Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4649/17 (V.K.)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Dokaz
  • Prekršaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4649/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-4649/17, rješavajući apelaciju V. K. na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio V. K.

protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Pr 220509 17 Pžp od 29. avgusta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. V. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Oleg Knežić, advokat iz Banjaluke, podnio je 8. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 220509 17 Pžp od 29. avgusta 2017. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 6. stav 2. tač. e) i a) Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, za koje prekršaje je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od po 2.000,00 KM, dok mu je na osnovu člana 48. Zakona o prekršajima Republike Srpske izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 3.800,00 KM. U toku postupka utvrđeno je, između ostalog, da je apelant 26. jula 2015. godine u dvorištu kuće nakon kraće verbalne rasprave sa bivšom suprugom N. G. oko termina viđanja njihove maloljetne kćerke, počeo upućivati bivšoj supruzi pogrdne riječi, nakon čega je počeo psovati, te je pljunuo i krenuo ka njoj u namjeri da se sa njom obračuna govoreći da će je prebiti, u čemu ga je spriječila njegova majka.

2. U obrazloženju osporene odluke je navedeno, između ostalog, da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi da se u konkretnom slučaju radi o jednom prekršaju, a ne o sticaju, iz razloga što je odredbama 48. Zakona o prekršajima propisano da ako je počinilac jednom radnjom ili sa više radnji počinio više prekršaja za koje mu se istovremeno sudi, prethodno će se utvrditi kazna za svaki od tih prekršaja, pa će se za sve te prekršaje izreći jedinstvena kazna. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je apelant radnjom iz člana 6. stav 2. tačka a) učinio jedan prekršaj, a radnjom iz člana 6. stav 2. tačka e) drugi prekršaj, slijedom čega je prvostepeni sud pravilno zaključio da se radi o sticaju, te je apelantu utvrdio novčane kazne za svaki prekršaj i izrekao jedinstvenu novčanu kaznu. Osim toga, Okružni sud je istakao da je neosnovan i apelantov žalbeni navod da je učinjena bitna povreda prekršajnog postupka koja se ogleda u tome da je prvostepeni sud proveo usmeni pretres i donio odluku u odsustvu apelanta. Naime, Okružni sud je naveo da je odredbama člana

187. Zakona o prekršajima jasno propisano da ako na pretres koji je zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ne dođe okrivljeni koji je uredno pozvan i ne opravda izostanak, ili okrivljeni koji je pismenim izjašnjenjem prihvatio odgovornost, sud će, na osnovu dokaza dostavljenih od podnosioca zahtjeva, dokaza i pismenog prijedloga sankcije od okrivljenog, ukoliko su dokazi i takav prijedlog podneseni od okrivljenog, donijeti odluku u odsustvu okrivljenog. Imajući u vidu da je apelant uredno obaviješten o vremenu održavanja usmenog pretresa, te da nije dokazao da je propuštanje da se pojavi na usmenom pretresu bilo opravdano, jer je imao dovoljno vremena da dostavi opravdanje, a ne da to učini na dan održavanja usmenog pretresa, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je donio odluku u odsustvu apelanta. Pored toga, istaknuto je da je apelant, ukoliko je smatrao da je bilo potrebno izvesti dokaz saslušanja njegove majke, koja je bila očevidac predmetnog događaja, bio dužan da obezbijedi pojavljivanje ovog svjedoka na pretresu, kako je to propisano odredbama člana 164. stav 1. Zakona o prekršajima. Dakle, Okružni sud je ukazao da je, prvostepeni sud na osnovu provedenih dokaza (iskaz oštećene N. G. koja je u potpunosti potvrdila navode zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, koji su međuzavisni i podudarni sa materijalnim dokazima) pravilno zaključio da je apelant počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da mu nije dozvoljeno da iznese svoju odbranu i da je pretres proveden bez njegovog prisustva. Apelant dalje navodi da je sud izveo dokaz saslušanjem oštećene i policijskih službenika, dok je potpuno ignorisao predloženi dokaz saslušanja svjedoka - njegove majke, koji dokaz je takođe predložen od strane nadležnog organa. Takođe, apelant navodi da su povrijeđene odredbe Zakona o prekršajima iz razloga što se radi o jednom prekršaju, a ne o više prekršaja.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava odnose isključivo na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepenog rješenja, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. S obzirom na navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4649/17 (V.K.) | Sudska praksa | Aktio