Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4450/17 (S. Č.)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Zakonitost u kontekstu člana 8. EK
  • Miješanje u porodični život
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Povjeravanje djeteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4450/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine u predmetu broj AP-4450/17, rješavajući apelaciju Sabine Čivić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabine Čivić podnesena zbog nemogućnosti održavanja ličnih i neposrednih kontakata sa mldb. A.M, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sabina Čivić (u daljnjem tekstu: apelantica), koja se nalazi u KPZ Tuzla na izdržavanju kazne zatvora, podnijela je 31. oktobra 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nemogućnosti održavanja ličnih i neposrednih kontakata sa mldb. A.M.

2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

3. Apelantica je majka mldb. A.M. rođene 11. jula 2009. godine u SR Njemačkoj u vanbračnoj zajednici apelantice sa A.M.

4. Mldb. A.M. je 25. aprila 2014. godine po službenoj dužnosti smještena u prihvatnu stanicu JU „Dom-porodica“ u Zenici, nakon prijave da je apelantica zanemaruje.

5. Prema mišljenje stručnog tima Centra za socijalni rad od 25. aprila 2014. godine, između apelantice i mldb. A.M. je postojala emotivna vezanost, zatim dijete je bilo uzrasta u kojem je neophodna majčinska figura, te je predloženo da se mldb. A.M. ne odvaja od apelantice. S toga je predložen otpust mldb. A. M. iz JU "Dom-porodica", na način da se apelantici omogući nastavak brige i staranja nad mldb. djetetom pod nadzorom stručnih radnika Centra. Istovremeno apelantici je 25. aprila 2014. godine izrečena mjera upozorenja zbog propusta u roditeljskom staranju, te su referenti Centra za socijalni rad redovnim i čestim kontrolama provjeravali i nadzirali roditeljsko staranje apelantice nad mldb. A. M.

6. Centar za socijalni rad, rješavajući po službenoj dužnosti, je privremenim rješenjem broj 02/5-35-29-200/14 od 16. oktobra 2014. godine mldb. A.M. ponovo odredio privremeni smještaj u JU „Dom-porodica“, gdje se i danas nalazi.

7. Apelantici je presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 113485 15 K od 14. decembra 2016. godine izrečena uvjetna osuda zbog krivičnog djela zapuštanje ili zlostavljanje maloljetnika iz člana 219. stav 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) na način da joj se izriče kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, koja se neće izvršiti ako apelantica u roku od četiri godine na učini novo krivično djelo.

8. Apelantica se nalazi u KPZ Tuzla na izdržavanju kazne zatvora počev od 14. decembra 2016. godine (pritvor je trajao od 23. septembra do 22. novembra 2016. godine). Zbog počinjenih krivičnih djela - razbojništvo iz člana 289. stav 1. KZ FBiH i krivičnog djela - krađa iz člana 286. stav 1. KZ FBiH apelantica je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci (koja ističe 15. jula 2018. godine).

9. Apelantica se pismenim putem obraćala Centru za socijalni rad i to 26. marta, 9. augusta i 27. septembra 2017. godine tražeći lične i neposredne kontakte sa mldb, A. M.

10. Stručni tim za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja i odraslih lica bez porodičnog staranja Centra za socijalni rad (sastavljen od 5 članova među kojima su dipl. psiholozi, pedagozi, socijalni radnici i pravnici) je uvidom u službenu dokumentaciju i saradnjom sa JU „Dom-porodica“, 11. aprila 2017. godine shodno Pravilima rada Centra donio mišljenje da nije u najboljem interesu mldb. A.M. da posjećuje apelanticu u zatvoru, ali da im je potrebno omogućiti kontakte putem telefona. Na osnovu mišljenja stručnog tima JU „Dom-porodica“ br. 01-465/17 od 25. aprila 2017. godine, zbog zaštite interesa mdlb. A. M. predloženo je kontaktiranje telefonskim putem s apelanticom, jedan put u toku sedmice i u prisustvu odgajatelja ili nekog iz stručnog tima Centra za socijalni rad. Centar za socijalni rad je dopisom broj 03/12-35-33-276 od 11. maja 2017. godine dostavio KPZ Tuzla informaciju sa prijedlogom da mldb. A.M. sa apelanticom kontaktira telefonskim putem svaki petak u periodu od 11 -12 sati, s tim da se pozivi obavljaju naizmjenično iz JU „Dom-porodica“, odnosno KPZ Tuzla. Od tada se telefonski kontakti obavljaju prema utvrđenim terminima.

11. Rješenjem Centra za socijalni rad broj 02/5-35-29-200 od 25. oktobra 2017. godine, koji je rješavao po službenoj dužnosti, shodno članu 138. stav 1. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom mldb. A.M. je priznato pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite do sticanja uvjeta za prihvat djeteta od strane apelantice.

12. KPZ Tuzla je 27. oktobra 2017. godine uputio dopis broj 04-12-5067/17 u kojem je zatražio mišljenje Centra za socijalni rad o mogućnosti realizacije posjeta mldb. A.M. apelantici.

13. Prošireni stručni tim Centra je 13. novembra 2017. godine donio prijedlog da referenti Centra za socijalni rad sa mldb. A.M. obave razgovor, kako bi se ispitale potrebe i želje djeteta, njena emotivna zrelost i spremnost na kontakte s majkom. Također, od psihologa JU „Dom-porodica“ zatraženo je mišljenje i prijedlog o mogućnosti i načinu kontaktiranja djevojčice i majke. Nakon prikupljenih informacija, Stručni timovi su 14. novembra 2017. godine donijeli zaključak da je u najboljem interesu djeteta omogućiti kontakte sa majkom. Obzirom na ambivalentna osjećanja djevojčice prema majci, te mišljenja psihologa JU „Dom-porodica“ u kojem se navodi da je dijete ranije potpuno odbijalo kontakte s majkom, a da sada te kontakte želi ali i da ih se istovremeno i plaši, potrebno je omogućiti kontakte majke i djeteta ali po pravilima i u granicama koje postavi djevojčica. Zbog navedenog, susret apelantice i mldb. A.M. trebao bi se realizovati uz prisustvo osobe od povjerenja kako bi se izbjegla ponovna retraumatizacija, a bilo bi poželjno da se održi u okruženju koje dijete percipira kao sigurno. U navedenom zaključku je također istaknuto da ukoliko bi se susret ipak održao u KPZ Tuzla, pored osobe od povjerenja potrebno je psihološki pripremiti i podržati djevojčicu, kao i da je kontaktiranje potrebno pratiti i nakon određenog perioda ponovo procijeniti na koji način je uticalo na dijete i njeno svakodnevno funkcionisanje. Apelacioni navodi

14. Apelantica smatra da su joj prekršena prava na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Istakla je da je njenoj mldb. kćerki postavljen privremeni staratelj, socijalna radnica iz Centra za socijalni rad. Apelantica smatra da njeno mldb. dijete odrasta uz „učene strance“ u domu za nezbrinutu djecu, odnosno da su njoj kao majci uskraćena prava da učestvuje u odgoju svog djeteta. Istakla je da odobreni telefonski razgovori između nje i mldb. A.M. nisu dovoljni da bi se između njih razvio potreban odnos majke i kćerke. Zbog toga smatra da je potrebno da joj se od strane Centra za socijalni rad omoguće neposredni i lični kontakti sa mldb. A.M., te da je u tom smislu podnosila zahtjeve Centru ali da posjete još uvijek nisu realizovane.

15. U Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, br. 13/07 i 13/11) relevantne odredbe glase: Član 55. stav 1.

(1)Smještaj u ustanovu socijalne zaštite (u daljem tekstu: Ustanova) može ostvariti dijete i odraslo lice kojem je potrebna stalna briga i pomoć u zadovoljavanju njihovih životnih potreba, a ne može ih ostvariti u vlastitoj porodici ili drugoj porodici ili na drugi način, a pod uvjetima i na način predviđen ovim i Federalnim zakonom.

Član 138. stav 1.

(1) Postupak o pravima utvrđenim ovim i Federalnim zakonom, u prvom stepenu rješava općinski prvostepeni organ.

Član 139. stav 3.

(3)Postupak za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite pokrenuće po službenoj dužnosti nadležni općinski prvostepeni organ nakon određenih saznanja ili obavijesti pruženih od strane fizičkih ili pravnih lica, a koja ukazuju na potrebu pokretanja postupka.

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4). Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

17. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

18. U vezi s navodim apelantice o povredi prava na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije Ustavni sud podsjeća da porodični život podrazumijeva i pravo na kontakte između članova porodice, posebno između roditelja i djece (vidi Evropski sud, Errikson protiv Švedske, presuda od 22. juna 1989. godine, serija A, br. 156, stav 71). Ustavni sud nadalje ističe da svaka mjera države kojom se remeti zajednički život roditelja i djece predstavlja miješanje u porodični život prema članu 8. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Sommerfeld protiv Njemačke, presuda od 11. oktobra 2001. godine). Nadalje da bi "miješanje" u porodični život bilo opravdano, mora biti “u skladu sa zakonom”. Ovaj uvjet zakonitosti se, u skladu sa značenjem termina Evropske konvencije, sastoji iz više elemenata: a) miješanje mora biti utemeljeno domaćim ili međunarodnim zakonom; b) zakon o kojem je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koji se mogu primijeniti na dati predmet i c) zakon također mora biti formuliran sa odgovarajućom tačnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dozvolilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Evropski sud, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, br. 30, stav 49). U slučaju da se ispostavi da je to "miješanje" u skladu sa zakonom i tada može predstavljati povredu člana

8. Evropske konvencije ako se smatra da nije “neophodno” postići jedan od zakonitih ciljeva iz stava 2. člana 8. Evropske konvencije. Neophodno u ovom kontekstu znači da "miješanje" odgovara “pritiscima društvenih potreba” i, što je ovdje slučaj, da postoji razumna relacija proporcionalnosti između miješanja i zakonitog cilja kojem se teži (vidi, Evropski sud, presuda Niemietz protiv Njemačke od 16. decembra 1992. godine, serija A, br. 251).

19. Imajuću u vidu navedene principe, Ustavni sud smatra da, u smislu standarda iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, mišljenja i zaključci stručnih timova Centra za socijalni rad o načinu telefonske komunikacije i eventualne posjete mldb. A.M. apelantici u KPZ predstavljaju, miješanje u pravo na poštivanje porodičnog života apelantice, kao majke djeteta.

20. Sljedeće pitanje koje prema navedenim principima Ustavni sud treba odgovoriti je da li je to miješanje u skladu sa zakonom. Ustavni sud zapaža da su navedena mišljenja i zaključci doneseni na osnovu Pravila rada Centra za socijalni rad i Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom Zeničko-dobojskog kantona, pa stoga Ustavni sud zaključuje da je miješanje bilo na osnovu zakona.

21. Razmatrajući da li je ovo miješanje u skladu sa principima stava 2. člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je riječ o miješanju radi zaštite interesa malodobnog djeteta što odgovara principu „zaštite prava i sloboda drugih“ iz stava 2. člana 8. Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud smatra da je riječ o neophodnom miješanju u pravo na poštivanje porodičnog života apelantice iz razloga sprječavanja nepovoljnih posljedica na psihički razvoj malodobnog djeteta, tako da odobreni način komunikacije između njih predstavlja miješanje koje je neophodno u demokratskom društvu i kojim je uspostavljen razuman odnos proporcionalnosti između prava apelantice na poštivanje porodičnog života i zaštite javnog interesa, a to je u okolnostima konkretnog slučaja zaštita prava i interesa maloljetnog djeteta. Ustavni sud ističe da je u konkretnom slučaju odluka o načinu telefonske komunikacije i moguće posjete mldb. A.M. apelantici, donesena na osnovu stručne ocjene svih odlučnih činjenica u najboljem interesu djeteta, uz uvažavanje i primjenu pozitivnih zakonskih odredbi. U konkretnom slučaju su odobreni kontakti putem telefona između apelantice i njene kćerke mldb. A.M, s tim da će se lični i neposredni kontakti realizirati kada se ispune potrebni uvjeti, što je suština ustavno-pravne zaštite koja se u konkretnom slučaju može pružiti.

22. Ustavni sud također, ističe da prema praksi Evropskog suda, koju podržava i Ustavni sud zauzet je stav da u postupcima u kojima se odlučuje o pravima djeteta najbolji interesi djeteta biće od prvenstvenog značaja (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka broj AP 3073/09 od 7. aprila 2011. godine, Odluka broj AP 4010/16 od 6. decembra 2016. godine, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidi navedeno Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju ispoštovan princip Konvencije o pravima djeteta da su najbolji interesi djeteta od prvenstvenog značaja u svim aktivnostima koje se tiču djece a koje poduzimaju organi uprave, budući da je organ uprave (Centar za socijalni rad) odlučujući o načinu kontaktiranja sa apelanticom dao razumnu i dovoljnu težinu najboljim interesima mldb. A.M.

23. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju odobrena komunikacija između apelantice i mldb. A.M. i to na način koji je u najboljem interesu mldb. A.M, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija očito (prima facie) neutemeljena u pogledu pozivanja apelantice na povredu člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4450/17 (S. Č.) | Sudska praksa | Aktio