Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1740/17 (M.D.)
Odluka donesena 17. 01. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građevinska dozvola
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1740/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-1740/17, rješavajući apelaciju M. D., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. D.
protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 011956 16 U od 20. februara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. M. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 6. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 011956 16 U od 20. februara 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba protiv tužene (Komisije za žalbe Gradskog vijeća, Grada Bihaća) radi poništenja Rješenja tužene broj GV- UP-2-23-2-7/16 od 16. septembra 2016. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Gradonačelnika Grada Bihać, Službe za prostorno uređenje, imovinsko pravne i geodetske poslove broj 03/1-23-2-301/16 od 31. marta 2016. godine, kojim je odbijen je apelantov zahtjev za izdavanje uvjerenja da se pomoćni objekat - garaža ne smatra bespravno izgrađenim.
2. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da ocjenom sadržaja navoda tužbe, osporenog akta i stanja upravnog spisa ovaj sud je zaključio da je tuženi pravilno postupio kada je donio osporeni akt, te da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i da nije došlo do povrede zakona. Naime, Kantonalni sud je naveo da uvidom u predmetni spis je utvrđeno: da pomoćni objekat - garaža nije obuhvaćen aerofotogrametrijskim snimkom grada Bihaća iz 1968. godine, te da se isti ne nalazi u evidenciji izdatih odobrenja za građenje kod nadležnih službi prvostepenog organa. Kantonalni sud je, analizom odredaba člana 264. st. 3. i 4. Odluke o prostornom uređenju područja općine Bihać („Službeni glasnik Općine Bihać“ br. 12/77, 8/78, 7/79, 9/84, u daljnjem tekstu: Odluka o prostornom uređenju), zaključio da uvjerenje da se objekat ne smatra bespravno izgrađenim može se izdati jedino za objekte koji su izgrađeni od 1. januara 1968. godine, a kao dokaz tome potrebno je priložiti ili dokaz da je objekat obuhvaćen aerofotografiskim snimkom ili zapisnik o evidentiranju bespravnog objekta od strane građevinske inspekcije. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da uvidom u spis predmeta utvrdio da apelant nije dostavio niti jedan od navedenih dokaza propisanih Odlukom o prostornom uređenju, a na osnovu kojih bi tuženi i prvostepeni organ mogli drugačije odlučiti u ovoj upravnoj stvari. Kantonalni sud je također ukazao da je članom 186. Zakona o prostornom uređenju i građenju USK-a (u daljnjem tekstu: Zakona o prostornom uređenju i građenju) propisano da općinske odluke o prostornom uređenju koje su bile osnov za odobravanje građenja na područjima općine za koja nisu doneseni planski dokumenti, ostaju na snazi do donošenja prostornog plana općine. Kantonalni sud je naveo da je stav ovog suda da neosnovano punomoćnik apelanta tvrdi da shodno članu 18b. Zakona o prostornom uređenju i građenju nema mjesta primjeni Odluke o prostornom uređenju s obzirom na činjenicu da je za područje na kojem je apelant izgradio garažu, donesen planski dokument i to Regulacioni plan Ozimice II. Nadalje je navedeno da je apelant prvostepenom organu podnio zahtjev za izdavanje uvjerenja da se objekat ne smatra bespravno izgrađen, a ne zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje čime se istom ne utvrđuju posebni urbanističko - tehnički uslovi kao osnov za građenje na određenom području. Kantonalni sud je zaključio da iz stanja činjenica proizilazi da apelant nijednim relavantnim dokazom ne potkrepljuje tvrdnju da se predmetni objekat ne smatra bespravno izgrađenim. Uzimajući u obzir činjenice da sporni objekat nije obuhvaćen aerofotogrametrijskim snimkom grada Bihaća iz 1968. godine, te da apelant za isti objekat ne posjeduje odobrenja za građenje, Kantonalni sud smatra da je tuženi izveo pravilan zaključak prilikom donošenja pobijanog rješenja odnosno kada je odbio apelantovu žalbu.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja apelant ukazuje u apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. U konkretnom slučaju, na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Naime, Kantonalni sud je analizom odredaba člana 264. st. 3. i 4. Odluke o prostornom uređenju zaključio da uvjerenje da se objekat ne smatra bespravno izgrađenim može izdati jedino za objekte koji su izgrađeni od 1. januara 1968. godine, a kao dokaz tome potrebno je priložiti ili dokaz da je objekat obuhvaćen aerofotografiskim snikom ili zapisnik o evidentiranju bespravnog objekta od strane građevinske inspekcije. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da uvidom u spis predmeta utvrdio da apelant nije dostavio niti jedan od navedenih dokaza propisanih Odlukom o prostornom uređenju, a na osnovu kojih bi upravni organi mogli drugačije odlučiti u ovoj upravnoj stvari, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman