Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1845/17 (Z. G.)

Odluka donesena 27. 02. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1845/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. februara 2018. godine, u predmetu broj AP-1845/17, rješavajući apelaciju Zore Gunjević, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zora Gunjević protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 026 193 17 Kž 2 od 17. marta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zora Gunjević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, podnijela je 10. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini ( u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 K 026 193 17 Kž 2 od 17. marta 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom djelimično su uvažene žalbe apelantice i njenog branioca, pa je Presuda Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 026193 13 K 2 od 1. decembra 2016. godine preinačena u dijelu odluke o kazni, tako što se apelantica zbog krivičnog djela - falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: KZ RS), za koje je tom presudom oglašena krivom, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

2. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u pogledu odlučnih činjenica prihvatio kao uvjerljivo vještačenje izvršeno od strane vještaka grafološke struke Ljubomira Gogića i iskaz svjedoka Željka Simića, te kada je na tim dokazima utemeljio činjenična utvrđenja iz izreke prvostepene presude. Okružni sud je naveo da je, pri tome, a kako to proizlazi iz obrazloženja prvostepene presude, prvostepeni sud iskaz navedenog svjedoka cijenio autonomno, prema njegovoj vlastitoj vrijednosti, a potom dovođenjem u međusobnu vezu sa provedenim vještačenjem, te u vezu i sa drugim dokazima (provedenim vještačenjima sa vještacima ekonomske struke, iskazima ostalih saslušanih svjedoka i uvidom u sporne čekove). Okružni sud je istakao da se prvostepeni sud posebno bavio analizom vještačenja izvršenog od strane vještaka grafologa Ljubomira Gogića, dajući opširnu analizu uvjerljivosti zaključaka iznesenih u pisanoj ekspertizi pomenutog vještaka, ali i u njegovom izlaganju nalaza i mišljenja na glavnom pretresu. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da se ne može zaključiti da je Željko Simić, kao ovlašteno lice u DOO „Agrosim“ Janja, potpisnik spornih čekova u rubrici „štambilj i potpis izdavaoca“, odnosno da ti potpisi nisu njegovi autentični potpisi. S obzirom na to, Okružni sud je naveo da je onda u pravu prvostepeni sud kada tvrdi da je iste potpisala apelantica, a koju tvrdnju potkrepljuje činjenicom da je nesporno apelantica preuzela novac u banci, te da je sakrila ili uništila kopije čekova na osnovu kojih je taj novac podigla. Okružni sud je naveo da je uostalom o tome detaljno svjedočio svjedok Željko Simić, a da je njegovo svjedočenje u potpunosti potvrđeno provedenim grafološkim vještačenjem, kao i vještačenjem izvršenim od strane vještaka ekonomske struke Sloboda Ilića. U navedenim okolnostima, ukoliko bi se i prihvatila tvrdnja vještaka Samira Tursunovića (što prvostepeni sud pravilno nije učinio) da je neke od spornih čekova potpisao Ilija Simić (u nalazu i mišljenju je navedeno o kojim čekovima je riječ), Okružni sud je ukazao da bi i dalje egzistirali svi bitni elementi predmetnog krivičnog djela, tako da smanjenje kriminalne količine, na čemu insistira odbrana, nije od uticaja na postojanje djela, već se to pitanje eventualno može postaviti u vezi sa odlukom o krivičnoj sankciji. Konačno, po ocjeni Okružnog suda, utvrđenim olakšavajućim okolnostima na strani apelantice nije dat onaj značaj koje one realno zaslužuju u okolnostima konkretnog slučaja, pogotovo imajući u vidu raniju neosuđivanost apelantice, te činjenicu da je od izvršenja krivičnog djela protekao duži vremenski period. Stoga, Okružni sud je naveo da je preinačio prvostepenu presudu u odluci o kazni smatrajući da će se tako izrečenom kaznom zatvora postići svi oni ciljevi koji se kaznama trebaju postići shodno članu 28.

KZ RS.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tač. a) i b) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi, između ostalog, da je optužnica izmijenjena na glavnom pretresu i uručena apelantici na glavnom pretresu, te da joj nije data mogućnost da se izjasni na navode iz izmijenjene optužnice.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud podsjeća da je konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Što se tiče apelantičinih navoda o tome da joj nije data mogućnost da se izjasni na navode iz optužnice koja je izmijenjene na glavnom pretresu, Ustavni sud ukazuje da iz stanja spisa ne proizlazi da je apelantica te navode isticala u žalbi protiv prvostepene presude. Budući da je, dakle, apelantica propustila da te navode istakne u žalbi protiv prvostepene presude, te na taj način pruži mogućnost drugostepenom sudu da se o tome izjasni, Ustavni sud ukazuje da ne može razmatrati navode koje apelantica prvi put ističe u predmetnoj apelaciji (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 476/04 od 17. decembra 2004. godine, tačka 26, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/05). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1845/17 (Z. G.) | Sudska praksa | Aktio