Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3378/17 (M.K., T.R., A.Z., J.L., M.Š., R.B., D.P. i P.K.)
Odluka donesena 17. 01. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pristup sudu
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3378/17
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. siječnja 2018. godine, u predmetu broj AP 3378/17, rješavajući apelacije M. K. i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli: M. K., T. R., A. Z., J.
L., M. Š., R. B., D. P. i P. K.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 53 0 P 000274 07 I koji se vodio pred Općinskim sudom u Čapljini, a trenutno se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru broj 53 0 P 000274 17 Gži.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu M. K. isplati iznos od 300,00 KM, a apelantima T. R., A. Z., J. L., M. Š., R. B., D. P. i P. K. isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 53 0 P 000274 17 Gži u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. K., T. R., A. Z., J. L., M. Š., R. B., D. P. i P. K. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Stoca, koje zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnijeli su u razdoblju od 8. kolovoza do 16. listopada 2017. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nisu okončani izvršni postupci koji su se vodili pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmeti br. 53 0 P 022853 16 I, 53 0 P 003472 09 I, 53 0 I 015132 08 I, 53 0 P 003467 08 I, 53 0 P 007058 07 I, 53 0 P 000480 10 I, 53 0 P 000483 10 I i 53 0 P 000534 08 I. Svi navedeni predmeti su pripojeni predmetu broj 53 0 P 000274 07 I kao starijem predmetu – pristupanjem u ranije pokrenuti izvršni postupak, a koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 P 000274 17 Gži. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno osam apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, shodno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP 3378/17, AP 4081/17, AP 4182/17, AP 4183/17, AP 4184/17, AP 4185/17, AP 4243/17 i AP 4285/17 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3378/17.
3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je u razdoblju od 12. listopada do 5. prosinca 2017. godine da dostavi odgovore na apelacije.
4. Općinski sud je dostavio odgovore na apelacije u razdoblju od 6. studenog do 18. prosinca 2017. godine.
5. Ustavni sud je 20. prosinca 2017. godine telefonskim putem od ovlaštene osobe iz Pisarnice Kantonalnog suda pribavio informacije o predmetu.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata, navoda Općinskog suda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelanti su 8. ožujka 2016. godine, 1. prosinca 2009. godine, 9. listopada 2008. godine, 19. lipnja 2008. godine, 1. srpnja 2008. godine, 1. veljače 2010. godine, 20. siječnja 2010. godine i 19. lipnja 2008. godine Općinskom sudu, na temelju pravomoćnih i izvršnih presuda Općinskog suda, Kantonalnog suda, te rješenja Kantonalnog povjerenstva za implementaciju članka 143. Zakona o radu HNK br. 53 0 P 022853 09 P od 30. lipnja 2010. godine, 07 53 P 003472 06 P od 24. travnja 2007. godine, UP-II-06-34-2972/00 od 9. svibnja 2008. godine, 07 53 P 003467 06 P od 30. travnja 2007. godine (dijelom preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 P 003467 07 Gž od 7. veljače 2008. godine), P-139/05 od 7. ožujka 2006. godine (dijelom Preinačena presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-000498 od 13. ožujka 2007. godine), 07 53 000480 05 P od 20. srpnja 2006. godine (dijelom preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000413 od 13. studenog 2009. godine), 07 53 P 000483 05 P od 20. srpnja 2006. godine (dijelom preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000388 od 13. studenog 2009. godine) i 07 53 P 000534 05 P od 21. lipnja 2006. godine (dijelom preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 007- 0-Gž-06-000886 od 24. travnja 2008. godine) podnijeli prijedloge za izvršenje protiv izvršenika TGA d.d. Stolac (u daljnjem tekstu: izvršenik).
8. Apelanti su kao sredstva izvršenja opredijelili: a) novčana sredstva izvršenika koja su se nalazila na računima otvorenim kod poslovnih banaka izvršenika, b) popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika i prijenos sredstava na račun opunomoćenika apelanata, c) zabilješku izvršenja u zemljišnoj knjizi glede određenih nekretnina, utvrđivanje vrijednosti predmetnih nekretnina, njihovom prodajom i namirenje apelanata iz iznosa dobivenog prodajom.
9. Općinski sud je rješenjima o izvršenju br. 53 0 P 022853 16 I od 28. listopada 2016. godine, 53 0 P 003472 09 I od 28. prosinca 2009. godine, 53 0 I 015132 08 I od 4. studenog 2008. godine, 53 0 P 003467 08 I od 4. srpnja 2008. godine, 53 0 P 007058 07 I od 2. rujna 2008. godine, 53 0 P 000480 10 I od 15. listopada 2010. godine, 53 0 P 000483 10 I od 2. veljače 2010. godine i 53 0 P 000534 08 I od 5. rujna 2008. godine dozvolio predložena izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika. Navedena rješenja su dostavljena na provođenje bankama kod kojih je izvršenik imao otvorene račune. Međutim, navedena izvršenja se nisu mogla provesti zbog nepostojanja sredstava na računima banaka.
10. Općinski sud je donio zaključke br. 53 0 P 003472 09 I od 19. srpnja 2010. godine, 53 0 I 015132 08 I od 27. lipnja 2012. godine, 53 0 P 003467 08 I od 9. prosinca 2010. godine, 53 0 P 007058 07 I od 9. prosinca 2010. godine, 53 0 P 000480 10 I od 30. prosinca 2010. godine, 53 0 P 000483 10 I od 1. listopada 2010. godine i 53 0 P 000534 08 I od 9. prosinca 2010. godine kojima je na temelju predmetnih rješenja o izvršenju odredio da će se pljenidbeni popis pokretnih stvari u posjedu izvršenika radi prinudne naplate duga izvršiti 28. rujna 2010. godine, 9. listopada 2012. godine, 2. veljače 2011. godine, 8. veljače 2011. godine, 24. ožujka 2011. godine, 21. listopada 2010. godine i 8. veljače 2011. godine. Međutim, izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika se nije moglo provesti jer su sve pokretnine bile založene u korist T.M.T.I. Trade d.o.o. Grude shodno odredbama Okvirnog zakona o zalozima, i to od 2005. godine pa dalje.
11. Općinski sud je donio zaključke br. 53 0 P 022853 16 I od 13. veljače 2017. godine, 53 0 P 003472 09 I od 8. siječnja 2015. godine, 53 0 I 015132 08 I od 26. prosinca 2014. godine, 53 0 P 003467 08 I od 26. prosinca 2014. godine, 53 0 P 007058 07 I od 26. prosinca 2014. godine, 53 0 P 000480 10 I od 26. prosinca 2014. godine, 53 0 P 000483 10 I od 26. prosinca 2014. godine i 53 0 P 000534 08 I od 26. prosinca 2014. godine kojima je odredio da apelanti, za čija je potraživanja kasnije određeno izvršenje, stupaju u već pokrenuti izvršni postupak koji se vodi kod istog suda pod brojem P 000274 I shodno odredbi članka 73. st. 1., 2. i 3. ZIP-a u svezi sa člankom 135. ZIP-a. Nadalje, određeno je da je izvršenje pod točkom b) bilo neprovodivo, te da će se izvršenje nastaviti na predmetnim nekretninama izvršenika koje se već provodi pod navedenim brojem P 000274 I.
12. U jedinstvenom postupku pod brojem 53 0 P 000274 07 I tražitelj izvršenja „Bora“ d.o.o. Banjaluka (ranije Hypo Alpe Adria Bank) kao povjeritelj s pravom prvenstvenog namirenja je tražio da se zbog proteka vremena utvrdi vrijednost svih založenih nekretnina – građevinskih objekata u vlasništvu izvršenika, u kojima je upisano založno pravo, i to tri založna prava Hypo Alpe Adria Bank.
13. Shodno tome, vještak građevinske struke je 7. travnja 2016. godine utvrdio vrijednost svih založenih nekretnina, te dopunio svoj nalaz 6. lipnja 2016. godine.
14. Nakon toga, Općinski sud je 9. svibnja 2017. godine održao treće ročište za javnu prodaju založenih nekretnina na kojem je utvrdio listu kupaca, te je shodno tome, zaključcima od 9. svibnja, 13. lipnja i 22. kolovoza 2017. godine pozivao kupce, po utvrđenom redoslijedu, da plate u roku kupoprodajnu cijenu koju su ponudili na prvom, odnosno drugom i trećem ročištu za prodaju predmetnih nekretnina.
15. Nadalje, Općinski sud je 28. rujna 2017. godine donio Rješenje broj 53 0 P 000274 07 I kojim je izvršenje u konkretnom predmetu obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Naime, budući da treći kupac nije uplatio ponuđeni iznos, Općinski sud je u skladu s odredbom članka 95. stavak 1. ZIP-a odlučio kao u dispozitivu rješenja.
16. Protiv navedenog rješenja prizive su 6. listopada 2017. godine izjavili apelanti, odnosno 10. listopada 2017. godine tražitelj izvršenja „Bora“ d.o.o. Banjaluka i predmet je dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po prizivima i zaveden pod brojem 53 0 P 000274 17 Gži. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je još uvijek u tijeku. Postupajući u konkretnom predmetu, Općinski sud je imao razdoblja neaktivnosti, odnosno nije efikasno poduzimao neophodne procesne radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
17. Apelanti smatraju da je zbog duljine trajanja izvršnih postupaka, tj. predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelanti navode da su brojnim podnescima urgirali zakazivanje popisa pokretnih stvari izvršenika, te da su podnescima predložili provođenje izvršenja prodajom predmetnih nekretnina izvršenika.
b) Odgovori na apelacije
18. Općinski sud je naveo tijek predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je istina da izvršni postupak dugo traje, ali da se kod tog suda vodilo 26 izvršenja protiv istog izvršenika, u kojim su tražitelji izvršenja bili bivši radnici izvršenika, radi naplate neisplaćenih plaća i uplate doprinosa, te je stoga, u smislu članka 73. ZIP-a, zaključcima od 26. prosinca 2014. godine, te 23. siječnja i 26. svibnja 2015. godine spojio sve navedene predmete. Nadalje, Općinski sud je istaknuo da su razlozi objektivne prirode jer je postupak veoma složen, da se provode vještačenja i da je izvršenik dulje vremensko razdoblje blokiran, kao i računi firme na kojima nema financijskih transakcija. Nadalje, Općinski sud tvrdi da je u svemu postupio shodno zakonskim propisima, poštujući ljudska prava iz Europske konvencije, posebno pravo na pravično suđenje i načela izvršnog postupka, te da Općinski sud nije mogao utjecati na razloge koji su uzrokovali dugo trajanje samog postupka.
19. U informaciji dobivenoj telefonskim putem od ovlaštene osobe iz Pisarnice Kantonalnog suda navedeno je da je tom sudu dostavljen konkretni predmet na postupanje po prizivima i zaveden pod brojem 53 0 P 000274 17 Gži, te da još uvijek nije okončan.
V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o ovršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Članak 5.
U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
21. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
22. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetne apelacije se odnose na duljinu izvršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima povinovati se zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao na to da u Federaciji BiH ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, toč. 23.˗24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su predmetne apelacije koje su podnesene u odnosu na izvršni postupak koji nije učinkovito okončan dopustive prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
25. Osim toga, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neutemeljene.
26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
27. Apelanti smatraju da im je zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
[...]
29. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
30. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Europskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da članak 6. stavak 1. Europske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke. Razdoblje koje treba uzeti u obzir
31. Ustavni sud zapaža da su apelanti 8. ožujka 2016. godine, 1. prosinca 2009. godine, 9. listopada 2008. godine, 19. lipnja 2008. godine, 1. srpnja 2008. godine, 1. veljače 2010. godine, 20. siječnja 2010. godine i 19. lipnja 2008. godine podnijeli prijedloge za izvršenje protiv izvršenika i da ti postupci, prema stanju spisa i dobivenim informacijama, još traju. Dakle, relevantna razdoblja koja Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine predmetnih postupaka jesu gotovo dvije godine (AP 3378/17), više od osam godina (AP 4081/17), više od devet godina (AP 4182/17, AP 4183/17, AP 4184/17 i AP 4285/17), odnosno više od sedam godina (AP 4185/17 i AP 4243/17). Analiza duljine trajanja izvršnog postupka
32. Ustavni sud zapaža da se predmetne apelacije tiču nemogućnosti okončanja postupka po prijedlogu apelanata za izvršenje pravomoćnih odluka u dugom vremenskom razdoblju. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnim apelacijama koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da duljina izvršnih postupaka, tj. izvršnog postupka u predmetnim apelacijama, koji do sada traju u rasponu od gotovo dvije godine pa sve do više od devet godina i koji je još u tijeku, u vrijeme donošenja ove odluke a priori ne ispunjava standard „razumne“ duljine postupka i mogla bi se opravdati samo u iznimnim okolnostima. Općinski sud je kao opravdanje za duljinu trajanja predmetnog postupka naveo okolnost da u predmetnom postupku sudjeluje veći broj tražitelja izvršenja, bivših radnika izvršenika, te složenost postupka zbog kojeg su se provodila vještačenja, što je, i prema mišljenju Ustavnog suda, objektivno utjecalo na duljinu trajanja predmetnog postupka. Međutim, navedena okolnost nije prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje ovog postupka koji je od naročitog značaja za apelante jer je riječ o potraživanjima iz radnog odnosa, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli duljini trajanja predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije učinkovito kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku.
33. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja postupaka po prijedlogu apelanata za izvršenje pravomoćnih odluka u dugom vremenskom razdoblju pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 2328/16 od 7. rujna 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da je: „Prekomjerna duljina izvršnih postupaka rezultat sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje.“
34. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je duljina izvršnog postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Općinski sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.
35. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 2328/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2328/16 od 7. rujna 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.
36. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po žurnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu jer je u pitanju izvršni postupak koji je po zakonu žurne prirode i ukupno traje u rasponu od gotovo dvije godine pa sve do više od devet godina. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. prosinca 2009. godine, točka 42.).
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
37. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
38. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da svakom apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu M. K. treba isplatiti iznos od 300,00 KM, a apelantima T. R., A. Z., J. L., M. Š., R. B., D. P. i P. K. iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete.
39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi
40. Apelanti, također, navode da im je zbog duljine trajanja izvršnih postupaka, tj. izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu i zabranu diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da je u izvršnim postupcima, odnosno izvršnom postupku iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je u konkretnom slučaju duljina izvršnog postupka bila pretjerano duga, čime je ozbiljno dovedeno u pitanje pravo apelanata na „pristup sudu“.
42. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman