Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5536/17 (G.J.)

Odluka donesena 17. 01. 2018.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5536/17

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

17. 01. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. januara 2018. godine, u predmetu apelanta G.J. broj AP-5536/17 rješavajući zahtjev za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev G.J. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. G.J. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, koju zastupa Ozrenka Jakšić, advokat iz Zvornika, podnijela je 23. decembra 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv, kako iz apelacionih navoda proizlazi, Zaključka Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 I 018414 16 I 2 od 12. decembra 2017. godine, Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 I 018414 17 Gž 4 od 13. novembra 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 83 0 I 018414 16 I 2 od 28. aprila 2017. godine.

2. Istovremeno apelantica je zatražila donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje Rješenja Osnovnog suda broj 83 0 I 018414 16 I 2 od 28. aprila 2017. godine i Zaključka tog suda broj 83 0 I 018414 16 I 2 od 12. decembra 2017. godine.

Uvodne napomene

3. Tražitelji izvršenja (Pemba, Fadilj, Džumret, Destan i Hasidin svi Destani) podnijeli su prijedlog za izvršenje protiv apelantice na temelju izvršne isprave, pravosnažne presude Osnovnog suda broj 83 0 P 000419 10 P 2 od 31. decembra 2012. godine. Navedenom presudom (koja je bila predmet apelacionog razmatranja pred Ustavnim sudom u predmetu AP-3279/15), utvrđeno je, između ostalog, da su prednici tražitelja izvršenja (tužitelja u tom postupku) po osnovu održaja stekli pravo svojine na poslovnom prostoru, koji u naravi predstavlja cjelokupno prizemlje poslovno stambene zgrade u Zvorniku, a što je apelantica, kao drugotužena, dužna priznati i trpjeti da se na osnovu te presude pravni prednici tražitelja izvršenja na označenoj nepokretnosti upišu u odgovarajuće evidencije kao suvlasnici sa po 1/3 dijela (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3279/15 od 20. decembra 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 I 018414 13 I od 28. maja 2013. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje tražilaca izvršenja na osnovu pravosnažne i izvršne prvostepene presude protiv apelantice kao izvršenika.

5. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 I 018414 13 I od 29. decembra 2015. godine određeno je da se obustavlja predmetni izvršni postupak. Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli tražioci izvršenja koju je Okružni sud Rješenjem broj 83 0 I 018414 16 Gž 2 od 7. juna 2016. godine uvažio i ožalbeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

6. Zaključkom o prodaji nepokretnosti broj 83 0 I 018414 16 12 od 8. februara 2017. godine određeno je prvo ročište za prodaju predmetnih nekretnina usmenim javnim nadmetanjem za dan 24. mart 2017. godine. Određena je vrijednost nepokretnosti u iznosu od 19.617,03 KM, a prema procjeni Poreske uprave Zvornik

7. Zaključkom Osnovnog suda od 24. marta 2017. godine utvrđeno da su nekretnine prodate Ž.P. kao najpovoljnijem ponuđaču, koji je u predviđenom roku platio prodajnu cijenu. Osporene odluke

8. Postupajući po članu 93. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) Osnovni sud je Rješenjem broj 83 0 I 018414 16 I 2 od 28. aprila 2017. godine kupcu Ž.P dosudio nekretnine označene kao sprat (stambeni dio) poslovne stambene zgrade u Zvorniku (pobliže opisane u dispozitivu rješenja) koje se u javnim evidencijama vode na ime apelantice, te je određena predaja navedenih nekretnina Ž.P, kao kupcu, a RGU PJ Zvornik naloženo da nakon pravosnažnosti rješenja izvrši promjenu prava svojine u javnim evidencijama, tako da umjesto apelantice kao nosilac prava na nekretninama upiše Ž.P.

9. Osnovni sud se u obrazloženju pozvao na odredbu člana 93. stav (1) ZIP koja propisuje da sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu nakon polaganja cijene, a stavom (2) istog člana da sud rješenjem određuje da se nepokretnost preda kupcu, te nadležnom organu naloži da izvrši promjenu upisa prava svojine, upravo onako kako je odlučeno u dispozitivu rješenja.

10. Odlučujući o žalbi apelantice protiv rješenja o dosudi Okružni sud je Rješenjem broj 83 0 I 018414 17 Gž 4 od 13. novembra 2017. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio te je istovremeno odbio i zahtjev apelantice za naknadu troškova žalbenog postupka. Okružni sud je nakon ispitivanja osporenog rješenja zaključio da je prvostepeni sud donio pravilnu odluku koja je utemeljena na činjeničnoj i pravnoj osnovi i na relevantnim odredbama ZIP-a. U vezi s tim Okružni sud je, između ostalog, pojasnio da iz predmeta spisa proizlazi da je u dosadašnjem toku postupka na pravno valjan način utvrđen vlasnički status apelantice na nekretninama koje su predmet izvršenja, o čemu se taj sud ranije detaljno izjasnio u svojoj odluci od 7. juna 2016. godine, zatim da je prvostepeni sud na zakonom propisan način utvrdio vrijednost predmetnih nekretnina (član 80 ZIP-a), te da je u toj fazi postupka apelantici bilo omogućeno da se izjasni na utvrđenu vrijednost predmetnih nekretnina, o čemu se taj sud također izjasnio u svojoj odluci od 25. januara 2017. godine. Okružni sud je potom istakao da se upravo iz tog razloga u ovoj odluci nije detaljnije bavio žalbenim prigovorima o nedostatku dokaza za vlasnički status apelantice na predmetnim nekretninama i načinu utvrđenja vrijednosti nekretnine, jer se taj sud o tome detaljno izjasnio tokom postupka u svojim ranije donesenim rješenjima. Zatim je Okružni sud hronološki opisao tok postupka nakon donošenja rješenja tog suda od 25. januara 2017. godine, te je isto tako podsjetio da su na prvom ročištu za prodaju nekretnina, koje je održano 24. marta 2017. godine, predmetne nekretnine prodate najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 28.000,00 KM, pojasnivši u tom pravcu da sud, nakon polaganja cijene od strane kupca, postupa u skladu sa članom 93. ZIP-a donoseći rješenje o dosudi i predaji nekretnine, upravo na način kako je postupio prvostepeni sud.

11. Zaključkom Osnovnog suda broj 83 0 I 018414 16 I 2 od 12. decembra 2017. godine apelantici je naloženo da u roku od 15 dana isprazni predmetnu nekretninu i preda je u posjed kupcu i o tome obavijesti sud, jer će se u suprotnom izvršenje provesti prinudnim putem.

12. Apelantica smatra da je osporenim odlukama (koje u apelaciji nije precizirala, ali iz navoda apelacije proizlazi da osporava Zaključak Osnovnog suda broj 83 0 I 018414 16 I 2 od 12. decembra 2017. godine, Rješenje Okružnog suda broj 83 0 I 018414 17 Gž 4 od 13. novembra 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 83 0 I 018414 16 I 2 od 28. aprila 2017. godine) povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U apelaciji su istaknuti brojni prigovori, pa apelantica, između ostalog, tvrdi da rješenje Okružnog suda ne sadrži nikakvo obrazloženje, da su osporene odluke donesene kao rezultat proizvoljne primjene relevantnih odredaba ZIP-a, te ukazuje da vrijednost nekretnine nije utvrđena na zakonit način, niti je na zakonit način izvršena identifikacija nekretnine. Smatra da su nekretnine prodate u bescjenje, te se u tom pravcu poziva na odluku Ustavnog suda broj AP-4380/13 od 1. decembra 2016. godine.

13. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelantica obrazlože tvrdnjama da na raspolaganju nema bilo koji drugi efektivan pravni lijek kojim bi se otklonila nezakonitost akata povodom prodaje njene imovine, kao ni mehanizme radi kasnije naknade štete, pa stoga predlaže da se odloži izvršenje određeno rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 I 018414 16 I 2 od 28. aprila 2017. godine i Zaključkom tog suda broj 83 0 I 018414 16 I 2 od 12. decembra 2017. godine.

14. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

15. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

16. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

17. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

18. Ustavni sud primjećuje da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na činjenici da na raspolaganju nema djelotvorno pravno sredstvo kojim bi spriječila izvršenje, kako tvrdi, nezakonitih akata koje su donijeli redovni sudovi u izvršnom postupku. Kako je apelantica nezadovoljna odlukama redovnih sudova Ustavni sud smatra da apelantica suštinski ukazuje na razloge meritorne prirode zbog kojih smatra da treba donijeti traženu privremenu mjeru. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda razlozi koji se odnose na meritum apelacije, sami za sebe, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru iz razloga što zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno donijeti traženu privremenu mjeru. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila takve razloge, niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno koji bi ukazivali da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

19. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

20. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5536/17 (G.J.) | Sudska praksa | Aktio