Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4062/17 (A. H.)
Odluka donesena 17. 01. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4062/17
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4062/17, rješavajući apelaciju Alije Hadžajlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Alije Hadžajlića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Opštinskog suda u Mostaru u predmetu broj 07 58 P 014382 01 P.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Alija Hadžajlić (u daljem tekstu: apelant) iz Rume, Republika Srbija, podnio je 25. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Mostaru (u daljem tekstu: Opštinski sud) u predmetu broj 07 58 P 014382 01 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 27. novembra 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Opštinski sud je dostavio 8. decembra 2017. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 15. maja 2001. godine podnio tužbu Opštinskom sudu, koja je zavedena i vodi se kao predmet broj 07 58 P 014382 01 P. Opštinski sud je na pripremnom ročištu održanom 13. decembra 2002. godine rješenjem naložio apelantu da uredi tužbu na način što će pravilno označiti sve tužene, njihove pravne sljednike, tačne adrese tuženih i da dostavi materijalne dokaze vezane za predmetni parnični postupak. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantov punomoćnik u toku predmetnog postupka imenovan na drugu funkciju zbog čega je sud pozvao likvidatora advokatske kancelarije i apelanta kao tužioca da dostave sudu novu punomoć za zastupanje. Iz stanja spisa proizlazi da apelant nije postupio po rješenju suda zbog čega je Opštinski sud novim aktom od 17. septembra 2007. godine pozvao apelanta da postupi po rješenju suda i da pravilno uredi tužbu. Opštinski sud je aktom od 29. septembra 2009. godine ponovo pozvao apelanta da pravilno uredi tužbu u skladu sa članom 53. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05, 19/06, u daljem tekstu: ZPP). Apelant je podneskom od 13. maja 2011. godine uredio tužbu, ali je Opštinski sud aktom od 22. septembra 2011. godine ponovo pozvao apelanta da pravilno uredi tužbu zbog toga što adrese za pojedine tužene nisu bile tačne.
6. Na pripremnom ročištu koje je održano 14. januara 2014. godine sud je konstatovao da su pojedini tuženi umrli, te da za pojedine tužene nisu bile tačne adrese zbog čega je dostava bila neuredna, usljed čega je sud odložio pripremno ročište i pozvao apelanta da uredi tužbu. Pripremna ročišta koja su bila zakazana za 11. april 2014. godine i 11. septembar 2014. godine su, takođe, odložena zbog neuredne dostave tuženim, a apelantu je oba puta naloženo da uredi tužbu. Iz stanja spisa proizlazi da se apelant u odnosu na pojedine tužene odrekao tužbenog zahtjeva zbog čega je Opštinski sud donio Presudu na osnovu odricanja broj 07 58 P 014382 01 P od 10. oktobra 2014. godine protiv koje su pojedini tuženi podnijeli žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud) je presudom koju je donio 22. marta 2016. godine žalbu tuženih odbio i navedenu prvostepenu presudu potvrdio. Opštinski sud je rješenjem od 19. aprila 2017. godine pozvao apelanta da pravilno uredi tužbu, a rješenjem od 13. septembra 2017. godine sud je pozvao apelanta da pravilno uredi tužbu i tužbeni zahtjev tako što će pravilno odrediti vrijednost spora.
7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da u toku postupka sud nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, jer je za dužinu trajanja postupka isključivo odgovoran apelant, kojeg je sud tokom cijelog postupka pozivao da uredi tužbu i tužbeni zahtjev. Opštinski sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
10. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetni parnični postupak nije okončan ni šesnaest i po godina nakon podnošenja tužbe, to je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
14. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
16. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 15. maja 2001. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje duže od šesnaest i po godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na činjenicu da je tokom predmetnog postupka sud pozivao apelanta da uredi tužbu, odnosno da se predmetni postupak i nakon šesnaest i po godina nalazi u početnoj fazi, to Ustavni sud nije mogao ocijeniti da li se radi o složenom ili jednostavnom postupku.
22. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža da je apelant u odlučujućoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka, jer je sudu podnio neurednu tužbu u odnosu na tužene, njihove adrese, kao i na vrijednost spora, zbog čega ga je Opštinski sud tokom cijelog postupka pozivao da pravilno uredi tužbu i tužbeni zahtjev. Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud prvi put pozvao apelanta da uredi tužbu rješenjem od 13. decembra 2002. godine, što je u kontinuitetu radio i do 13. septembra 2017. godine, kada je donio rješenje kojim je ponovo pozvao apelanta da uredi tužbu i tužbeni zahtjev, zbog čega je predmetni postupak još u početnoj fazi.
23. Ocjenjujući ponašanje Opštinskog suda, Ustavni sud zapaža da je sud imao određene periode neaktivnosti u preduzimanju procesnih radnji, kada je između pozivanja apelanta na uređenje tužbe proticao vremenski period duži i od jedne i po godine. Međutim, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja postupka, te činjenicu da je apelant sudu prvobitno podnio neurednu tužbu i tužbeni zahtjev, koje tokom cijelog postupka nije pravilno uredio, zbog čega sud nije mogao blagovremeno tuženim dostaviti tužbu na odgovor, kao i poziv za pripremno ročište, zbog čega su pripremna ročišta odlagana, i činjenicu da je sud tokom cijelog postupka više puta pozivao apelanta da uredi tužbu i tužbeni zahtjev, Ustavni sud zapaža da određeni periodi neaktivnosti Opštinskog suda nisu u značajnijoj mjeri doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
24. Uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u kome je apelant tokom cijelog postupka uređivao tužbu, što je u odlučujućoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja postupka, kao i na to da je predmetni postupak još u početnoj fazi, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji iako traje duže od šesnaest i po godina, još uvijek nije došlo do povrede apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete 26. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“. Naime, iako postupak traje duže od šesnaest i po godina, njegovoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinio sam apelant tako što je tokom cijelog postupka, na poziv suda, uređivao tužbu i tužbeni zahtjev.
29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman