Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2513/17 (S. S.)

Odluka donesena 13. 03. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Ostavinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2513/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 03. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2513/17, rješavajući apelaciju Slavka Srijemca, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 13. marta 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Slavko Srijemac zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Derventi u predmetu broj 84 O 019774 08 O.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slavko Srijemac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda, kojeg zastupa Novak Borojević, advokat iz Broda, podnio je 19. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka pred Osnovnim sudom u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 84 O 019774 08 O.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 12. septembra 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. septembra 2017. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Pred Osnovnim sudom je 23. oktobra 2008. godine pokrenut ostavinski postupak iza umrle Vidosave Kušljić (apelantova tetka; u daljnjem tekstu: ostavilja), a na osnovu smrtovnice broj 01-202-1782 koju je Osnovnom sudu dostavilo Odjeljenje za opštu upravu Grada Banja Luka.

6. Na ročištu održanom 7. novembra 2008. godine Osnovni sud je utvrdio ko ulazi u krug zakonskih nasljednika.

7. Na ročištu održanom 30. decembra 2008. godine pristupili su apelant i pojedini nasljednici, te su apelant i nasljednik Branislav Srijemac izjavili da je ostavilja ostavila usmeni testament koji je sačinila u apelantovu korist, te su pri tom osporili zakonsko pravo nasljeđa pojedinim nasljednicima.

8. Na ročištu održanom 28. januara 2009. godine Osnovni sud je uzeo izjave od pojedinih nasljednika.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 O 019774 08 O od 27. februara 2009. godine prekinut je predmetni ostavinski postupak, te su nasljednici Slavko Milošević i Savo Milošević upućeni da pokrenu parnični postupak radi poništenja usmenog testamenta koji je sačinila ostavilja kao testator.

10. Nasljednici Slavko Milošević i Savo Milošević su blagovremeno postupili po rješenju Osnovnog suda od 27. februara 2009. godine i podnijeli tužbu protiv apelanta i ostalih nasljednika.

11. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 P 021280 09 P od 19. decembra 2011. godine vraćena je tužba radi ispravke i dopune, budući da nije sadržavala sve elemente da bi se po njoj postupilo shodno odredbi člana 54 Zakona o parničnom postupku.

12. Rješenjem Osnovnog suda broj 84 0 P 021280 09 P od 23. oktobra 2013. godine odbačena je predmetna tužba Slavka Miloševića i Save Miloševića iz procesnih razloga, budući da oni kao tužioci nisu predujmili troškove objavljivanja oglasa i postavljanja privremenog zastupnika pojedinim tuženima (nasljednicima), a čije troškove postavljanja su sami predložili o svom trošku.

13. Apelant je 20. marta 2014. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za nastavak predmetnog ostavinskog postupka.

14. Apelant se 6. oktobra 2016. godine obratio Osnovnom sudu urgencijom za nastavak predmetnog ostavinskog postupka.

15. Osnovni sud je 15. februara 2017. godine održao ročište i donio procesno rješenje kojim je van snage stavio sva rješenja koja se odnose na upravljanje postupkom, te je na okolnost postojanja usmenog testamenta ponovo odredio saslušanje pojedinih svjedoka.

16. Osnovni sud je 16. marta 2017. godine održao ročište i donio rješenje kojim odgađa ročište i određuje da će zakazati ročište nakon što punomoćnik nasljednika obavijesti Osnovni sud o mogućnosti prisustva jednog od nasljednika koji uslijed zdravstvenih problema nije mogao pristupiti ročištu.

17. Prema stanju spisa predmeta, predmetni ostavinski postupak je u toku. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). S tim u vezi, apelant navodi da je postupanje Osnovnog suda u suprotnosti sa odredbama Zakona o nasljeđivanju, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog, apelant traži da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku i da mu se po tom osnovu dodijeli naknada nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

19. Osnovni sud je ukratko izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da su neosnovani apelacioni navodi. Naime, Osnovni sud je naveo da nije nijednom svojom radnjom nezakonito postupao, već je upravo želio na zakonit način raspraviti zaostavštinu iza umrle (ostavilje), utvrdivši prije svega da li su ispunjene procesne pretpostavke da se ostavina raspravi na osnovu zakona ili na osnovu testamenta u kontekstu relevantnih odredbi Zakona o nasljeđivanju. Iz navedenih razloga, Osnovni sud je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni list SRBiH“ broj 10/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 74/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 128. st. 1. i 2. tačka 1.

1) Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti učesnike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave, ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.

2) Sud će postupiti u smislu prethodnog stava naročito ako su sporne (1) činjenice od kojih zavisi pravo na naslijeđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos nasljednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu nasljeđuje.

21. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav 2.

2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 130. stav 3.

3) Ako učesnik u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajaće dok parnica pred sudom, odnosno postupak pred nadležnim organom uprave ne bude pravosnažno završen.

Član 241.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje primjena preuzetog Zakona o vanparničnom postupku (“Službeni list SRBiH”, broj 10/89) i prestaje važiti Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 74/05).

22. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti:

Član 379.

1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;

Član 380. stav 1.

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

Član 381. stav 2.

Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1.

tačka 1. i stav 2. ovog zakona postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni ostavinski postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na pravo na pristup sudu i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žalio na cjelokupnu dužinu trajanja ostavinskog postupka od 2008. godine. Ustavni sud zapaža da je rješenjem Osnovnog suda od 27. februara 2009. godine predmetni ostavinski postupak prekinut i pojedini nasljednici upućeni na parnični postupak radi poništenja testamenta koji je ostavilja sačinila u apelantovu korist. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je nakon okončanja navedenog parničnog postupka (23. oktobar 2013. godine) apelant 20. marta 2014. godine podnio zahtjev za nastavak ostavinskog postupka koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od 23. oktobra 2008. godine kada je pokrenut ostavinski postupak do 27. februara 2009. godine kada je rješenjem Osnovnog suda ostavinski postupak prekinut, te period od 20. marta 2014. godine kada je apelant podnio zahtjev za nastavak ostavinskog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period nešto duži od četiri godine i tri mjeseca jer je predmetni ostavinski postupak bio prekinut duže od pet godina, za koje vrijeme ne teku rokovi niti je sud mogao postupati.

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ostavinskom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom, koji po zakonu nije hitne prirode. Nadalje, s obzirom na to da je tokom ostavinskog postupka istaknut prigovor pravne valjanosti testamenta, zatim imovine koja pojedinim nasljednicima pripada po osnovu zakona, te činjenice da su pojedini nasljednici zbog otklanjanja tih smetnji upućeni na parnični postupak, radi se o relativno složenom postupku koji je od značaja za apelanta. Zatim, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant preduzimao radnje kojim bi odugovlačio predmetni postupak. Na drugoj strani, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda kao jedinog nadležnog organa u konkretnoj pravnoj stvari, Ustavni sud zapaža da je nesporno da je po pokretanju predmetnog ostavinskog postupka Osnovni sud ažurno preduzimao procesne radnje do donošenja rješenja o prekidu postupka iz 2009. godine, kada iz objektivnih razloga nije mogao postupati sve do podnošenja apelantovog prijedloga za nastavak postupka (20. marta 214. godine). Takođe, nakon okončanja parničnog postupka radi poništenja usmenog testamenta (23. oktobra 2013. godine) i podnošenja apelantovog prijedloga za nastavak predmetnog ostavinskog postupka, Ustavni sud primjećuje da i dalje postoje objektivne okolnosti koje utiču na dužinu trajanja predmetnog ostavinskog postupka i koje se ne mogu staviti na teret Osnovnom sudu. Naime, navedene okolnosti se primarno ogledaju u nemogućnosti uredno pozvanih pojedinih nasljednika da pristupe zakazanim ročištima na koji način je Osnovni sud onemogućen da na zakonit način raspravi zaostavštinu iza ostavilje. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, dužina trajanja predmetnog postupka, u okolnostima konkretnog slučaja, nije prešla granice „razumnog roka“ u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da u postupku iz apelacije koji je predmet ove odluke nije došlo do kršenja prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da postoje objektivne okolnosti koje utiču na dužinu trajanja postupka, zbog kojih dužina trajanja predmetnog postupka nije prešla granice „razumnog roka“ u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

37. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2513/17 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio