Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5517/17 (K. B. iz Čapljine)
Odluka donesena 31. 01. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5517/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
31. 01. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 31. januara 2018. godine, u predmetu broj AP-5517/17, rješavajući apelaciju Krunoslava Brajkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Krunoslava Brajkovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Rs 111205 17 Rev 2 od 3. oktobra 2017. godine, presude Županijskog- Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 111295 16 Rsž 2 od 7. februara 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 111205 12 Rs od 25. marta 2013. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Krunoslav Brajković iz Čapljine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Maja Škoro advokatica iz Mostara, podnio je 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 111205 17 Rev 2 od 3. oktobra 2017. godine, presude Županijskog- Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 111295 16 Rsž 2 od 7. februara 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 111205 12 Rs od 25. marta 2013. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 111205 12 Rs od 25. marta 2013. godine, poništena je kao nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu između apelanta i tuženog JP Željeznice F BiH, tuženi ga je dužan vratiti na poslove koje je obavljao ili druge odgovarjuće u roku od 15 dana, a na ime naknada za korištenje godišnjeg odmora, kao i na ime manje isplaćenih plaća isplatiti određene iznose sa zakonskom zateznom kamatom. Presudom Županijskog- Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 111295 16 Rsž 2 od 7. februara 2017. godine, žalba tuženog se uvažava i prvostepena presuda preinačuje na način da se apelant odbija sa tužbenim zahtjevom kojim potaržuje naknadu na ime korištenja godišnjeg odmoraregresa i u odnosu na tužbeni zahtjev kojim potražuje naknadu na ime manje isplaćenih plaća. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prleazi iznos od 10.000,00 KM. Kako se radi o novčanom potraživanju iz radnog odnosa, a vrijednost pobijanog dijela pravomoćne drugostepene presude (odbijajući dio tužbenog zahtjeva) je iznos od 2.615,71 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren, pa je revizija apelanta, primjenom odredbe člana 247. stav 1. ZPP-a, odbačena kao nedopuštena.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Županijskog- Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 111295 16 Rsž 2 od 7. februara 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 111205 17 Rev 2 od 3. oktobra 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Županijskog- Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 111295 16 Rsž 2 od 7. februara 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelantu 14. februara 2017. godine uručena presuda Županijskog- Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 111295 16 Rsž 2 od 7. februara 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 25. decembra 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Županijskog- Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 111295 16 Rsž 2 od 7. februara 2017. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman