Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5441/17 (F. Č., M. K., A. U., A. M., D. S. i drugi)
Odluka donesena 17. 01. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5441/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-5441/17, rješavajući apelacije Femze Čuturića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Femzo Čuturić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 201488 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine, Murad Krupalija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198585 13 Rsž od 6. oktobra 2017. godine, Avdo Uzunović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 223882 13 Rsž od 13. oktobra 2017. godine, Adnan Mujčić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198592 13 Rsž od 26. oktobra 2017. godine, Džemal Salihović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 199047 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine, Ramiz Memić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 201490 13 Rsž od 9. oktobra 2017. godine, Juso Kadić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210798 13 Rsž od 9. oktobra 2017. godine, Hajriz Čolović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198587 13 Rsž od 6. oktobra 2017. godine, Enver Repuh protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198665 13 Rsž od 26. oktobra 2017. godine i Ifet Horman protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 198590 13 Rsž od 11. oktobra 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-5441/17
1. Femzo Čuturić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 201488 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine.
AP-5442/17
2. Murad Krupalija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198585 13 Rsž od 6. oktobra 2017. godine.
AP-5443/17
3. Avdo Uzunović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 223882 13 Rsž od 13. oktobra 2017. godine.
AP-5445/17
4. Adnan Mujčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198592 13 Rsž od 26. oktobra 2017. godine.
AP-5446/17
5. Džemal Salihović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 199047 13 Rsž od 18. oktobra 2017. godine.
AP-5447/17
6. Ramiz Memić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 201490 13 Rsž od 9. oktobra 2017. godine.
AP-5468/17
7. Juso Kadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210798 13 Rsž od 9. oktobra 2017. godine.
AP-5489/17
8. Hajriz Čolović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198587 13 Rsž od 6. oktobra 2017. godine.
AP-5490/17
9. Enver Repuh (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198665 13 Rsž od 26. oktobra 2017. godine.
AP-5491/17
10. Ifet Horman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tarčina, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 198590 13 Rsž od 11. oktobra 2017. godine.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5441/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
12. U konkretnim slučajevima, obavezan je KJKP „Gradski saobraćaj“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da isplati apelantima određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa (predmetne naknade preciznije navedene za svakog apelanta u izrekama prvostepenih presuda) za određene vremenske periode, dok su preko dosuđenih iznosa i u preostalom dijelu tužbeni zahtjevi apelanata odbijeni.
13. U obrazloženjima osporenih konačnih odluka, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da su apelanti u utuženim periodima bili zaposlenici tuženog. Dalje je navedeno da su odredbama člana 43. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti komunalne privrede Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: GKU) utvrđeni koeficijenti grupa složenosti poslova. Kantonalni sud je naveo da poslovi koje obavljaju apelanti spadaju u III i IV grupu složenosti kojima pripadaju koeficijenti u rasponu od 2,00 – 2,50, odnosno 2,50 – 3,00. Kantonalni sud je ukazao da apelantima, kojima je dosuđena razlika plaće, pripada pravo na isplatu razlike plaće prema koeficijentu 2,00 (III grupa složenosti), odnosno 2,50 (IV grupa složenosti), pa je, imajući u vidu nalaze i mišljenja vještaka finansijske struke, zaključeno da su djelimično osnovani tužbeni zahtjevi apelanata. Osim toga, u obrazloženjima nekih od osporenih odluka Kantonalni sud je naveo da su apelanti morali dokazati da su obavljali složenije poslove i da ti poslovi zbog svoje složenosti spadaju u drugu, po apelante povoljniju grupu, odnosno da im pripada povoljniji koeficijent složenosti poslova. Takođe, u obrazloženjima nekih od osporenih odluka je navedeno da primjena povoljnijeg prava u skladu sa načelom iz odredaba člana 3. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine podrazumijeva da zaposlenik ima pravo na obračun plaće u skladu s najnižim koeficijentom predviđenim GKU za tu grupu poslova, dok ovo načelo ne podrazumijeva i primjenu najpovoljnijeg koeficijenta predviđenog za tu vrstu složenosti poslova koji bi se imao primijeniti samo ukoliko je to utvrđeno ugovorom o radu ili internim aktima poslodavca. Isto tako, navedeno je da se neki od apelanata neosnovano pozivaju na odredbe Pravilnika tuženog od 7. aprila 2009. godine, obzirom da je taj Pravilnik stavljen van snage.
Apelacioni navodi
14. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4 i člana 14. Evropske konvencije. Imajući u vidu apelacione navode, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne i jasne razloge kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u odnosu na primjenu materijalnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-563/16 od 10. oktobra 2016. godine i AP-726/17 od 15. juna 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman