Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4344/17 (V. S.)
Odluka donesena 17. 01. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Regres
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4344/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-4344/17, rješavajući apelaciju Vladimira Sentića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vladimir Sentić protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 036517 16 Gž od 28. avgusta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Sentić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić- Miletić iz Mostara, podnio je 20. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 036517 16 Gž od 28. avgusta 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant da isplati tužitelju (Zaštitni fond Federacije BiH) na ime regresa određeni novčani iznos.
2. U obrazloženju prvostepene presude, prvostepeni sud je naveo da je nesporno da su sudionici predmetne saobraćajne nesreće A. L., koji je upravljao vozilom marke Mercedes, a koje je osigurano kod Euroherc osiguranja i apelant koji je upravljao vozilom marke Golf 2, koje je neosigurano. Nadalje, da je prvostepeni sud mišljenja da je krivac za saobraćajnu nesreću apelant iz razloga što na osnovu nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, a kojem sud u potpunosti poklanja vjeru, proizlazi da je apelant prije početka svog skretanja imao tehničku mogućnost da uoči i propusti vozilo Mercedes koje se već tada kretalo lijevom prometnom trakom, te koje je bilo u fazi pretjecanja, a pogotovo što se prometna nesreća dogodila u 00,10 h, kad je mrak i svjetla su upaljena, te da je riječ o preglednoj dionici ceste. Dakle, da kako je vozač Mercedesa prvi otpočeo radnju pretjecanja vozila, da je apelant kao vozač vozila Golf postupio suprotno odredbama člana
36. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji propisuje da vozač koji namjerava obaviti neku radnju vozilom na putu (pomjeranje vozila udesno ili ulijevo, mijenjanje saobraćajne trake, preticanje, obilaženje, zaustavljanje, skretanje udesno ili ulijevo, polukružno okretanje, vožnja unazad i si.) smije početi takvu radnju samo ako se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge učesnike u saobraćaju ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila i pravcu i brzini kretanja. Imajući u vidu navedeno, prvostepeni sud je zaključio kako je isključivi krivac za saobraćajnu nesreću apelant, jer je apelant neoprezno izvršio radnju skretanja ulijevo svojim vozilom Golf iako je imao tehničku mogućnost da uoči i propusti vozilo Mercedes koje se tada kretalo lijevom prometnom trakom, a da nije dokazano da je alkoholiziranost vozača vozila Mercedes i brzina kretanja u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom predmetnom nezgodom, pa je samim tim tužbeni zahtjev sukladno odredbama člana 939. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), a u vezi sa čl. 178. i 154. stav 1. ZOO-a osnovan.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da iz provedenih dokaza u spisu, a posebice nalaza i mišljenje vještaka prometne struke, proizlazi jasan i nedvojben zaključak da je apelant isključivi krivac za nastanak predmetne saobraćajne nesreće jer je radnju skretanja poduzeo u trenutku kad je vozilo Mercedes već bilo na lijevoj prometnoj traci u fazi preticanja iako je imao tehničku mogućnost da uoči i propusti vozilo Mercedes. Zatim, da su kod naprijed navedenog neosnovani navodi apelantove žalbe da je vozač vozila Mercedes kriv za nastanak saobraćajne nesreće, kao i navodi da je alkoholiziranost vozača vozila Mercedes uzrok nastanka iste, a to stoga što iz naprijed navedenog proizlazi da alkoholiziranost nije u uzročno-posljedičnoj vezi, a kako to, za razliku od neosnovanih navoda žalbe, pravilno zaključuje i prvostepeni sud. Kantonalni sud je ocijenio da kako alkoholiziranost nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom nesreće da su stoga neosnovani navodi žalbe u pogledu potrebe provođenja nekih novih dokaza kao i navodi da se o tome trebao izjasniti vještak.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su sudovi u konkretnom slučaju pogrešno utvrdili činjenično stanje, jer zanemaruju najvažniju činjenicu, a to je da je sudionik predmetne saobraćajne nesreće, vozač Mercedesa, bio u alkoholiziranom stanju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prav na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, o čemu se izjasnio i drugostepeni sud povodom apelantove žalbe protiv prvostepene presude, te su jasno ukazali da alkoholiziranost vozača vozila Mercedes nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom nezgode, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman