Ustavni sud, prije svega, naglašava da je rješavao pitanje neizvršenja rješenja i zaključaka Službe kojim je apelantu priznato određeno novčano potraživanja u skladu s odredbama Zakona o pravima branitelja (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3783/17 od 25. listopada 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
44. Ustavni sud primjećuje da navodi iz apelacija ukazuju na to da apelanti vide povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije uslijed neizvršenja rješenja i zaključaka Službe kojim su im priznata određena novčana potraživanja u skladu s odredbama Zakona o pravima branitelja.
45. Ustavni sud primjećuje da je u nekim od predmeta, u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, Ministarstvo za pitanja branitelja tijekom 2012. godine donijelo rješenja kojim su ukinuta prvostupanjska rješenja Službe iz 2007. godine protiv kojih su apelanti pokrenuli upravne sporove pred Vrhovnim sudom. Vrhovni sud je rješavajući po tužbama apelanata presudama (tijekom 2014. i 2015.) tužbe uvažavao i predmetne postupke vraćao Ministarstvu za pitanja branitelja na ponovni postupak. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da iz odgovora Ministarstva za pitanje branitelja proizlazi da je tijekom 2017. godine ovo Ministarstvo, u nekim od slučajeva, po službenoj dužnosti (u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite), u postupku kontrole zakonitosti korisnika prava na osobnu invalidninu donijelo rješenja kojima su ukidali prvostupanjska rješenja Službe iz 2007. godine, pa u nekim od slučajeva apelantima utvrđivali prestanak svojstva ratnog vojnog invalida i prava na osobnu invalidninu s točno preciziranim datumom, kao i da su apelanti protiv navedenih rješenja pokrenuli upravne sporove u Vrhovnom sudu. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da navedene odluke nisu relevantne za rješavanje konkretnih apelacija. Naime, u tim postupcima vršena je kontrola zakonitosti korištenja prava i utvrđivan prestanak svojstva ratnog vojnog invalida i prava na osobnu invalidninu s točno preciziranim datumom. Dakle, i u slučaju da se radi o pravomoćnim odlukama, nesporno je postojanje priznatih prava po rješenjima i zaključcima Službe u određenom periodu. Preciznije, navedenim odlukama nije dovedeno u pitanje postojanje i neizvršavanje rješenja i zaključaka Službe, samo je pitanje u svakom konkretnom slučaju, ukoliko je utvrđen prestanak priznatih prava, do kada je period u kojem je određenu obvezu trebalo izvršiti prema pojedinim apelantima. Ovo nije pitanje kojim će se baviti Ustavni sud, već je to pitanje za organ koji je nadležan da provede izvršenje.
46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u nastavku analizirati dopustivost predmetnih apelacija. Vlada FBiH i Ministarstvo za pitanja branitelja smatraju da rješenja Službe kojima je apelantima priznato svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu u određenom novčanom iznosu nisu postala izvršna. Ustavni sud podsjeća da je u pogledu dopustivosti u naprijed citiranoj Odluci broj AP 3783/17 Ustavni sud naveo: „Dakle, Ustavni sud primjećuje da iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je apelant ishodio izvršno rješenje Službe broj 09/1- 41-667/07 od 5. studenog 2007. godine kojim mu je priznato pravo na osobnu invalidninu iz članka
8. Zakona o pravima branitelja u određenim mjesečnim iznosima i ostala prava propisana Zakonom o pravima branitelja. Također, apelant je ishodio i izvršne zaključke Službe broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. lipnja 2011. godine kojima je regulirano pitanje izvršenja tog rješenja, odnosno isplata troškova postupka. Pri tome, Ustavni sud, uzimajući u obzir činjenice konkretnog predmeta i odredbu članka 39. Zakona o pravima branitelja kojom je propisano da rješenja o pravima na naknade iz članka 8. tog zakona po službenoj dužnosti izvršava nadležni prvostupanjski organ, primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj vrsti postupka izvršenja određenih novčanih obveza, koji, za razliku od postupka izvršenja drugih vrsta novčanih obveza (a koji provodi nadležni sud), provodi nadležni organ uprave u skladu s odredbama Zakona o pravima branitelja kao lex specialis zakona. Imajući u vidu navedeno, te uzimajući u obzir relevantne odredbe Zakona o pravima branitelja, Ustavni sud smatra da, u specifičnim okolnostima ovog predmeta, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja Rješenja Službe broj 09/1-41-667/07 od 5. studenog 2007. godine i zaključaka Službe broj 09/1-41-667/07 od 7. i 8. lipnja 2011. godine".
47. Dakle, razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 3783/17 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti predmetnih apelacija poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
48. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelanti već više godina posjeduje izvršne odluke Službe kojim im je priznato pravo na osobnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu i naknadu troškova postupka u skladu sa Zakonom o pravima branitelja, a koje još uvijek nisu izvršene. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Služba u okviru svojih nadležnosti, imajući u vidu odredbe čl. 39. i 57. stavak 2. navedenog Zakona, donijela zaključke kojim je određeno da je dužna po službenoj dužnosti provesti navedena rješenja, tj. apelantima obračunati osobnu invalidninu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svake rate osobne invalidnine pa do isplate, a da će se isplata po ovim rješenjima vršiti iz sredstava proračuna FBiH, te da će se mjesečni iznosi usklađivati prema naredbama nadležnog ministarstva. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su nakon toga drugi nadležni organi FBiH kao organi javne vlasti bili potpuno pasivni i da predmetna potraživanja još uvijek nisu isplaćena apelantima iako je prošlo više od devet godina otkako su rješenje Službe postala izvršna.
49. U svezi s tim, Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 3783/17 istaknuo: „Ustavni sud zapaža da se nadležna ministarstva i Vlada FBiH u konkretnom apelacijskom postupku uopće nisu izjasnili o razlozima neprovođenja predmetnih izvršnih odluka organa uprave u tako dugom periodu od preko devet i po godina, niti su pokušali da odgodu u izvršenju tih odluka opravdaju posebnim okolnostima. Pri tome, imajući u vidu da odredbama Zakona o pravima branitelja kao lex specialis zakona nije pobliže preciziran način provođenja izvršenja te vrste odluka po službenoj dužnosti, već je samo odredbom članka 57. stavak 2. navedenog Zakona propisano da se u federalnom proračunu osiguravaju sredstva za isplatu po osnovi osobnih invalidnina, Ustavni sud ukazuje da nadležna ministarstva i Vlada FBiH uopće nisu obrazložili na koji način bi se izvršila isplata predmetnih potraživanja, jesu li u proračunu FBiH zaista osigurana sredstva za isplatu, niti su se uopće izjasnili kada bi i kako ta potraživanja mogla biti realizirana. Iz navedenog proizlazi da se nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine kao organi javne vlasti, a čiji zadatak je upravo da osiguraju poštovanje individualnih ljudskih prava, već niz godina ponašaju potpuno pasivno kada je u pitanju provođenje izvršenja u konkretnom slučaju, odnosno ne poduzimaju nikakve mjere iz svoje nadležnosti, niti osiguravaju mehanizme koji bi osigurali da apelant naplati svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave, a pri tome svoju pasivnost ne opravdavaju nikakvim konkretnim argumentima. Dakle, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju i nakon proteka više od devet i po godina neizvjesno hoće li, kada i kako apelant realizirati svoja potraživanja priznata izvršnom odlukom organa uprave, iz čega proizlazi da praktično apelant, iako nesporno posjeduje izvršnu ispravu kojom je utvrđeno njegovo pravo na isplatu osobne invalidnine u preciziranom mjesečnom novčanom iznosu (od 234,88 KM), faktički posjeduje samo „golo pravo“ bez mogućnosti njegove realizacije, što je apsolutno u suprotnosti s garancijama prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje izvršne odluke organa uprave. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju nesporno da je došlo i do miješanja u apelantovo pravo na imovinu jer se radi o apelantovim potraživanjima priznatim izvršnim odlukama. Pri tome, Ustavni sud smatra da je predmetno miješanje neproporcionalno, imajući u vidu da se te odluke ne izvršavaju već niz godina, te naročito činjenicu da se radi o specifičnoj kategoriji stanovništva. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede apelantovog prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju“.
50. Ustavni sud primjećuje da je Vlada FBiH u odgovoru na apelacije navela da je 14. prosinca 2017. godine utvrdila Prijedlog proračuna FBiH za 2018. godine u kojem je planirala sredstva za ove namjene. Međutim, Ustavni sud ukazuje da predmetne odluke nisu izvršene već dugi niz godina kao i da u navedenom odgovoru na apelacije nadležna ministarstva i Vlada FBiH nisu obrazložili na koji način, kada bi i kako ta potraživanja mogla biti realizirana, tj. nije konkretizirano u kojem vremenskom okviru apelanti kao imaoci izvršnog naslova mogu očekivati isplatu svojih potraživanja.
51. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se u konkretnom slučaju u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 3783/17, odnosno zaključuje da su i u predmetnim slučajevima povrijeđena prava apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer se Ministarstvo za pitanje branitelja, Ministarstvo financija i Vlada FBiH kao organi javne vlasti u konkretnom slučaju već niz godina ponašaju pasivno i ne poduzimaju adekvatne mjere iz svoje nadležnosti kako bi osigurali da apelanti naplate svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave.
Naknada nematerijalne štete
52. Ustavni sud podsjeća da su apelanti naveli da im se, ukoliko Ustavni sud smatra da je to potrebno, odredi naknada materijalne i nematerijalne štete i da se tom prilikom uzme u obzir da se radi o ratnim vojnim invalidima.
53. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, koja se određuje na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
54. Ustavni sud ukazuje da je utvrdio da je apelantima prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu zbog neizvršenja izvršnih odluka organa uprave. Ustavni sud naglašava kako je u svojoj praksi određivao novčanu kompenzaciju kao satisfakciju zbog utvrđene povrede ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 696/04 od 23. rujna 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju apelantima potrebno dodijeliti novčanu kompenzaciju zbog utvrđene povrede navedenih ustavnih prava. Naime, Ustavni sud ukazuje da se radi o neizvršenju izvršnih odluka organa uprave kojima je apelantima priznato pravo na osobnu invalidninu i naknadu troškova postupka u skladu sa Zakonom o pravima branitelja. Ustavni sud zapaža da osobne invalidnine predstavljaju vid socijalnih davanja za specifičnu kategoriju stanovništva – invalide, a dovođenjem u pitanje njihove isplate, posebno kada je isplata naložena izvršnim odlukama organa uprave, dolazi do ozbiljnih kršenja ljudskih prava. Stoga, Ustavni sud smatra da u ovom izuzetnom slučaju apelantima treba da se dosudi novčani iznos od po 1.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog utvrđenih kršenja ustavnih prava, uz obvezu da se nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonska zatezna kamata na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Navedeni iznos isplatit će Vlada FBiH, imajući u vidu da je kršenje prava apelanata posljedica nepoduzimanja nužnih mjera javnih vlasti. VII.Zaključak
55. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer se Ministarstvo za pitanje branitelja, Ministarstvo financija i Vlada FBiH kao organi javne vlasti u konkretnom slučaju već niz godina ponašaju pasivno i ne poduzimaju adekvatne mjere iz svoje nadležnosti kako bi osigurali da apelanti naplate svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave.
56. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
57. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman