Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5002/17 ("Ganibegović" d.o.o. Jajce)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršaj
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5002/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-5002/17, rješavajući apelaciju "Ganibegović" d.o.o. Jajce, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Ganibegović" d.o.o. Jajce protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 128 0 Pr 022449 17 Pžp od 1. novembra 2017.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Ganibegović" d.o.o. Jajce (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 29. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 128 0 Pr 022449 17 Pžp od 1. novembra 2017. godine. U prekršajnom postupku koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 49. Odluke o komunalnom redu Općine Jajce, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM. U toku postupka, utvrđeno je, između ostalog, da je apelant 29. avgusta 2016. godine obavljajući ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskom objektu „Kristal“ zauzeo javnu površinu za postavljanje ljetne bašte veće od odobrene Rješenjem Službe gospodarstva/privrede Općine Jajce od 18. aprila 2016. godine.

2. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno, pored ostalog, da je iskaz svjedoka V. V. koji je ovlašteno službeno lice (komunalni redar) i koji je uviđajem na licu mjesta utvrdio da je apelant zauzeo 14 m javne površine više nego mu je dodijeljeno naprijed navedenim rješenjem Općine Jajce, cijenjen kao objektivan i nepristrasan, iz razloga što je svjedok službena osoba. Dalje je navedeno da je iskaz ovog svjedoka u cijelosti potvrđen Službenom zabilješkom o izvršenom uviđaju od 29. avgusta 2016. godine, Planom lokacija za korištenje javnih površina načelnika Općine Jajce za 2016. godinu i Zahtjevu za postupanje komunalne inspekcije radi omogućavanja nesmetanog pristupa pošti jajce, kao objektivnim dokazima. Prema tome, istaknuto je da je uvidom u sve izvedene dokaze zaključeno da je apelant svojim postupcima ostvario biće prekršaja koji mu je stavljen na teret. U obrazloženju odluke, Kantonalni sud je ukazao da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi koji se odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iz razloga što je prvostepeni sud na određen i jasan način obrazložio svoju odluku i precizno naveo na kojim činjenicama i dokazima zasniva svoju odluku. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da apelant žalbom nije precizirao na koji način je povrijeđen materijalni propis kojim se propisuje prekršaj na način kako je to propisano odredbama člana 86. st. 1-5) Zakona o prekršajima, pa je pravilan zaključak prvostepenog suda kada je radnje iz izreke osporene odluke pravno kvalifikovao kao prekršaje iz člana 49. Odluke o komunalnom redu Općine Jajce. Isto tako, Kantonalni sud je naveo da u odnosu na apelantove navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, taj sud nije imao mogućnost i ovlaštenje ispitivati pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja iz razloga što odredbama člana 84. Zakona o prekršajima, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije propisano i dozvoljeno kao žalbeni osnov.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ukazuje da je tokom korištenja javne površine koristio manju površinu od one koja mu je odobrena rješenjem od 18. aprila 2016. godine. Apelant navodi da se povreda materijalnog prava sastoji u tome da je u konkretnom slučaju primijenjena Odluka o komunalnom redu Općine Jajce. Apelant, u suštini, smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5002/17 ("Ganibegović" d.o.o. Jajce) | Sudska praksa | Aktio