Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5170/17 (M.M. i Inter Mattic Centar d.o.o. Livno)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nekretnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5170/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-5170/17, rješavajući apelacije M. M. i Inter Mattic Centar d.o.o. Livno, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

M. M. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Ip 004667 17 Pž 3 od 8. septembra 2017. godine i Inter Mattic Centar d.o.o. Livno protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Ip 004667 17 Pž 3 od 8.

septembra 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-5170/17

1. M. M. (u daljnjem tekstu: I apelant), kojeg zastupa Svetozar Ivetić, advokat iz Banje Luke, podnio je 8. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Ip 004667 17 Pž 3 od 8. septembra 2017. godine. Apelant je podneskom od 19. decembra 2017. godine zatražio od Ustavnog sud da donese i privremenu mjeru kojom će, u suštini, obustaviti izvršenje protiv apelanta do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji. AP-5240/17

2. Inter Mattic Centar d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: II apelant), kojeg zastupa Bojan Peulić, advokat iz Banje Luke, podnio je 11. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 68 0 Ip 004667 17 Pž 3 od 8. septembra 2017. godine. Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, te da se osporava ista odluka, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5170/17.

4. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanata podnesene protiv prvostepenog rješenja o dosudi, kojim su, između ostalog, nekretnine u vlasništvu I apelanta (bliže opisane u izreci prvostepenog rješenja, u daljnjem tekstu: predmetno zemljište), sa dijelom 1/1, i nekretnine u izvan-knjižnom vlasništvu II apelanta (bliže opisane u izreci prvostepenog rješenja, u daljnjem tekstu: poslovni prostor), po određenom ugovoru o kupoprodaji, sa dijelom 1/1, dosuđuju kupcu, tražitelju izvršenja (AC KRŽELJ d.o.o. Livno) za određene novčane iznose, te se određuje predaja u posjed predmetnih nekretnina kupcu od strane apelanata.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je tražitelj izvršenja Intesa Sanpaolo Bank d.d. BiH podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanata, na temelju kreditnih zaduženja proisteklih iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 20. aprila 1999.godine, radi namirenja novčanog potraživanja u određenom iznosu i to zabilješkom rješenja o izvršenju u knjizi zemljišno-knjižnog ureda na predmetnim nekretninama apelanata, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, te prodajom nekretnina i namirenjem povjeriočeva potraživanja u cijelosti, kao i pljenidbom popisanih pokretnih stvari. Zatim, da je prvostepeni sud, nakon što je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno, putem vještaka utvrdio vrijednost predmetnih nekretnina u ukupnom iznosu od 1.073.146,53 KM i to poslovnog prostora u iznosu od 583.646,53 KM i predmetnog zemljišta u iznosu od 489.500,00 KM. Nadalje, da je prvostepeni sud svojim Zaključkom na zapisniku, na ročištu o javnom nadmetanju, dozvolio da na mjesto tražitelja izvršenja Intesa Sanpaolo Bank d.d. BiH stupi novi tražitelj izvršenja AC Krželj d.o.o. Livno i to po Ugovoru o ustupanju potraživanja, koji Ugovor je ovjeren kod notara V. T.. Također je navedeno da pošto na prvom ročištu za prodaju založenih nekretnina nije pristupio niti jedan kupac, da je nakon toga prvostepeni sud zakazao drugo ročište za prodaju nekretnina, na kojem ročištu je punomoćnik tražitelja izvršenja istakao da želi sudjelovati u nadmetanju i da se prijavljuje kao kupac, te je konstatirano da nema drugih prijavljenih za javno nadmetanje, te da je nakon što je utvrđeno da je udovoljeno uvjetima za održavanje ročišta za nadmetanje pristupilo se nadmetanju uz utvrđenje početne cijene 1/3 od procijenjene vrijednosti predmetnih nekretnina u iznosu od 357.715,50 KM i to za poslovni prostor u iznosu od 194.548,84 KM i za predmetno zemljište u iznosu od 163.166,66 KM. U vezi s tim je istaknuto da je tražitelj izvršenja AC Krželj d.o.o. Livno ponudio cijenu od 170.000,00 KM za predmetno zemljište i 200.000,00 KM za poslovni prostor, te da je nakon toga prvostepeni sud donio Zaključak kojim proglašava da se predmetne nekretnine prodaju najpovoljnijem ponuđaču AC ,,Krželj“ d.o.o. Livno za navedene iznose, nakon čega je prvostepeni sud donio rješenje o dosudi. Kantonalni sud je ocijenio da je u toku izvršnog postupka prvostepeni sud utvrdio vrijednost predmetne nekretnine, shodno članu 80. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, po vještaku građevinske struke (i to poslovnog objekta u iznosu od 583.646,53 KM i predmetnog zemljišta u iznosu od 489.500,00 KM). Zatim, da su prodate predmetne nekretnine i da je sud donio rješenje o dosudi, temeljem člana 93. citiranog zakona, kojim su dosuđene kupcu, tražitelju izvršenja AC ,,Krželj d.o.o. Livno za iznos od 170.000,00 KM za predmetno zemljište i 200.000,00 KM za poslovni prostor, te odlučio da se predmetna nekretnina preda u posjed kupcu, pa da ne stoji niti jedan žalbeni prigovor apelanata koji su paušalni i neargumentirani, pošto je utvrđena vrijednost nekretnina nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, shodno članu 80. stav 3. Zakona o izvršnom postupku.

Apelacioni navodi

6. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno procesno i materijalno pravo. Apelanti, između ostalog, navode da obrazloženje osporene odluke ne sadrži činjenice koje se odnose na visinu utvrđene vrijednosti nekretnina apelanata, niti sadrže razloge iz kojih bi na nesumnjiv način proizlazilo da je prilikom prodaje sud poštovao odredbu člana 89. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, odnosno da nekretnine nisu prodate ispod 1/3 utvrđene vrijednosti nekretnina. Nadalje, da nakon ukidanja ranije donijetog rješenja o dosudi, sud nije donio zaključak o utvrđenju vrijednosti nekretnina, jer ranija procjena nekretnina ne predstavlja tržišnu vrijednost u vrijeme prodaje nekretnina, imajući u vidu protek od gotovo dvije godine. Osim toga, navode da je sud AC Kreželju dozvolio učešće u postupku kao tražiocu izvršenja, na osnovu Ugovora o ustupanju potraživanja, a koja isprava nije dovoljna da AC Krežlj stekne svojstvo tražitelja izvršenja. Također I apelant je isticao da je raniji tražilac izvršenje prenio više prava nego što je on imao na novog tražioca izvršenja.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. U konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati zahtjev apelanta M. M. za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5170/17 (M.M. i Inter Mattic Centar d.o.o… | Sudska praksa | Aktio